Bitef

»Festival će neminovno i ove treće godine svog postojanja biti poprište jedne značajne bitke za stavove koji doslednim razaranjem postojecrh konveneija otvaraju prostore budućnosti«, rekao je, pored ostalog, pozdravljajući sinoć publiku, slikar Stojan Celić. Festival je otvorilo Narodno pozorište iz Titovog Užica, predstavom »Lomača«, delom 11 autora, u režiji Arse Jovanoviéa. Publika je dugim aplauzom pozdravila ovo vitalno pozorište kojeg se seća sa prošlog BITEF-a, impresivnu igru izvođača ovog stravičnog scenskog rekvijema, i samo delo, to »fantasmagorično opelo« za mrtve koje iz grla glumaca, iz muzike Enrika Josifa, vapije za životom i mirom ljudskira. U 25 dana koji dolaze, sve do poslednje predstave, već čuvene »Kose«, u izvođenju pozorišta domaćina festivala, preko scene Ateljea 212 preći će 14 pozorišnih grupa iz 11 zemalja Evrope, Amerike i iz naše zemlje, predstavljajući najrazličitija delà i u jednoj opštoj slici nove pozorišne tendencije danas u svetu. Grupi najboljoj u tome pripašće velika nagrada 111 BITEF-a.

(V. Stefanović)

(BUten Bitefa, 3. IX 1969)

hačaturijan na predstavi ’dionisa’

Veliki sovjetski kompozitor Aram Hačaturijan, koji je u Beogradu gost Saveza kompozitora Jugoslavije, prisustvovao je sinoćnoj predstavi »Dionisa«. Posle premijere »Dionisa« Hačaturijan se zahvalio direktoru festivala Miri Trailović na gostoprimstvu i rekao da je impresioniran predstavom njujorških umetnika.

(Bilten Bitefa, 5. IX 1969)

susret do zore

Noćas se ansambl Performance group našao sa Grotowskim u intimnom razgovoru u probnoj sali Ate-

Ijea 212. Razgovor se vodio iza zatvorenih vrata i trajao je prema obaveštenju vatrogasca do 5 časova ujutro.

(BUten Bitefa, 4. IX 1969)

intimni susreti gostiju festivala

Danas u 11 časova održan je sastanak svih inostranih gostiju festivala. Tema susreta je bila predstava DIONIS 69. Među gostima su se nalazili Jerži Grotowski, Bartoluccu, Quadri, Luca Ronconi, Renzo Casalli, Colette Godard i Tomaš Sole, glumac iz Plzena. Richard Schechner je odgovarao na pitanja o metodu svog rada. Najviše pitanja je postavio Bartolucci o metodu rada. Poslednje pitanje je glasilo: Vaša predstava ima čvrstu formalnu strukturu. S druge strane pišete o politizaciji pozorišta. Kako je mogućno da život (sa politizacijom) uđe u čvrstu strukturu vase predstave. Na ovo poslednje pitanje Sekner je odgovorio da je njegova politizacija unutrašnja, a ne spoljašnja i publicistička. Jedna od suštinskih politizacija je recimo završna rečenica

komada o izdaji koju narodu pripremaju njegove vođe. Sekner je posvedočio da su tokom rada imali velike teškoće sa pitanjem golotinje, kako bi ona bila prirodna i bez snebivanja. Glumci nisu imali stida jedni pred drugima, jer

su i oni i tehnički ansambl radili goli. Ali prilikom predstave nastupao bi šok pred obučenim gledaocima. On je takođe posvedočio, pred Grotowskim, da je rešio da igraju goli, kada mu je on rekao da sadašnje polurešenje liči na strip-tiz (sa donjim vešom i suspenzorima). Novi članovi se po pravilu ne primaju. Inače, Sekner je rekao da je disciplina u njegovoj trupi veoma stroga: niko ne može da zakasni ili izostane. Ako je neko malo bolestan mora da igra, ako je veoma bolestan mora da gleda. Sve se rešava kolektivno, čak i administrativne i organizacione stvari. Vežbe traju danima i noćima. Cak i najobičnije psihofizičke vežbe traju satima.

(Ekspres, Beograd, 5. IX 1969) Pozorišni proroci Grotovski i Šekner na 111 BITEF-u

ćutljivi učitelj brbljivi učenik

»Okrugli sto« sve uzbudljiviji Došli smo u »Atelje 212« s namerom da razgovaramo sa Jeržijem Gro-

tovskim, poznatim poljskim pozorišnim rediteljem. Umesto toga prisustvovali smo susretu malo govorIjivog učitelja Grotovskog i veoma pričljivog učenika Šeknera. Iz Seknerovog monologa i nekoliko potvrdnih mahanja glavom od stra-

30