RTV Teorija i praksa

Dragoslav Simič,

novinar Radio-Beograda

POZORJE ZVUKA

RADIO IZVUK Da li če nam zvučne slike na radiju biti ružnije ili lepše zavisi od života. Naravno, ako prihvatimo da je osnovno merilo svih stvari, pa prema tome i programa koji emitujemo - život. Kako vratiti radio slušaocima ? To je jedno od pitanja, koje zaokuplja pažnju svih koji se bave ovom problematikom. Da li su to „želje slušalaca” (primer Radio-Šapca) ili prozivanje direktora raznih komunalnih preduzeča u poluranoj jutarnjoj emisiji Studija B? Ili su to komponovani programi Radio-Beograda, od svega i svačega po malo? O tome šta i kako postoje razni pristupi, pa tako treba shvatati i ovaj koji izlažemo. Stvarnost domačeg radija i naše iluzije o njemu, u ovom tekstu imaju za cilj da predstave ideju o рогогји zvuka. No, pokušajmo da ovako zajednički pratimo neka razmišljanja o radiju i zvuku, da bismo došli do onoga što čini predmet ovog razmatranja. Naime, „vratiti slušaoce radiju” ili „radio slušaocima”, ne znači izvršiti jednostran programski potez koji se zasniva na trenutnom rešenju, već osmisliti čitav akcioni program na kome će se zasnivati buduča politika stvaralaštva na radiju. (Primer nemoči domačeg stvaralaštva su razni jutarnji programi glavnih radio-stanica kad uključuju i lokalne radio-stanicc, koic po utvrđenoi shemi šaliu svoic lutarnjc izvcštaie.) Autor ovih redova, i sam poslom vezan za realizaciju pojedinih programskih zadataka u svojoj radio-stanici, prisustvovao je „neprijatnim scenama” u redakcijama „lokalaca”, gde novinari ne znaju šta da šalju kao aktuelnu dnevnu inforraaciju. jednostavno, prethodnog dana ili tog jutra se nije dogodilo ništa značajno. Tada se čuju i lokalne vesti čiji se sadržaji crpe iz lokalnih informativnih biltena ili statističkih godišnjaka. Ide se čak dotle da se koriste razni zastareli tekstovi društveno-političkih organizacija. I tako, formalno sve je u redu: shema je ispunjena, sve lokalne radio-stanice su na broju, ali slušaoci su posluženi redakcijskom pitom buđavog ukusa.

75