RTV Teorija i praksa

id'j od promjene u modi, u spoljnim navikama, u potrošnji vode, u promjeni prehrambenih navika, pa do čitavih političkih i psiholoških revolucija u planetarnom aspektu. Za ovu priliku ja bih se ponovo malo zadubio u ono nesvjesno što mislim da struji s ekrana. Uzimam primjer televizora i televizije kao paradigmatskog objekta u našoj civilizaciji, kad god govorimo o masovnim medijima, buduči da smo na knjigu naviknuti, a radio uzimamo kao deo slušnoga svakidašnjeg prostora; televizor je ipak deo jednog odsječka našeg vremena kome posvečujemo bitnu pažnju i uzimamo ga kao simbol čitave masmedijske civilizacije. Kad sam govorio i pokušao razraditi tezu, a to tek stoji kao jedan veliki posao, da je medij poruka nesvjesnoga, onda imam zato još jedan argument vizuelno-psihološke i dubinske prirode. Naime, ja bih predložio da televizor shvatimo kao maternicu. Ekran je ono okruglo, što je matriks, što je posuda, preneseno u doslovnom smislu rječi, elipsoidni oblik ekrana jeste majčinski trbuh, a plavičasto svjetlo ekrana dok nema slike, jest plodna voda. I ja mislim da svako sebe projekcira kao dijete u uterus, fascinirajući se ekranom. Mnogj Ijudi zaspe uz televizor a da ga ne ugase. Ta vrsta šuma im ne smeta. To je jedna vrsta titranja u sobi koja nas neče naterati da ga panično ugasimo, kao što če nam ići na živce, na primjer, pogrešno nameštena radio-stanica. Krčanje radija izaziva u nama upravo grčevit otpor, odmah skačemo i utišavamo ili mijenjamo ili točno namještamo stanicu. Ali šuštanje, titranje onog plavičastog ekrana, opet - prema jednoj Makluanovoj ekshibiciji - mislim da se može podsvjesno doživljavati kao povratak u maternicu. Ja sam zato interpretirao televiziju kao ženski princip danas u svjetu i u tome vidim njezinu strahovitu snagu, jer nas ona vrača u praroditeljsko, u situaciju pred rođenje čovjeka kao pojedinca i vrste, kao Ijudske vrste na zemlji. Zbog toga je taj televizor kao uterus za mene, također, jedan od tih stupnjeva kroz koje treba razraditi teoriju o televizoru kao mandali, dakle jednom arhetipskom simbolu koji se nasleđuje u čovječanstvu od pradavnina do danas. I zbog toga televizija ima taj fenomenalni planetarni иђ'есај, impakt, kakvoga nije imao do danas nijedan drugi medij, Zato, jer sa svojim tehnološkim performansama simbolički pogađa dubinsku strukturu Ijudskog bića. To nije mogao niti jedan medij - ni knjiga, ni gramofonska ploča, ni film, ni radio, ni sada kasetofon. Jedino televizija ima te performanse koje korespondiraju sa simboličnim i kulturnim predstavama. T. ĐORĐEVIĆ: Kažu psihijatri da Ijudi mogu da zaspe pred televizijom, zbog

69