RTV Teorija i praksa

Nije namera da se u ovom tekstu raspravlja o danas veoma aktuelnoj temi zatvaranju Ijudi, međusobnom nekomuniciranju, toj pojavi modernog društva. To je problem o kojem se govori, raspravlja, koji se kritički analizira u raznim prilikama. Ima teoretičara koji za takvo stanje okrivljuju delom i televiziju. Ilja Slani polemiše sa njima služeći se jednim primerom iz nedavne prošlosti. Činjenica da je gledalac obasut obiljem informacija prezentiranih na prikladan i zanimljiv način, uz to pritisnut raznim obavezama —■ nema dovoljno slobodnog vremena, a ponekad ni interesovanja, da izmeni nekoliko reči, misli, informacija sa prijateljima, susedima, rođacima. Bez pretenzija da polemišemo sa teoretičarima koji za takvo stanje dobrim delom okrivljuju i televiziju, rezultatima ovog istraživanja pokušaćemo da pokažemo da televizija može imati i drugačije efekte, može podsticati okupljanje Ijudi, ili bar ne biti smetnja za takvo ponašanje. Razlog za okupljanje Ijudi oko TV-prijemnika možemo tražiti u tradiciji da se za doček Nove godine obično izlazi iz kuće ili se posećuju prijatelji koji poseduju TV-prijemnik, ili što je najčešći slučaj, ta se prilika koristi da se u društvu prijatelja, rođaka ili suseda, uz mali ekran i prijatno ćaskanje, dočeka ponoć, dakle rastanak sa starom i početak Nove godine. Čini

80

n=656 n=800 Samo još jedno .108 16,5 13,5 Još dva lica . 92 14,0 11,5 Još tri lica .118 18,0 14,6 Još četiri . 76 11,6 9,5 Još pet . 50 7,6 6,3 Više od pet ,168 25,6 21,0 Ne sećam se tačno, ali bilo ih je nekoliko .... 28 4,3 3,5 Program sam gledao sam 16 2,4 2,0 Ukupno: 656 100,0 82,0 Nisam gledao TV-program 144 18,0 SVEGA ISPITANIKA: o o OO 100,0