RTV Teorija i praksa

Zaslugom Pavla Markovca na svečanom koncertu proslave prve godišnjice rada radio-stanice Zagreba, osim Vivaldija i Mocarta, većina izvedenih skladbi su od slavenskih kompozitora: Antun Dobronič, Rudolf Matz, Bedžih Smetana, Mihail Ivanovič Glinka, Petar Iljič Cajkovski, František Ksaver Neruda i Josip Štolcer - Slavenski. U prvoj godini rada zagrebačka radio-stanica nije imala veliki izbor izvođača, glazbenika sposobnih i voljnih da se prilagode novom načinu muziciranja za odsutne, nevidljive slušaoce. Osim toga postojale su i mnoge dmge neprilike. Sve se izvodilo neposredno, uživo, s jednim jedinim mikrofonom koji su premještali več prema sastavu koji je svirao ili pjevao. Slušaoci-gledaoci u dvorani mogu pratiti premještanje instramenata, stolica, nota, ali oni daleki kod prijemnika ne vide, čak ni ne čuju žamor preudešavanja scene, pa spiker Božena Begović mora produžiti najavu i odjavu kako bi zboru intelektualaca omogučila ulazak i izlazak s podija dvorane. Muzički urednik Pavao Markovac mora prilagoditi raspored i ovim okolnostima koje se danas kod snimanja na magnetofonima i magnetoskopima mogu bezbolno i lako riješti. Dvorana Hrvatskog glazbenog zavoda u Gunduličevoj ulici u Zagrebu tehnički je svladana od poduzetnih radio-tehničara i operatera, koji su sami gradili pojačala i ostale uređaje za prijenose zvukova od mjesta događaja do odašiljača u Gornjem gradu na (onda) Markovom, a danas Stjepana Radića trgu broj 9. Prijenos je bio 7. novembra 1926. godine, kada je mikrofon Radio-stanice Zagreb smješten kod spomenika Štrosmaiera i u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Slušaoci su mogli pratiti govore s mjesta gdje se događaj zbiva u času dok se zbiva. Dakle - direktni radio-prijenos kulturnog događaja. Dvanaest dana kasnije, 19. novembra 1926. godine uspjeli su tehničari i muzičari Radio-stanice Zagreb uspješno direktno prenijeti cijelu operu iz Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Bila je to slavenska opera, Dvoržakova Rusalka. Prilikom proslave prve godišnjice rada Radio-stanice Zagreb osnivači ističu u izvještaju: „Vodove smo u Kazalištu postavili tako da budu sigurni od smetnja ostalih električnih vodova u samom kazalištu”.