RTV Teorija i praksa

KODOVI I PERCEPCIIA Traganje za najmanjom jedinicom u kodu koja nosi znacenje je važno, jer nam pomaže da odredimo gde prestaje stvarni život a gde počinje televizija - granica koja nije tako povučena kako bi na prvi pogled moglo da se Cini. Ta gramca |e zamagljena jer način na koji mi gledamo televmju, i nacm na koji opažamo stvarnost u suštini je shčan, utohko sto su i tedan i drugi određeni konvencijama ili kodovima. I sama stvarnost te složeni sistem znakova koje članovi određene kulture interpretiraju na potpuno isti načm kao i filmove ih televizps programe. Ta se realnost uvek percepira posredstvom kodova pomoću kojih je naša kultura organizuje. kategonzuie n,ene bitne elemente ili seme u paradigme i sređuje ih u smtagme. Naša reakcija na prirodu je kodificirana, i nasa percepciia zalaska sunca, jelenka ili pokreta Ijudskog oka zavisi od procesa enkodiranja i dekodiranja koji je isto toliko specifican za nasu kulturu koliko i jezik. Označeno je isto tako arbitrarno kao i označitelj, jer je njegov oblik određen kulturom. Umetnost tvrdi da nam omogučava da poznate stvan vidimo na nov način, a ta novina leži u opoziciji između novostvorenog koda i našeg normalnog koda percepcne. U praksi, naravno, nijedan estetski kod ne može biti potpuno specifican za umetničko delo unutar kojeg on deluje; on mora biti povezan drugim delima u isktoj školi. Televizija je, međutm. konvencionalniji medij nego umetnički film utoliko što su njeni kodovi jače povezani s normalnim kodovima percepcue, To je ono što joj daje kulturni značaj i zbog čega je teško odrediti granicu između televizije i stvarnosti. Tako je razlika izmedu televizije i koda stvarnog života zamagljena na svim nivoima osim na tehničkom; odnos između ta dva koda je dinamičan i utiče jedan na drugh Najth (Knightley) (1975) opisuje kako su američki vojmci u Vijetnamu oponašali konvencionalni „ratni film” kad su ugledali dolazak kamera CBS. Kamere su snimile ono što su oni radili i tako je gledalac kod kuće video ono za šta je verovao da je stvarni kod ponašanja (to jest onat kop dikhraju zah evi situacije), iako je to u stvari bio fiktivni kod koji )esam po se i označavao stvarni. ledna zanimljiva posledica toga leste da ce gledalac smatrati da je realizam ratnog filma potkrephen televizijskim filmom (vestima). To je posebno jasan pnmer uzajamnih odnosa (veza) između pravog i fiktvnog koda di neposredno perceptivnih kodova i omh koji posreduiu, ah ta|

238