Bitef

VATROMET SEHZACIJA Móra se biti spreman na štošta u španskoj areni. Izuzetno neobične stvari događale su se u blagoj letnjoj noći pred većnicom u Augsburgu. Uz Gunoovu »Ave Mariju«, čovek u plamenu trčao je kroz manež. Setni Misisipi bluz pratio je pad katarke na kojoj je neko pun iščekivanja našao sebi mesto i utočište. Uz Vagnerovog »Holanđanina« skočio je progonjeni čovek, smešeći se, u plameni pakao. Afrički bubnjevi i vatrene munje pratile su i za cirkus dobro izvedeno balansiranje tanjirima, koje se završava lomom. Tmpa »Pozorišta Sémola« upotrebljava sve registre svojih umeća. Četvoro artista iz Barselone spojili su opem, balét, reviju, farsu, performans i akrobaciju u jedinstvenu režiju. Sve deluje prisno, ali i otuđeno u svojoj novini. U njihovom jeziku stapaju se vizuelni, muzički i drkuski elementi. Snažno se sudaraju izabrani muzički komadi. Mnogostrano su obojene komedija i tragedija, erotika i ludilo. Akrobatska veština i klovnovske šale cine ovaj očaravajući vatromet senzacija još zapaljivijim. Nažalost, varnice su se prebrzo ugasile. ■ »Augsburger Algemaine Zeitung«, 7.avgust 1989.

KONCERT Već sama montaža scenografije koju su stanovnici dva dana pred predstavu posmatrali, nagoveštavala je spektakularnu režiju. U arenu oivicenu ernim materijalom doneseno je tri tone peska. Za 650 gledalaca biloje mesta natribinama, koje su do poslednjeg mesta bile rasprodate. Oni koji se nisu na vreme pobrinuli za ulaznice, monaii su se vratiti kućama. Režije koje podsećaju na cirkuske igre, izazivaju arhaične strahove i pružaju mnogo spektakularnosti, omiljene su. To potvrđuju iskustva kulturnih leta. Majstorija takvih predstava, a takvu je ostvarila i španska trupa, jeste u tome što one draže živce i koriste se žeđu za senzacijama kod gledajaca. Ta očekivanja ispunilo je i »Pozorište Sémola«. Čovek skače sa skoro v pet metara visokih merdevina u vreli kazan s vodom. Zene bez zaštitne mreže izvode akrobatske tačke i ostaju da vise

nepokretne u vatrenom pljusku - prizor carobne iepote, aktén. ma. M Reg ; ne »Frankfurter Rundschau«, 5. avgust 1989.

NE PRES TALMI PRELAZAK IZ SENZACiJE U POEZIJU Lutka se iščaurila uz zvuke simfonije Gustava Malera, Usporeno, opreznih pokreta odmotavaju se ruke i glava ženskogtela iz bele materije koja svetluca iza plastične fol ije. Mnogo min irta traje odvijanje, si i ka razgolićavanja sa sebi okrenutom čulnošću, oprezni pokušaji prvih koraka i, na kraju, umivanje koje deluje kao ritual. Posle ovog poetskog priloga, sledeéa scena, sa radikalnom promenom tempa, jos je upečatljivija. Uz ritmički stakato koji deiuje kao udarci čekićem, čitava arena se pokreće, rôtira u treperavim munjama svetlosti, malopređašnja opipljiva realnost je poremećena. Odsečne poze glumaca koji iskidanim pokretima žure preko peska i bekelje se u apsurdnoj borbi. Brzina pulsirajuéeg svetla, sve do njegovog naglog kraja, bolno pegada publiku koja, uostalom, jedva ima vremena da predahne. Neprestano prelazeéi iz senzacije u poeziju, iz artizma u erotiku, iztragedije u komiku, predstava ñas opčinjava. Španska trupa »Pozorište Sémola«, svakako vrhunac Hanauskog kultumog leta, spaja elemente drkusa i pozorišta u performans koji je uprkos zagonetnostr, nedvosmisleno iskustven. Zagonetan je zato što se naizgied besmislene scene redaju jedna za drugom: tone top, pred platnom sedi vojnik, uplašenog čoveka skidaju sa drveta. Nedvosmisleno prepoznatljivi su, ipak, radost i bol, prisnost i proganjanje koje izražavaju te slike. Akteri se služe izvornim elementima - vatrom, vodom, zemljom i kombinuju ih sa modemom tonskom i svetlosnom tehnikom. Intenzivni emodonalni doživljaj - »Koncert« - ponudilaje trupa »Pozorište Sémola« iz Barselone: četvoro artista, dve žene i dva muškarca, pretvaraju cirkus u neku vrstu opšteumetničkog delà, sa muzikom, pokretom, svetlom i vatrom u prostor Cortile dei Cavaliere pod noćnim nebom. Cirkus je to s novim izražajnim sredstvima. Verdi, Mocart, Bah, Maler, Vagner što je moguće glasnije, a uz to ljupkost igre natrapezu u rizika i estetike, prisnost artista na čijim usnama smešak