Topola

129

je prije uz bana bio vrhovni sudac u zemlji protonotar, uvede bečki dvor god. iTütb—b a-n sk i su d (tabula), od kojega se je moglo prizvati na kraljevski sud, a za tim na septemvirat zajednički za Ugarsku i Hrvatsku. Kao u sudstvu nastojahu i u upravi Madžari složno sa bečkim dvorom, da sprave Hrvatsku pod ugarsko namjesništvo. Staleži hrvatski ustali su u svojim saborima na obranu banske vlasti, te slogom i ustrajnošću postigoše napokon, da je g. 1732. posjao banom ljubimac naroda grof Ivan D r a š k o-v ie. Taj međutim već iduće godine umrije, a naslijedi ga na banskoj stolici J o s LpkKsT e r h a z i. Hrvati zahtijevahu opetovano od kralja Karla, da posljednjim mirom osvojene predjele hrvatske povrati opet materi zemlji. Ko bečki dvor ne htjede tim zahtjevima zadovoljiti, već povjeri upravu zemlje generalima, koji su dobivali zapovijedi od ratnoga vijeća iz Beča. Uzaludne bijahu sve predstavke i prosvjedi na kralja. Primorje smatrahu na bečkorm dvor u dijelom austrijskih zemalja, a Lika osta i dalje pod carskom komorom. Kada je na to hrvatski narod stao tražiti, da barem varaždinska i karlovačka krajina dođe pod bana, poče g. 1734. carsko bojno vijeće, da se za uvijek na put stane svim molbama i zahtjevima Hrvata, uređivati zemlje na Krajini kao posebne carske z em 1 j e. Prinz Josip Hildburghausen izvađaše u Hrvatskoj, a grSiKhevenhiler u Slavoniji naloge bojnoga vijeća. Sva im bijaše briga, da krepki hrvatski narod na Krajini urede kao stalna i urednu vojsku. Ime »carstvo« mora da istisne iz tih predjela kraljevstvo hrvatsko. Karodnomu imenu hrvatskomu preote u tim krajevima prvo mjesto ime k r a j i š n i k, koje od toga vremena nije samo geografijsko već i narodno ime. Gledajući to hrvatski staleži nastoje odslije tužni, da barem ono zemlje pod banom zadrže, koliko je u taj mah bilo. Pošto su sve zemlje i kraljevine hapsburške primile pragmatičku sankciju, nastojaše Karlo neumorno, da je priznadu i zajamče sve evropske vlasti. Da bi sebi osigurao Sasku i Rusiju, zaplete se pod konac života svoga u rat za poljsko nasljedstvo, za tim u rat s Turskom. Bečki m miro m (1738.) iza rata za poljsko nasljedstvo morao je Karlo odstupiti Don Kgrlosu, španjolskomu, Siciliju za Parmu i Piacencu, a suprug Karlove kćeri Marije Terezije Franjo Stjepan, vojvoda lotarinški, dobije za Lotaringiju i Bar toskansko vojvodstvo, izpražnjeno'

Dr. Hoić: Povjesnica hrvatska. 111. izdanje.