Gledišta

biješ bocu. Onda bi jadna baka ostala bez vina. (Opasan neki vindžija! pr. M. V.) A kada dođeš kod bake reci lepo „Debar dan bakice!” ine zaviruj tamo u svaki kutić!” Kako danas izgledaju oni roditelji koji stalno dosađuju deci glupim upozorenjima? I treba li, njima za volju, unakazivati bajku ovakvim stupidnostima? Neki priređivači namemo infantilizuju jezik, smatrajući da ačenje i benavljenje mogu da označe put u carstvo dečije mašte. Ili je jezik toliko neuko šablonizovan da autor, kad mu zatreba stih, dozvoljava sebi i gramatičke nekorektnosti. U anonimnoj slikovnici „Mi se igramo" („Mladost”, 1967) ako se dečak nazove Žarko, mačak će biti Marko, a kao stihovi krupnim slovima se šepure ove reči (mogućnosl štamparske greške je isključena): „Ona ih zvala, pa im je svakome (!) hrane dala”. Šta da se kaže o jeziku slikövnice istog preduzeća „Naše dvorište”, u kojoj odjednom uz sliku iskrsne: „Zato i vi, bato i seko/ uz jelo uzmite buter i mleko”. Stihovana slikovnica „Meda” (bez oznake izdavača, autor Slobodan Lazić) donosi zaglupljujuće stihove o nespretnom Medi koji traži zanat, ali zbog nespretnosti često dobija batine. Prema autoru, dobro je da deca odmalena saznaju kako se na zanatima dobijaju batine: „Pa se jadnik sada puši, dok mu majstor tegli uši.” Ovo milozvučno tegljenje ušiju propraćeno je i upečatljivom slikom na kojoj je ritual prikazan. Neobično pedagoški! Pošto se Meda bezuspešno ogledao u mnogim zanatima, srećan se vraća ostalim lutkama, a priča ostaje smušena i nemušta, bez razgovetne poente. Zašto Meda, pokraj toliko dobre volje, ne uspeva ni u jednom zanatu? Za izdavače dečjih slikovnica veliki je problem kako u slućaju zajedničkih izdanja (u srpskoj i hrvatskoj jezičkoj varijanti) uskladiti tekst. Teškoće najčešće iskrsavaju u zajedničkim izdanjima, koja su najbrojnija, i tu se izdavači nisu bogzna kako snašli, a veliko je pitanje da li su bili svesni da problem uopšte postoji! Naime, pri prenošenju teksta iz jedne u drugu jezičku varijantu, nije dovoljno zameniti ćirilicu latinicom, ekavizirati ijekavski tekst, i obratno. Izdavači, međutim, kao da smatraju da je time sve urađeno. Oni ne uviđaju da obe varijante imaju svoje sintaksičke osobenosti, koje veoma rogobatno deluju kad se tekst mehanički prenosi. Isto tako, leksika osobena za jednu varijantu nije uvek najsrećnija u onoj drugoj. Na tom poslu izdavači će morati ozbiljno da zasuču rukave. VI. ŠTA TO SVE KAŽE / 3 okušali smo da temeljnije razmotrimo kako izgledaju i šta pružaju naše dečje slikovnice. Ne ispuštajući iz vida opšti napredak koji su poslednjih godina izdavači zabeležili u ovoj oblasti, a sudeći po obuhvaćenom materijalu, posredi

427

POOLED NA DECJE SLIKOVNICE