RTV Teorija i praksa

R. BOŽOVIĆ: Možemo činiti šta god hoćeš, jednostavno, televizija će proizvoditi televizijske efekte. To je jedna dimenzija s којош se moramo suočiti. Ja, razume se, mogu u ime nekakvog stanovišta humanističkog biti protiv toga da budemo konačno puki posmatrači svoje televizijske sudbine, odnosno da nam televizija bude nešto što nas ozbiljno dovodi u pitanje, sa stanovišta naše društvenosti, ili naše Ijudskosti. To je drugo pitanje. Ali i pitanje naših granica, ako hoćemo da ostanemo u makluanskim pretpostavkama i da govorimo iz same prirode medija. I nemojmo to zaboraviti: ne može se intervenisati u domenu medija na zadovoljavajući način čak ni posredstvom samih medija. M. JEVTOVIĆ: Zar mislite da mediji ne daju programske primere potvrde za potrebu borbe za bolje koriščenje prirode medija?! B. GRABNAR; Ne može se sadržina medija prevaziči. Ne može sadržina da iziđe... M. JEVTOVIĆ: Izvini, ali ima emisija u oba medija, i u radiju i u televiziji, koje na izvanredan način pokazuju kako se to može briljantno raditi. Ima izuzetnih televizijskih ostvarenja koja govore o novoj mogučnosti televizije, o demokratskijoj, samoupravnoj komunikaciji televizije. T. ĐORĐEVIĆ: Samo da možda malo potkrepim ovaj stav o prirodi medija i njegovom značenju za ukupne funkcije masovnih medija. I tu da se Marksom pomognem, i možda da malo okrnjimo Makluana u nekakvoj njegovoj originalnosti. Marks je rekao, to je opštepoznato mesto u njegovim delima, da se društvena epoha ili priroda jedne društvene epohe

67