Borba, 06. 03. 1989., str. 3

BORBA 6. mart 1989. strana

DNEVNIK ____ ___

PLAŠENE) LJUDE (SAD FABRIKA AUTO-DELOVA „ S

U PEĆI RADI PUNOM PAROM PODRŠKA USTAVNIM ' PROMENAMA redsedniš-

tvo Pokrajinske konferencije SSO

!

.A.Ah 24

Raščišćavanje, pa dijalog

Sve dok i jedan moćnik koji je javno tobože napadao, a tajno podržavao i podsticao kontrarevoluciju, bude

u poziciji da benzinom „smiruje“ požar, „obični“ Albanci neće smeti da progovore

Bez obzira na to, koliko je poslednja februarska nedelja izgledala crna, ova prva martovska pokazala je da Jugoslavija zna, može, hoće i mora da bude odlučna u presudnim trenucima. U ovoj drugoj, mada su povučeni prvi, preventivni potezi, koji sprečavaju požar širih razmera, nazire se delovanje države, koja je dugo bila odsutna na Kosovu, i time separatistima širom otvarala vrata Kosova kao „trojanskog konja”.

Sada kada je veleizdaja, velika igra i prevara, osujećena i sprečena, kada je Jugoslavija zauzela svoje mesto i na Kosovu, predstoji ono najteže: bitka za ljude, za „običnog“ — zavedenog, preplašenog, silom nateranog — rudara, radnika, seljaka, zanatlije, studenta, učenika... Za sve one koji su gurnuti protiv Jugoslavije, protiv svojih drugova sa kojima su do juče delili parče hleba.

Tu bitku, moralo bi biti jasno, nemoguće je dobiti ispraznim konstatacijama, papiromanijom, pozivanjem na nešto što je za te ljude nedokučivo. Njima treba reći istinu. I to onu koja govori o svakom detalju stravičnog scenarija na osnovu koga se odigrala dramatična februarska. nedelja. Sa rudarima „Trepče“ ili bilo kojim radnikom na Kosovu nemoguće je uspostaviti dijalog bez arBumenata. Priče i o idejnim vođama, organizatorima, operativcima i jurišnicima prošlogodišnjih demonstracija Albanaca, kao generalnog političkog štrajka, koji je za sobom ostavio ekonomsku pustoš, neće ih uveriti. Kao što nisu ni do sada.

Treba — pošto se najhitnije razotkriju svi detalji velikog scenarija — radnicima reći imena i prezimena onih koji su sve to smislili, zašto, u sprezi sa kim, šta im je bio trenutni, a šta krajnji cilj i šta bi to značilo — kako za Jugoslaviju, tako i za njihov i položaj njihove dece. Bez toga i na osnovu toga preduzetih energičnih mera prema onima koji su sve to zamesili, gotovo je nemoguće razmišljati o nestajanju. mračne senke, koju su nad Kosovom i albanskom narodnošću, natkrili kosovski moćnici stavljajući se u službu velikoalbanskog separatističkog pokreta. Tek, kada se perjanice kontrarevolucije, umesto mladih ljudi, nađu tamo gde im je mesto, moći će da se

uspostavi dijalog sa Albancima, sa ljudima koje je ta nacionalističko-separatistička birokratija decenijama, ne birajući sredstva, držala u šaci.

| Sve dok i jedan kosovski moćnik koji je javno, tobože, napadao, a tajno podržavao i podsticao kontrarevoluciju bude u poziciji da u sklopu „smirivanja“ situacije benzinom gasi požar, „obični ljudi sigurno je — neće smeti da progovore! Najbolji dokaz toga je sadašnja situacija. Akcija subjektivnih snaga u proteklih nekoliko dana uspela je da dospe samo do nivoa predsedništava društveno-političkih organizacija. I tu je, mora se reći, već zapela! Komunisti Albanci, pa čak i oni na isturenim funkcijama, ne samo što se ne uključuju u akciju, nego neće ni da govore. Zid ćutanja je previsok. Vidi se da su zaplašeni. Puno toga im

nije jasno, a ponajpre to što ih sa-,

da „osvešćuju“ i pojedinci koji su do pre desetak dana poručivali nešto sasvim drugo.

Očigledno je, dakle, da za širu, delotvorniju i zajedničku akciju pripadnika svih naroda i narodnosti Kosova, nisu stvoreni uslovi. Zapravo, nije raščišćen politički teren! Poslednjih nekoliko dana nadležni organi priveli su jedan broj lica za koje se sumnja da su direktni podstrekači i organizatori novembarskih i ovih poslednjih februarskih događaja i da su time počinili dela kažnjiva po krivičnom zakoniku SFRJ. Ali, svima je jasno da je štab bio daleko brojniji, da je podršku imao u mnogim privrednim institucijama, opštinskim rukovodstvima, informativnim kućama... Javnost, bar za sada, javno nije obaveštena da se taj teren ozbiljnije raščišćava.

Na Kosovu, kao uostalom i šire, nisu potrebni nikakvi politički progoni, niti bilo šta slično. Ali, stanu li akcije subjektivnih snaga samo na onim dometima, do kojih su dopirale posle kontrarevolucionarnog udara 1981. godine na Kosovu ne treba očekivati ništa bolje. Bez otkrivanja štaba kontrarevolucije, bez njegovog političkog i svakog drugog raskrinkavanja, izostaće masovno učešće Albanaca u procesu stabilizacije stanja. A bez njih stabilizacije — nema!

·Miloš ANTIĆ

Povoljnije političko bezbednosno stanje

Normalizacija proizvodnje,

saobraćaja i snabdevanja

0 Aktivisti Kosova, CK SK Crbije i CK SKJ u radnim organizacijama i školama vode idejno— političku ak-

ciju

(Priština, 5. marta, Tanjug) Komitet za ONO i DSZ SAP Kosova ocenilo je na sednici održanoj u subotu da je političko—bezbednosno stanje u Pokrajini juče bilo povoljnije nego prethodnih dana. U saopštenju se navodi da se u većini opština proces proizvodnje, saobraćaja i snabdevanja normalizuje. U saopštenju se navodi:

„U svim opštinama nalaze se aktivisti iz Pokrajine, CK SK Srbije i CK SK Jugoslavije koji sa aktivistima opštinskih komiteta vode idejno--političku aktivnost u svim organizacijama udruženog rada i školama, posebno u školama u kojima nastavni proces nije u potpunosti normalizovan. U rudniku „Goleš“ rudari prve smene odbili su da siđu u jamu, iako je ona OSposobljena za rad. U jednom broju srednjih škola u Prištini nastavu ne pohađa većina učenika srpske i crnogorske nacionalnosti, a u Uroševcu, u srednjoškolskom centru u Suvoj Reci i Đakovici učenici su oslobođeni nastave do ponedeljka, tako da se od početka naredne sedmice očekuje normalizacija na-

stave u svim opštinama Pokrajine.

Težište idejno—političkog delovanja SK, sindikata, SSO i drugih društveno—političkih organizacija i samoupravnih organa je usmereno u one OUR—e i škole u kojima stanje još nije normalizovano. Ovakvo stanje i dalje se odražava na međunacionalne odnose, na ukupno raspoloženje radnih ljudii građana, što situaciju čini napetom. Politički aktiv koji je održan u petak u Pokrajini, a u subotu u opštinama, ima pozitivnog odraza na delovanje Saveza komunista. Izražava se spremnost za bržu stabilizaciju stanja u skladu s politikom Saveza komunista i merama Predsedništva SFRJ.

Od javnih glasila se očekuje da objektivnim informisanjem podstiču stvaranje jedinstvenog fronta delovanja svih ljudi na Kosovu zajedno sa ostalim subjektivnim snagama. U tome podjednako važnu ulogu imaju sva jugoslovenska javna glasila“ — naglašava se u saopštenju Komiteta za ONO i DSZ SAP Kosova.

jpglajugououuuguzuuuuuJ__——____— —.

LEPOSAVIĆ

Rudari ne žele novčanu

pomoć

Leposavić — Zaposleni u rudnicima i flotaciji „Kopaonik“ u Lepo· saviću apelovali su da im radne i druge organizacije, institucije i po· jedinci ne šalju materijalnu pomoć. Jer, njihove manifestacije podrške stavovima Predsedništva SFRJ, CK SKJ, ustavnim promenama u SR Srbiji i privrednoj i druš-

tvenoj reformi su, pored ostalog, bile i poziv na stvaranje uslova koji će omogućiti da se živi od rada. Tim povodom radnicima „Kopaonika“ upućeni su telegrami priznanja i podrške iz mnogobrojnih radnih i drugih organizacija, institucija i od pojedinaca, na kojima im se rudari i floteri iz Leposavića

iskreno zahvaljuju. |

Izvinjavamo se Kragujevcu

Hajruš Mavraj: Želeo bih da radnici Fabrike automobila svoj prinudni odmor shvate kao višu silu & Agim Godeni: Kao što smo mi Srbima i Crnogorcima za-

merili mitinge, tako su oni nama novembar remić: Svi progresivni očekuju da Komitet z

ciju u kolektivu

— Neosnovane su glasine da će Zavodi „Crvena'zastava“ prekinuti saradnju sa nama — izjavio nam je Hajruš Mavraj, direktor „Ramiza Sadikua“ iz Peći. — Mi smo, naime, OOUR u sastavu RO „Zastava-jugo automobili“ i naša celokupna proizvodnja namenjena je drugim delovima „Zastavinog“ sistema. — Obustava rada izazvala je nekompletnost u Fabrici automobila u Kragujevcu, pa su morali ići na prinudni odmor koji se prekida u ponedeljak, 6. marta. „Sadiku“ je počeo raditi u utorak, 28. februara, oko 11 časova, nakon izlaska svih rudara iz jame u „Starom trgu“, a pre naredbe o radnoj obavezi. Sada se radi punom parom, jer kod nas nastavak proizvodnje ne zahteva nikakve posebne pripreme. Nemam informaciju da neko izbegava radnu obavezu. Svaki radnik potpisao je da je upoznat sa naredbom, pa ako bude neradnika, ići ćemo sve do udaljavanja s posla — kategoričan je direktor ovog OOUR za proizvodnju auto delova sa preko 2.000 zaposlenih.

Muslimani na obe strane

Ciklus proizvodnje je takav da je teško raditi ako nema bar 80 odsto zaposlenih. A pošto radnici albanske nacionalnosti čine 74 odsto zaposlenih, 22. februara su se trake morale zaustaviti. Istina, u četiri relativno nezavisna pogona uspelo se skupiti oko sto radnika, ali se malo radilo, i to zato što su Albanci koji su štrajkovali svoje sunarodnike „odane“ radu provocirali, govorili su im da su izdajice i slično.

— U utorak, u sedam sati svi su Albanci počeli da rade. Ali, nakon sat vremena opet su se vratili u novu menzu. Tada su se Srbi, Crnogorci i nekoliko Muslimana, kojih je, inače, bilo i na „drugoj

strani“, skupili u staroj menzi. Od nas iz poslovodstva, predsednika opštine i drugih struktura Peći tražili su da se stvore uslovi za rad. U međuvremenu, Albanci su se odlučili da rade, pa je 1. marta proizvodnja krenula kao da se ništa nije desilo. Sada se čak više proizvodi nego „običnih“ dana — kazao nam je Mavraj.

Bujar Baša, zadužen i za odnose sa javnošću, pokazuje nam izveštaj u kojem stoji da su po prijemu prvih isporuka i informacija da se u Peći radi intenzivno, zadovoljni. montažeri Fabrike automobila u Kragujevcu uputili izraze zahvalnosti i poželeli da se ovaj trend nastavi. Da bi se nadoknadilo propušteno, ovde će se raditi i subotom, a neki delovi i nedeljom. Razmišlja se i o uvođenju produženog radnog vremena 12 umesto osam radnih časova.

— Želeo bih da radnici Fabrike automobila svoj prinudni odmor shvate kao višu silu. Izvinjavamo im se, jer znamo što znači svaki zastoj proizvodnje. Isto tako, bez obzira na povod, obustava rada ne može da se opravda, niti je to metod kojim se nešto rešava. Naprotiv, samo većom proizvodnjom i sa što manje troškova možemo izaći iz krize i povratiti zajedništvo. Osnovna nam je normalizacija proizvodnje, ali radimo i politički. Diferencijacija će biti sa imenima i prezimenima. Eto, kad su 28. februara ujutro radnici albanske narodnosti došli da rade, dvojica su ih preko mikrofona pokušali zavesti i pozvati da ne rade. Njihov rukovodilac je za to znao. Ako on ne podnese disciplinsku prijavu učiniću to ja, kako protiv radnika tako i protiv njega — naglasio je Mavraj.

„Debele“ plate

Svi sagovornici ističu da je ovaj kolektiv, izgrađen 1968, bio primer ostvarivanja proizvodnih re-

ski odlazak u Prištinu e Branko Jea ONO i DSZ konačno raščisti situa-

zultata, međunacionalnih odnosa, ali i „debelog“ dohotka. Recimo, minimalna plata u januaru iznosila je 650.000 dinara, dok je prosek oko 900.000. Direktor je primio 2,000.000 dinara, a lični dohoci 15 do 20 ljudi stalno su viši od njegove plate.

— Mobilisali smo se za veću produktivnost. Stanje je malo napeto, ali će se stabilizovati — priča nam Agim Godeni, inžinjer u lakirnici. — Srbi su se odelili, Albanci su se odelili, jedino Muslimani kontaktiraju i sa jednima i sa drugima. Do lani, do ovih mitinga, bio je običaj da nakon što primimo platu svi iz našeg pogona odu u kafanu. Na mitinzima je bilo svašta, a deo naših drugova je išao po mitinzima. Nismo se odvojili od Srba koji nisu išli na mitinge. Kada čovek vidi sto ili dvesta hiljada ljudi koji traže oružje, oseća se neprijatno i ugroženo. Kao što smo mi zamerili Srbima i Crnogorcima mitinge, tako su i oni nama novembarski odlazak u Prištinu. Pitamo ovog inžinjera kako izaći iz stalnog „kontriranja“. Ne zna. Kao ni toliki drugi.

Projektant Branko Jeremić ističe da svi progresivni očekuju da Komitet za ONO i DSZ konačno raščisti stanje u ovom kolektivu. — Od novembarskih demonstracija do danas lagali smo se između sebe, a od kad smo, pre neki dan, počeli raditi, može se videti i po koje vedro čelo — primećuje inženjer Jeremić. — Nema nam druge nego da živimo i radimo zajedno, a ko neće, nije mu ni mesto među nama.

U potkrovlju hale, belim su slovima na crvenom stiroporu ispisane mnogobrojne poruke. Među njima i — „Za uspeh su potrebni svi — za neuspeh je dovoljan jedan“. Ali, i ovde se retko ko osvrće na parole.

M. MLAKAR

ODGOVOR „ŽENSKE INICIJATIVE ZA MIR NA KOSOVU“ NA TELEGRAM MESNE ZAJEDNICE KOSOVO POLJE

Agresivno, bez argumenata

O „paraćinskom slučaju“: Zar je za neke izgrednike dovoljno da znamo koje su nacionalnosti pa ila nam je jasan njihov motiv? 0 O silovanjima: Nama je jedino poznato da je lane (na Kosovu) bilo pet takvih slučajeva. U Ljubljani ih je bilo 18 0 O mitinzima: Vaše parole nisu nas ubedile o vašoj nemoći, pokazuju vašu spremnost na pokazivanje moći

(Ljubljana, 5. marta) — „Vest o krvavom ubistvu u paraćinskoj kasarni potresla nas je svojom jezivošću. Naša prva misao je bila da se radi o groznom, iracionalnom, ludom činu, koji je mogao da napravi samo neko ko je izgubio razum, i to nas je podsetilo na događaj u Sloveniji kada je neki vojnik ubio dvojicu milicionera, a potom sebe“ — kaže se u odgovoru Ženske inicijative za mir na Kosovu na telegram 16. mesne zajednice Kosovo Polje.

U odgovoru se dalje kaže da su žene Slovenije bile zgrožene i zbog toga što je u vestima posle paraćinskog slučaja na prvo mesto

stavljeno da je ubica Albanac i što '

je u svim zvaničnim izveštajima, pre bilo kakve istrage i suđenja, stajalo da je reč o delatnosti albanske iredente. „Zar je za neke izgrednike već dovoljno da znamo koje su nacionalnosti pa da nam je jasan njihov motiv?“

Takva je atmosfera, smatraju potpisnice pisma, bila stvorena

već mnogo pre kraja suđenja, a najviše su je širili srpski mediji. „I zašto nas osuđujete da nismo izrekle posebno saučešće srpskim majkama, kada je u žalosti bila sva država, a bol i tuga srpskih majki je dobila podršku i pozornost svih medija? Zaista, neka je među nama pomislila tada i na drugu stranu, na to kako je u duši majke ubice, jesu li drugi članovi porodice bili krivi, a bili su ispostavljeni pritiscima“.

Na pitanje iz telegrama zašto se neka od civiliziranih Slovenki nije zauzela za odbranu časti silovanih devojčica i starica na Kosovu, odgovara se da se silovanja događaju svuda, i da su svuda podjednako strašna. „Uz vašu ogorčenost navodite veoma malo podataka i konkretnih slučajeva, a nama je jedino poznato da je lane bilo pet takvih slučajeva. U Ljubljani, koja ima 350.000 stanovnika, u prošloj godini bilo je 18 kažnjivih radnji — silovanja, a u Sloveniji već nekoliko godina po stotinu na godinu.” Kada je reč o iseljavanju da li znate u kojem gradu živi najviše Slovenaca? Da li znate za iseljavanja Albanaca sa Kosova i iz Makedonije u druge delove Jugoslavije i inostranstvo, na šta nas je upozorila SR Nemačka? Vaše parole na mitinzima, koje uzvikujete tako masovno i agresivno, bez ikakvih argumenata, nisu nas ubedile o vašoj posebnoj nemoći, pokazuju vašu pripravljenost za pokazivanje moći i to po svaku cenu“.

Nije li pad niza albanskih političara vaše delo? Kako ćete nas ubediti da imaju Albanci na Kosovu ista prava kao i vi koji im uklanjate rukovodstva, namećete nov Ustav, a zahteve za održanjem postojećeg ustava proglašavate kontrarevolucijom? U času dogovaranja o ustavnim promenama čini nam se i rasprava o Kosovu kao republici sasvim legitimnom, U očitom suprotstavljanju srpskog naroda verovatno to nije rešenje, ali zar to nije vredno rasprave?“

D. DRAŠKOVIĆ

ODLUKA RTV PRIŠTINA Celodnevni program na srpskom

(Priština, 5. marta) — Poslovodne strukture RTV Priština prihvatile su zahtev redakcije na srpskohrvatskom jeziku Radio Prištine i programskog saveta za uvođenje celodnevnog programa Radio Prištine na srpskohrvatskom jeziku. Odluku o tome kada će početi realizacija tog zahteva doneće uskoro Skupština Kosova, osnivač ove informativne kuće.

Ovo je rečeno juče u razgovoru predstavnika RTV Priština sa predstavnicima međuresorske grupe Saveznog sekretarijata za informacije, na čelu sa Tihomirom Ilijevskim. |

Posle dosta iskuljučive diskusije, prihvaćeno je mišljenje da je poširenje radio-programa na srpskohrvatskom jeziku neophodno, ali je takođe rečeno da udovo-

ljavanje zahteva jednih ne sme ići

uštrb drugih. Radna grupa Radio Prištine, koja je formirana radi ispitivanja tehničko-tehnoloških mogućnosti za rešavanje ovog problema, mišljenja je da se emitovanje programa na srpskohrvatskom jeziku može obezbediti preko predajnika „Bakšija“. Po mišljenju stručnjaka međuresorske grupe Sazvenog sekretarijata za informacije, to rešenje nije dobro, jer ne bi zadovoljavalo ni kosovska, a ni jugoslovenska merila. Predloženo je da se bez smanjenja obima programa na albanskom jeziku, a u okviru postojećih kapaciteta, prilagodi i prestruktuira programska šema. R. BB.

APEL „RILINDJE“

Nadoknaditi izgubljeno

(Priština, 5. marta, Tanjug) Na desetine kolektiva u Pokrajini, posle apela Predsedništva PK SK Kosova, kao i poziva ostalih političkih foruma u Pokrajini i u zemlji, odlučili su — piše „Rilindja” u današnjem broju da tokom Ovog

meseca rade sa produženim radnim vremenom, nedeljom, i u više smena, kako bi na taj način nadoknadili gubitke koji su zbog štrajkova minulih dana naneti ne samo kosovskoj privredi, već i privredi cele zemlje.

Stvaranje atmosfere za normalizovanje proizvodnje i za dosledno ostvarivanje drugih zadataka u svim segmentima života bitan je uslov za lakše i brže prevazilaženje ukupne situacije stvorene ovih dana, konstatuje list i naglašava da u tome najpre treba da se dokažu komunisti.

Njihovo napuštanje zajedničkog fronta, makar i privremeno, ili pojedinačnog uslovljavanja, koja se praktikuju ovih dana — nisu prihvatljiva ni za koga. Takvim korakom objektivno samo se može 05taviti prostor za delovanje raznih neprijateljskih snaga, bilo albanskog nacionalizma, bilo srpskog ili crnogorskog, koji podjednako računaju da i daljim zadržavanjem napete situacije ljudi skreću pažnju sa svakodnevnih radnih i proizvodnih zadataka.

Vraćanje poverenja zajednička je obaveza svih a u ovom trenutku ona je više nego ikada potrebna, piše „Rilindja“ u osvrtu na prvoj strani lista“.

Kosova raspravljalo je u subotu, između ostalog, o saopštenju ovog organa povodom štrajka starotrških rudara i, kako se navodi u SR Oal sa sednice, ocenilo njegovu političku štetnost. Sastanku su prisustvovali predsednik Predsedništva SSO Jugoslavije Branko Greganović, kao i predstavnici omladinskog rukovodstva Srbije i Pokrajinskog komiteta SK Kosova.

Predsedništvo je još jednom naglasilo da podržava promene Ustava SR Srbije i traži da se one što pre usvoje, kako bi Srbija svoje funkcije i nadležnosti mogla ostvarivati na celoj teritoriji, Tim promenama se, kako se ističe, ne dovodi u pitanje autonomnost pokrajina i ravnopravnost naroda i narodnosti.

ANTIJUGOSLOVENSKE PAROLE I VLASIJEVE

SLIKEGrupa od preko 800 albanskih nacionalista i separatista demonstrirala je prekjuče ponovo u Ženevi, uzvikujući antijugoslovenske parole, deleći pamflete sličnog sadržaja, noseći albansku zastavu i slike Azema Vlasija. Pripadnici neprijateljske albanske emigracije su iznosili već poznate zahteve, najčešće uzvikujući parolu „Kosovo — republika“. Demonstranti su Daaa protiv zatvaranja njihovih istomišljenika na Kosovu i tražili oslobađanje zatvorenih. To su bile i glavne POC na tridesetak transparenata oje je nadvisivala crvena zastava sa crnim orlom. Među transparentima bio je i jedan protiv „fašističke Srbije“. Demonstranti su se u govorima suprotstavljali ustavnim

promenama u SR Srbiji i, kako su tvrdili, „kolonizaciji Kosova“.

POZIV ALBANCIMA IZ LEPOSAVICA:Leposavić. —

Političko-bezbednosna situacija u Leposavićkoj opštini se polako normalizuje. Svi radnici srpske, crnogorske i muslimanske nacionalnosti su na svojim radnim mestima, dok izvestan broj Albanaca još uvek ne dolazi na posao.

Predsedništvo Opštinskog veća Saveza sindikata je još jednom apelovalo na radnike albanske narodnosti da se vrate svakodnevnim obavezama. U cilju što bržeg normalizovanja stanja na teren su u subotu upućeni politički aktivisti koji razgovaraju sa ovim radnicima. „BOTA E RE“ DEMAN-

TUJE:Redakcija studentskog lista na albanskom jeziku „Bota e re“ demantovala je da je u ovom glasilu štrajk rudara najavljen. Redakcija tvrdi da praktično ništa nije znala povodom štrajkova rudara i da je slika objavljena na naslovnoj strani 15. februara napravljena prilikom razgovora rudara sa društveno-političkim rukovodiocima Pokrajine. Da list „Bota e re“ nije najavio štrajk rudara, kaže se u današnjem reagovanju, može se primetiti i po tome što se u broju sa spornim fotosom ne nalazi nikakav tekst u vezi sa skupovima rudara održanim tokom februara.

SADIK VLASALIU I DAIJE NA ČELU ELEKTROPRIVREDE KOSO-

VA:pPriština — 3Radnički savet Elektroprivrede Kosova je zaključio u subotu da predsednik poslovodnog odbora ovog kolektiva Sadik Vlasaliu treba da ostane na dužnosti. Ovakav zaključak je, kaže se u saopštenju sa sednice, donesen uz saglasnost rukovodstva OK SK Prištine i Pokrajinske konferencije SK Kosova. Povod za raspravu bilo je pisanje pojedinih listova da je Vlasaliu na spisku odgovornih za novembarska okupljanja i demonstracije.

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK „RILINDJE“ SA STRANIM NOVINA-

RIMA:pPriština. — O privođenju Azema Vlasija „Rilindija“ još nije imala redakcijski komentar zato što smatra da u Pokrajini u ovom trenutku ima mnogo značajnijih pitanja kojima se treba baviti. Ovo je u subotu, odgovarajući na pitanja inostranih novinara, rekao glavni i odgovorni urednik „Rilindije“ Bećir Hoti.

NEPRIJATELJSKE PA-

ROLE:retovo — Na proširenoj sednici predsedništva Opštinskog komiteta Saveza komunista u Tetovu, koja je u subotu održana, ocenjeno je da je u ovoj višenacionalnoj opštini u proteklih nekoliko dana učestalo pisanje neprijateljskih parola sa pozicija velikoalbanskog nacionalizma i separatizma. Ove parole pojavile su se u Tekstilnom kombinatu „Teteks“ i na drugim mestima. Ocenjeno i da se neprijatelj naročito učestalo oglašava nakon nacionalističko-separatističkih događaja u SAP Kosovo i nakon manipulacije sa rudarima u Starom trgu.

ZATVOR ZA NACIONALISTIČKI ISTUP:retovo —

Opštinski sud za prekršaje u Tetovu danas je Muzaferu Ljutiju (23) izrekao kaznu od 60 dana zatvora zbog grupnog narušavanja javnog reda i mira i nacionalističkog istupa. Muzafer Ljuta je u restoranu hotela „Makedonija“ u centru Tetova javno izvikivao „živeo Enver Hodža“, što je naišlo na oštru osudu gostiju. Zbog težine počinjenog prekršaja, sudija opštinskog suda za prekršaje Bećir Zuljfiju odlučio je da osuđenog odmah uputi na izdržavanje kazne.

GENERAL MAJOR ANDRIJA SILIĆ

Nemamo razloga da se skrivamo

Poslednjim događajima na Kosovu, iza kojih stoje snage agresivnog nacionalizma i separatizma, bili su ugroženi normalno funkcionisanje privrednih i društvenih delatnosti, javni red i mir, društvena imovina, lična i imovinska sigurnost građana pokrajine. Odluka Predsedništva SFRJ o primeni posebnih mera sračunata je na presecanje neprijateljskog delovanja, koje vodi ugrožavanju ustavnog poretka SFRJ, kao i na odlučnu promenu takvog stanja.

Postupajući u skladu sa odlukom Predsedništva SFRJ, jedinice. JNA na Kosovu su stavljene u povišeni stepen borbene gotovosti, a mobilisan je i deo vojnih obveznika. Jedinice JNA na Kosovu spremne su da izvrše sve zadatke koje Predsedništvo SFRJ, kao vrhovna komanda oružanih snaga, u skladu sa razvojem situacije bude naredilo. Visoka borbena gotovost i čvrsto moralno-političko jedinstvo i spremnost za izvršavanje zadataka, naš su veliki doprinos stabilizaciji stanja i najbolja brana agresivnim snagama i istovremeno garancija sigurnosti građana. Sve druge mere na normalizaciji stanja u pokrajini treba da preduzmu organi društveno-političkih zajednica i društveno-političkih organizacija, u okviru svojih nadležnosti.

To što se poslednjih dana pri: mećuju veće kolone tenkova i dru· gih armijskih vozila na putevima u pokrajini deo je prilagođavanja borbene gotovosti i obuke kon: kretnim uslovima. Mi nemamo razloga da se skrivamo pred neprijateljem niti pred našim građani ma. Želimo da prvima budemo

STANE DOLANC

Pao je ugled Jugoslavije

Svi su razgovori sa velikim brojem stranih državnika i političara praktično započinjali pitanjem šta se to u Jugoslaviji događa, uz zabrinutost, čuđenje, pa, ponegde i neku vrstu zluradosti. Moj utisak je da nam je ugled u svijetu strahovito pao. Većina tih ljudi jako teško razumije što se to kod nas događa. Mislim da će utisak o Jugoslaviji koji je danas mahom prisutan u svijetu imati za nas ekonomske posljedice.

Sa prvim zamjenikom predsjed-

nika Prezidija Sovjetskog Saveza, Lukjanovim, razgovarao sam o tome da je krajnje vrijeme da se suficit u našoj razmjeni sa tom zemljom počne smanjivati jer je jedan od direktnih generatora naše inflacije. Sa ministrom vanjskih poslova SR Njemačke, Genšerom, među ostalim, o problemima viza. Imao sam utisak da je shvatio da bi taj problem mogao imati teške političke posljedice kod nas u Jugoslaviji ali i u Evropi uopšte. Dobro je što je za sada došlo do odlaganja, te stvarno moramo videti šta se sa naše strance može učiniti, Duboko sam uveren da se tu radi o ekonomskim emigrantima, a kao što vidite mi se okrećemo svim drugim pitanjima osim ckonomici, radu i reformi. Duboko

BRATISLAVA MORINA

opomena, a drugima ohrabrenje i sigurnost.

O tome kako vojnici doživljavaju sadašnju situaciju i kako se odnose prema zadacima možda najbolje govori podatak da je nekoliko stotina njih kojima je ovih dana istekao, ili ističe, vojni rok, tražilo da ostane i da još ne ide kućama.

Sada je osnovno da se dosledno i odlučno sprovedu mere utvrđene odlukom „Predsedništva SFRJ. Energično se moraju otkloniti sve opasnosti po ustavni poredak zemlje, ličnu i imovinsku sigurnost građana. Dugoročnije gledano, najvažnije je učvrstiti međunacionalno poverenje, koje je ozbiljno poljuljano, reafirmisati bratstvo i jedinstvo. Bez toga se ne može rešiti ni jedan krupan problem koji opterećuje život u Pokrajini. Nikome ne smemo i nećemo dozvoliti da se igra sudbinom Jugoslavije. (Komandant Prištinskog korpusa, general-major Andrija Silić u izjavi za Tanjug i JRT).

sam ubjeđen da je jedan od glavnih uzroka političke situacije u Jugoslaviji naša ekonomska situacija. Sve zavisi od nas, od toga hoće li kod nas u Jugoslaviji prevladati razum, hoćemo li shvatiti da vrcme u kome živimo traži demokratski način prevazilaženja konflikata, da je Jugoslavija moguća samo kao federativna zemlja naroda i narodnosti koji su apsolutno ravnopravni, koji žive u međusobnoj slozi i shvataju da se treba otvoriti svetu. (Stane Dolanc, o susretima sa stranim državnicima na sahrani cara Hirohita, u intervjuu TV Zagreb)

Nikada ovako nije bilo

— Imala sam dosta neprijatnos-

ti otkako sam došla ovamo — kaže Bratislava Morina, čijem mužu albanski nacionalisti ne mogu da oproste što se venčao sa ženom druge nacionalnosti i s njom izrodio decu: Kohana i Veru. — Sva ta maltretiranja teško doživljavam, ali se ne bojim jer znam iz kojih krugova dolaze: to su neprijatelji ove zemlje i od njih se ništa drugo ne može ni očekivati. Ipak, moram reći da nikakvi neprijatni pritisci i loši utisci ne mogu da potisnu ljubav prema narodu ovde. I prema Albancima, i Srbima, i Crnogorcima. Da imam ovolike ruke, da ih sve zagrlim i kažem da moramo zajedno da živimo. U slozi. MARJAN OROŽEN

— Šta znači to, nije kriv ali mora da ode — komentariše zahteve da Rahman Morina podnese ostavku. — Je li to upozorenje da će isto proći svaki jugoslovenski orijentisan Albanac? Nije lako. Ali, u ovom trenutku mene manje zabrinjava to što se vodi rat da Rahman, Husamedin i Ali podneseu ostavke, više me brine sudbina rudara koji su očito oružje u nečijim rukama. U rukama dobro poznatih destruktivnih birokratskih snaga koje za proteklo vreme radničkoj klasi, a time ni rudarima, nisu obezbedili ni najosnovnije higijenske i bezbedne uslove za život i rad. Pa ti ljudi kad izađu iz jame nemaju ni vodu da se operu. (U „Intervjuu”)

Radnici nisu nacionalisti

Sindikat se mora maksimalno angažirati da se usvoje ustavne promene, da se stvori odgovarajuća klima, ali bitno je i to da se i radnička klasa Kosova oslobodi onih, ja bih rekao lidera, koji je guraju u ovakve avanturističke poteze. Ustavne promene su nužne i nema razloga da ih se bilo ko plaši. Ako bi bile iskorišćene protiv interesa albanske narodnosti na Kosovu, u bilo kom vidu i bilo kada, onda ćemo mi dići svoj glas protiv toga.

U vezi sa kritikama koje su adresiranž na Sindikat, da se nije oglasio, da se nije opredelio, ja bih upozorio na jednu činjenicu koja govori suprotno. A ta činjenica jeste da se oglasio, i to najkompetentnije, Sindikat Kosova, na vanrednoj sednici od 23. februara, na inicijauivu sekretara Predsedništva VSSJ, i da je ta sednica donela stavove koji se u javnosti, izgleda, nisu čuli. E

Mere državnog rukovodstva u ovom trenutku su jedina alternativa koja otvara šansu, otvara perspektivu, da: se stvarno dođe do sređivanja i normalizacije stanja. Mi to kao Predsedništvo podržavamo i mislim da će takav stav zauzeti i Veće Saveza sindikata Jugoslavije. Na Kosovu sada stvarno trebamo mobilizirati sve snage da se krene u kolečktive sa razješnjavanjem, pre svega, kuda radničku klasu Kosova vodi politika iredente i nacionalnog podvajanja.

Radnici nisu i ne mogu biti nacionalisti, ali im treba otvoreno reći da ih nacionalizam gura nazad, na položaj u kome se danas nalaze njihovi klasni drugovi u Narodnoj Republici Albaniji. Da li mi to želimo? Da li oni to žele? Da li je to njihova i naša perspektiva? Ja mislim da je odgovor u tom pogledu jasan. (Na poslednjoj sednici Predsedništva Veća SSJ)

NW