Gledišta

MILAN VLAJCIĆ

je fenomen na kome se u negativnom smislu odražavaju nesređeni odnosi naše opšte izdavačke politike. U trenutku kad o svim ovtm pitanjima još uvek glavnu i prilično mehaničku brigu vode prosvetni forumi i izdavačka preduzeća, neretka štiva iz ove oblasti govore o pogrešno obavljenoj obavezi prema pedagoškim zadacima koji leže u osnovi njihovih poruka. Jer nije nimalo nevažno šta pružamo mladim čitaocima na početku njihovog životnog puta; nije nimalo nevažno to što priličan broj tekstova u sliitovnicama i ilustrovanim knjigama pruža arhaične i naopako postavljene predstave o životu i životnim vrednostima. Deformacije u vaspitanju mladih poseduju mnogobrojne korene, a posledice koje mogu ostaviti prve dečje lektire nisu nimalo bezazlene. Dok savremena psihologija i saznanje o čoveku preporučuju decu kao bića dostojna poštovanja čiji doživljajni svet ne treba potcenjivati, prva štiva im pokadšto pružaju idealizo vane predstave o životu, uvijaju u oblande malograđan ska shvatanja o radu, novcu i svakodnevnoj sreći, osiromašuju vitalnu maticu jezika, zaobilazeći sve ono što mladim bićima može da sugerira pojmove o ozbiljnom i lepom poslanju života.