RTV Teorija i praksa

jer slušalac, ako je i to uopšte srećan izraz, gleda svojirn srcem. To se, u manjoj meri odnosi na televiziju, gde je direktna igra ispred uha mikrofona zamenjena igrom ispred oka kamere, gde je igra glasom zamenjena, tačnije pomognuta igrom na licu mesta u krupnom planu. Ja sam ovde, razume se, upravo govorio o malom ekranu i o porodičnom, kamernom ambijentu, o prvostepenoj ulozi tenzije dramske reči, o sposobnosti umetnika za koncentraciju kao prevashodnom umetničkom kvalitetu, o kreaciji direktno ispred uha mikrofona i oka kamere. Ako poslednja dva tehnička srestva zaraenimo uhom i okom žive publike pred kojom umetnik stoji na pola metra, onda znamo da se radi o pozorišnoj laboratoriji, o maloj sceni sa svim mogučim atributima i varijadjama naziva. Nije čudno zbog toga što je izvestan broj radio-dramskih dela, nakon uspeha u svom prvobitnom vidu, bio postavljen i na sceni. Naravno, radio je prethodno proverio ovu mogučnost održavajuči više koncerata, tj. estradno scenskih izvedbi nekih radio-drama. U našem makedonskom podneblju Skopski dramski teatar imao je najviše sluha i najviše hrabrosti za otkrivanje autora i dela i za saradnju sa novim medijima. Od prestava ovog tipa najpre treba pomenuti dramu u stihovima Bolen Dojčin Georgi Staleva (režija Dimitar Stankovski), čiji je uspeh bio pozdravljen i izvan naše sredine, a bila je ovenčana zlatnim vencem na Festivalu malih i eksperimentalnih scena u Sarajevu. Tu takođe spada i drama Bamnji ili Hibiscus esculentus Dimitra Soleva, kao i Gordiot Narcis, moj radio-tekst u režiji debitanta pred publikom ovog pozorišta, Georgi Trajanova. Neki radio-dramski tekstovi zbog svoje akcionosti, većcg broja učesnika i bogatstva radnje, zahtevali su veliku scenu. Komad Zemlja u koju se ne stiže Olivere Nikolove, još kao radio-dramski tekst bio je ocenjen kao tekst ~što natn otkriva ne samo jednog izvanredno imaginativnog autora, več istovremcno otkriva i prednosti ovog žanra ; ’ (Blagoja Ivanov, Medu igrata i poukata). Sa izrazitim osećanjem za igru rečima, sazvučja, emotivna pesnička tkanja, kroz dramaturški postupak koji nije građen na klasičnoj fabuli već na misaonoj igri u kojoj varira raspoloženje, osmišljavaju se dečija fantazija i dcčija sklonost ka identifikaciji, To je moderan komad sa živom dramaturgijom i prevashodno pesničkom dinamikom. Na sceni Dramskog teatra (režija Duško Naumovski) ovaj se tekst još više razigrao

65