Pravo i privreda

Franzicioni modeli se razlikuju od zemlje do zemlje, a razlikuje se i brzina uvodenja novih institucija. Zato de i troSkovi zamene starih sa novim institucijama biti različiti. Različiti pristupi u pogledu zamene institucija (proces je najđalje odmakao u Češkoj i Madarskoj), posebno u pogledu privatizacije su posledica stava politidke elite prema otporima koji su nužni pratilac tranzicije. Otpor pružaju kako pojedinci koji u privatizaciji vide redukciju svojih socijalnih beneficija, tako i pripađnici socijalistidke politidke elite koji žele da očuvaju vlast i privilegije. Otuda nema potpunog napuštanja socijalistidkih institucija već se neke zadržavaju i kombinuju sa novim i tako stvaraju kompromisna i ogranidavajuda rešenja. Zaboravija se na buduće efekte novih institucija koji bi u pogledu podizanja efikasnosti privredivanja nastupili i kojima bi se kompenziralo sve ono što se gubi sa socijalizmom. MOTIVACIJA ZA DONOŠENJE PRIVREDNIII ODLUKA Sve poslovne odluke donose individue bez obzira u kom obliku svojine je preduzede i bez obzira na organizacioni oblik preduzeća. Svaki donosilac odluke maksimizira sopstvene ciljeve, a ciljevi i odluke kojima se ostvaruju ti ciljevi (odluka o obimu proizvodnje, broju zaposlenih, izboru tehnologije, investicijama itd.) su uslovljeni preovlađujućom institucionalnom strukturom. Ekonomska nauka proudava odluke koje privredni subjekti đonose u pogledu upotrebe retkih resursa. Jedan od osnovnih ekonomskih principa jeste da se odlukama privrednih subjekata resursi kreću ka najunosnijim upotrebama, dakle tamo gde će njihova upotreba dati najveće prinose. Uloga institucija jeste da obezbeduju podsticaje za ovakvo kretanje resursa, odnosno podsticaje za donošenje racionalnih ekonomskih odluka. PodstLaj ne obezbeduje proklamadjom da je profit cilj ponašanja preduzeća. Neophodna su "pmvila ig re " (institucije) koje de da postiču preduzeda da maksimiziraju profit. Profit je pnrodni cilj samo za preduzeće u privatnoj svojini jer je to jedini oblik svojine koji efikasno povezuje sistem kazni i nagrada za donete odluke. Pr.lika da se prisvoji profit je magnet koji vude resurse u aktivnost. Ako magnet ne deluje, ekonomista ovo ne shvata kao znak da su ljudi glupi ili da imaju dudne ukuse ill da su prestali da budu racionalni maksimizatori ved da postoje barijere slobodnom kre;tanju resursa. 1 Barijere mogu biti razlidite a ovde de biti analizirane one koje su institucionalne prirode, odnosno one koje mogu nastati kao posledica zakonski predviđenih rešenja. Kada Predlog zakona o preduzećima odreduje profit kao cilj obavljanja delatnosti preduzeda, zaboravija da se ciljevi preduzeća razlikuju pre svega zavisno od oblika svojine 2 . Maksimizacija profita pretpostavlja vlasničko upravljanje i ne može se očekivati da de "đruštvena" preduzeda kao ni "mešovita" maksimizirati profit jer tamo gde se pojavljuje društveni kapital nisu jasno definisana vlasnidka prava. Privatna preduzeća sa participacijom zaposlenih u odlučivanju i/ili svojini takode ne slede profit maksimizaciju ukoliko su participativna prava zaista od uticaja na proces donošenja odluka u pređuzeću. S druge strane, dak i kada preduzede maksimizira profit, neke odredbe Predloga deluju tako da se donose po-

1 Posner, R. a., (1992), Economic Analysis of Law, Little Brown and Company Limited, Boston, Toronto, London, str. 11 2 Organizacioni oblik preduzeća takođe može imali ulicaja na cilj preduzeća. Menadžeri u korporaciji imaju cilj da maksimiziraju sopstveni utilitet, ali to mogu činiti samo pod ograničenjem maksimizacije proflta za vlasnike korporacije. Zato i za korporaciju važi teroijska pretpostavka o maksimizaciji profita.

266

Doc. dr Aleksandra Jovanović, docent Pravni fakultet u Beogradu