RTV Teorija i praksa
autor prvi put javlja baš na radiju. Osim po ovoj radio-drami poznajem ga po njegovim uspelim radio-dramskim esejima, ako se to tako može nazvati ono što smo čuli o Majakovskom i Pablu Nerudi. Vrlo informiran intelektualac, koji je u toku sa svim suvremenim kretanjima u umjetničkom izrazu, on se ovdje vrlo suvremeno igra medijem, koji također dobro poznaje. Jednako kao u redovnom zagrebačkom repertoaru i među programima ove Smotre, ta je njegova igra donjela stanovito osvježenje. U svojoj originalnoj smješi erotike i humora, u tom međusobnom ispreplitanju pianova, autor u jednome ironizira iluzionistički teatar, u drugom igra čak sa žargonom i sa izrazito naturalističkim eiementima. Doista je izazvalo živu pažnju slušalaca i nije ni na tren djelovala iskonstruirano, zahvaljujuči vjerojatno i režiseru (Josip Meštrović), nego je ugodno zabavila auditorij. Ja sam imaia taj dojam, a i sama sam i drugi put slušala sa zadovoljstvom. Meni je to prvi put da sam uopče srela da neko formulu teatra u teatru primjenjuje u radiju i to tako na jedan bogat i razigran način. Za radio-dramu Dušana Ilića - Buljine u pustim kućama - bih se složila sa dr Jovanovićem da možda nije izvedba iskoristila mogućnosti koje taj tekst pruža. To je jedna dramska poema Mogla bi se donekle komparirati sa Sofoklovom Edipom na Kolonu,\tx govori o poslednjim l oracima Ijudi koji se uspinju na mjesta svojeg duhovnog rođenja. I zanimljivo je što se ti junaci, konkretne ličnosti sa psihičkim i emotivnim životom i kreću stvamim prostorima koje je, u autorovom vidnom polju, pretvoreno u prostor poezije. S obzirom na izvedbu, (reditelj i ton majstor Marjan Radojčić), a vjerojatno i na nedovoljnu dramatsku snagu teksta, ta se radio-drama doimala pomalo monotono i razvučeno. Tuda koža - Veroslava Rančića u suštini je lažno ostvarenje. Ona se nadovezuje na one pokušaje kakve smo imali na televiziji sa dramom Izjava, a imamo ih i na filmu. Oni više pokazuju koliko kod nas postoji velika glad i velika potreba da se dramski uđe u suvremenu tematiku, nego što je taj uspeh i taj odjek kod publike, pa i kod kritike, uvjetovan nekim njihovim umjetničkim kvalitetama, koje su uglavnom minorne. Čak mi se nije činilo zanimljivim niti ono ulaženje u tvornicu. Ti su zvukovi života bili u potpunom kontrastu sa papirnatom i izmišljenom rečenicom kojom, u obliku melodrame, autor priča jednu dramu o samoupravljanju.
68