Naša stvarnost

ODBRANA KULTURE U ŠPANIJI 65

hodne da su ih čak i neki konzervalivci odobrili. Ekonomska osnova reakcije bila je uništena ovom uredbom.

Zemlja predaja siromašnim i srednjim seljacima iznosi 3.856.020 hekjara u legalnoj Španiji, ne uračunavajući oduzelu zemlju u Kataloniji, Biskaji, Asluriji i u provinciji Sanfander.

Kredifi koji su odobreni od februara 1936 do maja 1937 novim posednicima oduzetih dobara iznose 72.464,398 pezela. Osim loga, pojedinim poljoprivrednim granama (gajenje pirindža, vina, maslina) odobreni su krediti koji iznose 45.000.000.— pezetha.

Do aprila 1937 Instihuf za agrarnu reformu slavio je na raspoloženje poljoprivrednicima gnojiva u vrednosli od preko 4.000.000 pezela i više od 5.000.000 kgr. semena. (Ovde nije uračunata čeliri pula veća količina semena koju su izdale neposredno pokrajinske delegacije).

Parola: „Nijednog pedija neobrađene zemlje, nijednog gladnog seljaka!! posfaje sve bržim fempom sivarmosti. U Španiji na selu olvara se nova era. s. S.

RAZVOJ SITUACIJE NA BOJIŠTIMA ŠPANIJE ZA POSLEDNJU GODINU DANA

Ni prijatelji ni neprijafelji španskog naroda nisu računali da će građanski rat fako dugo frajafi. Španski generali prvi pu} su radili suvo, računski. Oni više nisu spremali samo jednu običnu vojničku pobunu, kojima je Španija foliko obilovala. General Sanhurho u izgnansivu izradio je uz saradnju iskusnih generalštabaca defaljan plan o zaposedanju sfrafegiskih mesta, okupiranju rudarskih bazena i osvajanju Španije.

Sve je išlo kao šlo je bilo predviđeno. Jedanaest divizija španske feudalne vojske (opšta vojna obaveza u Španiji nije postojala, oficiri su mahom dolazili iz aristokralskih porodica, fako da španska vojska nije, bila narodna vojska i zbog toga za poslednjih slo dvadeset godina nije dobila nijedan rat) diglo se na republiku. Garnizoni u Avili, Segoviji, Karabančelu, Gvadalahari i Alkali de Henares krenuli su na prestonicu.

Ali generali i njihovi poslodavci u fom svom planu predvideli su jednu sivar: da vojska nije jedini čuvar Republike. One iste večeri 18 jula, kada je Sanhurho krenuo iz Porfugalije avionom za Španiju i kada je našao :smri u plamenu, sa madridske radio stanice razlegao se glas Pasionarije ;i dopro do poslednjeg kuka Iberiskog Poluosfrva. To je bio poziv na odbranu. To!je bio poziv da se olme oružje neprijalelju iz ruku, jer španski narod nije imao čime da se brani.

U Madridu se jurišalo golih šaka na fvrđavu Monfana, na njene milfraljeze, s mrtvim felom druga, kao šfifom, ispred sebe.

U Barceloni, na frgu Kalalunja, četiri topa i šest mifraljeza bilo je upereno na narod, koji je bio naoružan sfarim lovačkim, puškama i nogama od stolica, obavijenih bodljikavom žicom. Izgledalo je da je general Goded gospodar siluacije. Ali dve grupe radnika sele su u kamione i brzinom od devedeset kilomefara na sa? jurnule na balferije. Kamioni su bili smrvljeni, dobar deo radnika izginuo, a osfali s noževima pobili posadu baterija i oivorili pui za pristanište, gde je u zgradi kapelanije bio zarobljen general Goded.

5