Bitef

Sto nam to tako zanimljivo donosi Sekner, kad mu veliki broj gledalaca unapred poklanja poverenje, kupujudi masovno ulaznice? Ne mogu vam redi odmahuje on rukom. To je jednostavno jedan događaj. Skuvam jelo pa vi uži-

vajte ili nemojte! Ako govorim unapred, gledaoci mogu da steknu neku ideju, a ja to ne želim. Mora sve delovati sveže. A reči obavezuju, mogu da obmanu kao političari koji mnogo obećavaju a malo šta ispune. Zato mrzim propagandu. Umetnici govore kroz delo a ne o njemu. Ili ćemo praviti političke programe ili pozorišne komade! Treći BITEF je već na početku, kod radoznale i raznolike publike izazvao dve vrste zagonetke; prvu zbog sve ofanzivnijeg ragolićavanja glumaca na sceni i drugu zbog neprestanog opiranja klasičnom odnosu čoveka na sceni i ličnosti u gledalištu. Ljubitelji senzacija veruju da je nago telo glumaca deo nevine slobode ko ja se posle »šlepuje« komercijalnim vodama, a stručni gledaoci pak vide u obnaženom telu obnovu ritualnog teatra sa estetičkim razlozima koji uvećavaju podsvesne signale glumačke ličnosti. Seknerova dekorativno-neobuzdana predstava zaista je privukla obe kolone radoznalih i svakako je prebogati povod za »pro« i »kontra«. »Living teatar« i teatar Grotovskog deluju već akademski, kao neka vrsta literarne pedagogije. »Dionis 69« odabrao je Euripida kao raotiv, garažu kao stanište, tajnu rođenja kao svetilište.

A ipak je nešto rekao: 2elim da ponovo otkrijem pozorište. Postavljam osnovna pitanja: šta je to glumac, šta pozorišni komad, šta tiranija, sloboda? Sve sama dobra pitanja! Ima li u »Dionisu 69« i odgovora na

ta pitanja? Seknerov odgovor je bio nem: raširio je ruke, kao da kaže možda! Kako se predstava »Dionis 69« stalno menja (na primer: u početku su glumci bili sasvim obučeni, da bi se kasnije pojavljivali sve golišaviji), pitamo dokle je »napredovala« čuvena scena milovanja (ženski deo »Performens grup« uzme za ruke dva mladića, dovede ih na sred scene i miluje po svim delovima tela)? Vise to ne radimo kaže Sekner. Sada je predstava drugačija: ona je kao dete koje raste. I dokle će da raste? Za koji mesec ćemo ga zaboraviti. Naši kreatori prave novu bebu. Dakle, »Performens grup« ima na svom repertoaru uvek samo jednu predstavu. Da se vratimo na ovu, pre nego što je vidite, pre nego što je oni zaborave. Jedno pitanje, koje je za njih karakteristično, a koje ih već počinje da nervira: golotinja na sceni? Kažu da su poslali slike na kojima se vide obučeni glumci, iako igraju nagi, jer ne žele da te fotose zloupotrebi senzacionalistička štampa. Dodaju da su jednom bili i uhapšeni (u Mičigenu) upravo zbog golotinje. Kad su čuli da u Beogradu ne postoji slična policijsko-nudistička

opasnost, odahnuli su; Smetaju nam kostimi objašnjava glumac Viljem Separd. Mi to ne činimo iz mode, nije to komercijalno skidanje... U razgovor upada reditelj Šekner: Da li vi verujete da će beogradska

publika doth da nas gleda samo zato što igramo nagi? NisrrTo hteli da mu odgovorimo! Onda ni ja više neću da odgovaram na vaša pitanja! završio je Sekner intervju. Kasnije, pošto je večerao i, izgleda, malo se oraspoložio, dodao je: Dešava se da nas u Americi pitaju telefonom: »Da li stvarno igrate potpuno nagi« Tada se obučemo! Preziremo komercijalizam. Očigledno je dobro što mu nismo odgovorili na pitanje koje nam je postavio u vezi sa beogradskom publikom. Možda bismo tako gledaocima, koji će sedeti na podu i skelama jer nema stolica, uskratiti neka vizuelna, »nekomercijalna« zadovoljstva. (D. Gajer)

(Bilten Bltefa, Beograd, 2. IX 1969)

utisci sa izložbe

Juče je održan prijem za ansambl Narodnog pozorišta iz Titovog Užica. Prijem je održan u Galeriji 212. Članovi Performens grupe, pred jednim eksponatom, pitali su svoje domaćine: Da li je ansambl Bread and Puppet već stigao.

28