Gledišta

tim i etatistička i socijalistička robna proizvodnja. Moglo bi se, doduše, stati na stanovište da termin "robna proizvodnja” treba primijeniti samo na ono što je Marx podrazumijevao pod robnom proizvodnjom, tj. na prostu i kapitalističku robnu proizvodnju. U prilog takvom stavu govorila bi i činjenica što je robna proizvodnja u etatističkom sistemu rudimentarna, a u socijalističkom je planirana i stoga gubi svoju osnovnu karakteristiku neograničenog laissez-faire. No, s dmge strane, ni prosta robna proizvodnja nije nikad premašivala periferno značenje u privredama u kojima se javljala, a zatim činjenica je da se u našoj privredi robe zaista prodaju na tržištu, i taj fenomen svi opisuju upravo tim terminima. Ako netko baš insistira na novim terminima, mogli bismo poslije kapitalizma govoriti o kvazi-robnoj proizvodnji slično kao što smo Pečujlić i ja pisali o kvazi-klasama 14 ) ili o preobraženom obliku robne proizvodnje, slično kao što je Staljin govorio o preobraženom obliku zakona vrijednosti. No mnogo važnje od terminološkog mudrovanja je osloboditi se naivnih- analogija s robnom proizvodnjom liberalnog kapitalizma i umjesto na robnu proizvodnju koja. i tako nije osnovna kategorija socijalistickeTpnvfede^^bratiti p rven stvenujjažnj u na kategoriju društvenog vlasništva i na izgradnju privre. idnrh institućija koje će zaista reproducirati socil. jalističke odnose, tj. odnose u kojima će slobodni ! razvitak svakog pojedinca biti uslov za slobodni raz\ vitak za sve.

M ) Međutim, nisam nikad sebe uspio potpuno uvjeriti u _ opravdanost t* terminologije. Vidi ~Marksistička analiza društvenih klasa i suvremeno ju goslavensko društvo," ~G led i š t a”, br. 10/1967, str. 1287.

1330

DR BRANKO HORVAT