Gledišta

ime, mišljenje da se naše skupštine konstituišu po sistemu delegacija za svaki pojedini slučaj. Ljudi koji zastupaju ovo gledište zamišljaju idealno socijalističko-komunističko društvo koje je rešilo sve probleme i čije su proizvodno snage i društveno-ekonomski odnosi toliko razvijeni da je proizvođač (dakle, ne samo građanin) u mogućnosti da kao delegat u svako vreme kvalifikovano, pravilno i brzo odlučuje kao član jednog skupštinskog tela koje je opet u položaju da lako postigne maksimalno jedinstvo u donošenju odluka i da od mnogo dobrih i korisnih pred. loga izglasa najbolji u datom trenutku. Imamo li danas tako sposobnog pojedinca koji bi kao delegat za ad hoc slučaj mogao da se najbolje opredeli u skupštini za ovaj ili onaj predlog. Koliko bi mu trebalo vremena da upozna materiju da bi se odlučio, pa makar bio u neposrednoj i svakodnevnoj praksi u toj oblasti. Da li bi takva skupština stigla da donese potrebne akte i mere na vreme, u ovon) dinamičnom razvitku, ako znamo da se i danas mesecima diskutuje o nekom problemu, pa skupština, u kojoj su članovi sa stalnim mandatom, nije u stanju da nađe najadekvatnije rešenje. Zar nam o tome ne govore mnogi primeri kao što su reforma školstva, socijalnog i zdravstvenog osiguranja, normativno regulisanje raspodele dohotka u radnim organizacijama i dr. Ne bi li u sadašnjim uslovima, ako bi se birali delegati za svaki slučaj, administracija postala glavni nosilac „samoupravijanja” u federaciji, republici, pa i u opštini. I da li se pojedine društvene mere u jednoj oblasti mogu donositi nezavisno od mera u drugoj, odnosno mogu li se naći takve forme koje bi obezbedile usklađivanje pojedinih oblasti ako bi građani-samoupravljači u opštini birali povremeno i preraa potrebi svoje delegate da u federaciji ili rcpublici donesu, na primer, rezoluciju o društveno-ekonomskom razvoju, privredni plan, zakon o školstvu i sk, a drugom prilikom : delegate za reformu penzijskog sistema, zdravstvenog osiguranja, ili za donošenje zakona o državljanstvu, o doprh nosima i porezima, o advokaturi i druge. Postavlja se i pitanje ko bi, u slučaju delegiranja ad hoc, kome odgovarao ,za donete m.ere i za njihovo sprovođenje. Na ta i mnoga druga pitanja za sada nema odgovora, a to znači da bi eventualna skupštinska struktura sa članovima delegatima izabranim ad hoc za svaki pojedini slučaj, za određeno pitanje ili oblast, bila veštačka tvorevina koja bi nanela više štete nego koristi našem samoupravnom socijalističkom društvu. 3, U današnjim uslovima, kroz „sukobe interesa” različitih društvenih struktura i na raznim nivoima, neminovno dolazi do međuzavisnosti različitih društvenih subjekata i do procesa društvene integracije ne samo u nekim lokalnira već i u opštedruštvenim dimenzijama, bez obzira na to što ti „sukobi interesa”, spolja posmatrano, oštavljaju krivu sliku iscepkanosti i dezintegracije svesti i društvene baze. Kroz takve „sukobe” ostvaruje se jedinstvo interesa na kvalitetno višem nivou. Sve to pretpo'stavlja stvaranje jedinstva interesa samoupravnog socija-

777

STRUKTURA SKUPSTINA I IZBORNI SISTEM