Pravo i privreda

Doc. dr Aleksandra Jovanovič, docenl Pravni fakultet u Beogradu

PREDUZEĆE I MOTIVACIJA ZA RACIONALNO DONOŠENJE PRIVREDNIH ODLUKA

Ovlm radom nastojimo da metodom ekonomske analize prava ukažemo na efekte novog privrednog zakonodavstva, i to pre svega nekih rešenja Predloga Zakona o preduzećima i Predloga Zakona o svojinskoj transformaciji preduzeća koji ođređuju pođsticaje ili motivaciju za donošenje radonalnih privrednih odluka u preduzeću. Naša, kao i druge istočnoevropske privrede se u poslednjih četiri godine nalaze u procesu uspostavljanja novih "pravila igre" kojima se želi postići efikasnost ponašanja privrednih subjekata. Privatna svojina i tržište su đve osnovne institucije neophođne za podizanje efikasnosti privređivanja, ali one nisu jedine i zahtevaju podršku drugih institucija. U pogledu institucija koje oblikuju ponašanje preduzeća i vode njegovoj efikasnosti, istočnoevropske privrede su se našle u situaciji da privređnim subjektima đaju "pravo na izbor" već poznatih i oprobanih metoda i institucija zapadnih tržišnih privreda ili đa država "novim socrjalnim inžinjeringom" nametne institucije kojima se zadržava jeđan broj socijalističkih karakteristika. Metod "socijalnog inžinjeringa" je metod egzogenog kreiranja institucija kojim se stvara hibrid novog i starog kao što je na primer egzistencija društvene svojine, preduzeće u "mešovitoj svojini" ili participacija zaposlenih kao relikt samoupravnih prava. Predvidljiva ekonomska posledica ovakvih rešenja je rasipanje resursa, odnosno njihova neefikasna upotreba. Ukoliko se tranzicionim modelom daje "pravo na Slobodan izbor" onda privredni subjekti spontano usvajaju one institucije koje generišu efikasnost. Ovakvim metodom "izabrane" institucije opstaju samo ako izdrže test ekonomske efikasnosti. Dakle, konstitdisanje novog ekonomskog sistema zahteva "tržište institucija" koje ima funkciju da podstakne usvajanje efikasnih institucionalnih novina i promena kroz stalnu međusobnu konkurenciju institucija. Neke institucije će izdržati probu vremena. Najbolji primer su spontano formirana privatna pređuzeća koja pokazuju efikasnost i fleksibilnost. Zato ne treba štititi institucije koje nisu izdržale probu vremena kao što se to čini sa društvenom svojinom pod izgovorom da se ne sme dozvoliti prodaja društvenog kapitala u bescenje.