RTV Teorija i praksa

© karakter radio-umetnosti (da li je ona po svojoj prirodi reproduktivna ili kreativna, predstavljačka ili izražajna, realistički-veristička iii apstraktno-uslovna); @ uloga reči i zvuka u radio-delu (koji od elemenata je adekvatniji za radio-sadržaj - „Njeno Veličanstvo Reč” ili „zvučna površina sveta” 2; ® radio-forma (koje književne vrste i kakve strukture su najbliže specifici radija: drama, lirika, epika ili mešane strukture; bogata spoljna aktivnost ili introspektivnost i spoljna statičnost, polifabularnost i mnoštvo junaka ili jedna fabula i kamernost; dijalošM ili monoloSM karakter); ® teme (koja oblast najviše odgovara specifičnosti radijsMh izražajnih sredstava: psihologija, svet ideja, fantastika, poezija, obična stvarnost); @ speciSčnost zvučnog prijema (da li je zasnovan na vizuelizaciji ili na neslikovnom predstavljanju). Za sada na ova pitanja nema jednoznačnih odgovora. Ne pruža ih ni semiotska analiza. Ipak, ona dozvoljava da se dublje zaviri u strukturu radijskog dela i da se na nov način sagleda njegova složenost Radijsku materiju stvaraju tri vrste fonskog materijala: artikulisani zvuk (govorna reč), nefonemsM zvuk (akustika i tzv. fonsM gest), muzičM zvuk i element tišine (značajan kako sa semiotske tako i estetske tačke gledišta). Višeznačnost poruke znači da svaka od nabrojanih vrsta materije stvara specifičan, samo njoj svojstven semiotsM poredak. Tako se dakle, u slučaju radijskog dela može govoriti o dva odvojena znakovna sistema koji su označeni različitim stepenom značenjske samostalnosti: verbalno-zvučni, akustičM i muzičM. Interferencija znakova ovih različitih sistema, njihovo uzajamno ukrštanje, intenziviranje, negiranje - to je sintetičM radijsM znak. U poređenju sa drugim umetnostima sastavljenim od više materija, radijska umetost, koja se izražava u potpunosti preko fonske materije, postiže veću unutrašnju jedinstvenost Stvarajući od avizuelne govorne reči i zvuka svoju supstanciju, ona negira prirodno - u običnom iskustvu - jedinstvo vizuelnog i zvučnog aspekta materijalne stvarnosti i Mda vezu između obe oblasti. Ovde je vredno izneti stav koji zastupaju kako neM teoretičari umetnosti tako i stvaraoci kao što su Bela Balaš

2 Prvo određenje potiče od Melchiora Wankowicza, a drugo od Zenona Kosidowskog

124