RTV Teorija i praksa

као i u samoj skupštinskoj dvorani. Uopšte, može se zapaziti kako je emisija Niko kao ja, u čijoj realizaciji sudeluju još i Radio-Niš i Radio-Kragujevac, sve aktuelnija i britkija u tretmanu savremenih društvenih pojava, posebno onih od značaja za mlade. Svetlana Lukić naročito se ističe svojim maksimalno politizovanim propratnim voditeljskim komentarima, ali i umesnim opaskama, koje nisu lišene duhovitih opservacija. ZA KOMPLETNE PRENOSE IZ KONCERTNIH DVORANA Radio-Beograd, i to svi njegovi programi, ne praktikuje da često prenosi koncertne priredbe. Pa i kada do takvih prenosa dođe, Radio-Beograd, za razliku od drugih stanica, naših i stranih, ne nastoji da prenosi i one poslednje delove koncerata, kada se izvode tzv. bisevi, kada umetnici, na sveopšte zahteve publike u dvorani, izvode, kao dodatke - kraće populame kompozicije. Tako je, nedavno, Treći program Radio-Beograda prenosio, zajedno sa trećim programima Radio-Zagreba, Ljubljane i Sarajeva, II koncert iz ciklusa „Glazbeni doživljaji", na kojem su nastupili Ruža Pospiš-Baldani (mecosopran), Muški zbor i Zagrebački simfoničari Radio-televizije Zagreb, pod vođstvom Pavla Dešpalja. 3 Oni su izvodili dela Vagnera, Malera i Bramsa, dakle jedan rafinovano stilizovan program. Pored ostalog, Ruža Pospiš-Baldani pevala je ciklus Pesme mrtvoj deci Gustava Malera i, na kraju, Bramsovu Rapsodiju za alt, muški hor i orkestar da bi, potom, udovoljavajući zahtevima publike, otpevala i ariju Žane iz ореге Žana d'Ark Petra Iljiča Čajkovskog. Usred te interpretacije, odjednom, Treći program Radio-Beograda isključio se iz prenosa, da bi eraitovao klavirske kompozicije Erika Satija i odmah potom jednu govomu emisiju. Nastavio sam da slušam prenos koncerta do kraja, ali na talasu Trećeg programa Radio-Zagreba. Treba dodati kako je sama realizacija prenosa toga koncerta bila besprekorna, za šta su svakako zaslužni

3 Treči program Radio-Beograda, 20. X 1988, 20.00

68