RTV Teorija i praksa

obzirom da se u našoj sredini ništa bitnije nije reklo o Makluanu - da ovo bude pokušaj sagledavanja mogučih pristupa njegovom delu. Verujte mi da danas nećete nači ni u jednom evropskom časopisu „zaokruženo” mišljenje o MakluaniL Dakle, jedan autor je fizički nestao, a njegovo delo ostalo, pa smo o tome ponešto progovorili. To je početak nekog našeg razmišljanja, a sad, evo nove teme „Posle Makluana”. Gde smo mi u odnosu na sve to? B. GRABNAR: Ja bih predložio novu temu „Novi mediji koji ulaze u našu zemlju”. M. JEVTOVIĆ: Mi smo časopis koji je užeg usmerenja i mi smo dužni, više nego proizvođači televizijskih i radijskih programa, da mislimo o ovome, jer oni prave programe, njih tekuća praksa muči itd. Tu su teme: Kako da društvo rukuje medijem na demokratskiii, samoupravniji način? Kakva transformacija medija na osnovu rezolucije Kongresa SKJ? Zatim, kakav karakter opštenja putem radija i televizije, kakvi metodi postoje, a kakvi bi bolji, eventualno, bili moguči? Zatim, kome RTV služe, kada služe užem interesu, a kada samoupravnom duhu? Na koji način razvijati idejni i kulturni imunitet kod građana Jugoslavije? Jer, hteli ne hteh, sve će se više gledati i inostrane stanice, јег če tehnički moći da se gleda desetak kanala. Itahjanski program če pokrivati celu Jugoslaviju i Ijudi če početi da uče italijanski jezik zbog toga. Dalje, moći če da se gleda austrijski program, pa rumunski, bugarski. U tom trenutku svaka naša radio-televizija postaje jedna od više mogućih. Na koji način razvijati poverenje gledalaca i slušalaca u svoj medij? To poverenje često se izneverava tako što ne daš informaciju Ш daš nedovoljnu informaciju. O tome smo u časopisu nešto govorili još krajem prošle godine. Bih smo veoma aktuelni... To su teme na liniji bitke protiv profitersko-potrošačkog duha i staljinizma, a za naš titovski put samoupravljanja. B. GRABNAR: Potpuno se slažem.

76