RTV Teorija i praksa

Mada ne postoji sumnja u njegov odnos prema stvarnosti, ipak ostaje sumnja u njegovo značenje. Dokumenti se mogu krivotvoriti. To prije svega pogađa i simbolični način izražavanja tradicionalne književnosti za koju se pretpostavljalo da ona tekst - liriku, dramu, roman - osobađa neminovnog ispitivanja u ime posredovanja jedne više stvarnosti. Njene poruke su međutim takođe spoznate kao dokumenti i time je ona lišena oreola kvazi-religiozne istinitosti. One su ponovo postale dio procesa traganja za istinom i stvarnošću, procesa koji ne vodi jednom za uvijek do realnosti več je i sam realnost. Ne uklopiti se u njega znači prepustiti se irealnom. To se, međutim, povremeno pokušava i pomoću dokumenata. Ali sada je vjerovatno postalo jasno da se na taj način ne postiže ništa drugo već sve očiglednija obmana, jer je i sam pojam oprečan banalnom i direktnom objašnjenju dokumenta kao pukoj potvrdi i čistom iskazu. Ako se jezik bez obzira na svako moguče dodavanje smisla shvati kao materijal koji je uvijek dokument nečega, on je oslobođen one prividne jednoznačnosti tradicionalnih odnosa značenja, on je spoznat i konkretizovan u činjenici da ne postoji samo jedna za sve obavezna mogućnost odnosa, već bezbroj mogućnosti koje su upravo zbog toga i relativne, te je na taj način sve što se može svesti pod pojam ideologije, uključeno u proces relativiziranja. Јег to je još uvijek - bar u najširem smislu - produkt jezika. Prema tome se ne bi mogio govoriti o podobnosti kolaža da izrazi politička opredjeljenja, niti da ponudi sistematska rješenja. U društvenom i političkom smislu on naprotiv implicira neprestano relativiziranje svih učenja, sistema, rješenja. Za sada, narvno, ovako naznačen odnos protivurječja između mogučnosti i stvarnih odnosa izaziva u prvom redu more nesporazuma. Prevela s nemačkog Mira Đorđević

74