RTV Teorija i praksa

čovjeka potpuno izbaci iz domena proizvodnje u sferu dokolice, kao što je to svojevremeno učinila s konjem. Kao homo consumens čovjek je nesposoban da doživi zadovoljstva i Ijepotu života, a ovu nesposobnost kompenzira surogatima kao gledalac, slušalac, tj. kao pasivni posmatrač zbivanja u svijetu koji je kod njega stvorio osjećanje mržnje prema svemu pa i prema Ijudskom. 2 S razvojem proizvodnih snaga koje su sve više vodile od proizvodnje ka potrošnji, započela je i era uticaja audiovizuelnih sredstava masovnog informisanja, odnosno informisanja za masu. Ovaj uticaj na čovjeka je takav da mu ona nude i nameću gotova mišljenja, mijenjaju njegove stavove i odluke, a u ovom procesu manipulacije kojem se Ijudi pasivno prepuštaju, učestvuju brojne grupe zanimanja. 3 Sredstva masovnog informisanja ne samo da podržavaju nego i pojačavaju rascijepljenost ličnosti jer podrazumijevaju čovjeka koji nije sposoban shvatiti slike svijeta u njihovoj genezi i dijelaktičkoj interakciji. Radio i televizija, kino i ilustrovani časopisi stavljaju pred čovjeka mnogobrojne predmete tako da on i nema vremena da o njima razmišlja i da se njima bavi. Nedostaje i vrijeme koje je neophodno da se čovjek potvrdi kao samodjelatno i povijesno biće. 4 Prema tome, u sadašnjem istorijskom trenutku čovjek je izložen pritiscima koji velikim dijelom narušavaju njegov Ijudski integritet i njegovu autonomnost Izmislio je mnogobrojne značajne tehničke i kulturne proizvode koji mu omogučavaju Ijudskiju egzistenciju i lakši, racionalniji odnos prema prirodi, ali i takva sredstva koja njime manipulišu. Ona su izgubila Ijudski smisao i postala sredstvom njegovog onečovječenja i otuđenja. Savremena reklama upravo ima takva obilježja Pokušavajući da čovjeku „pomogne”, ona iskorištava njegove emocije želeći da sebi podredi i njegov ratio. Ona je toliko obuhvatila društvo onemogućivši čovjeku da se odbrani od represivnog uslovljavanja njegovih potreba 5 Reklama, koja se toliko snažno širi preko neprimjetnih tajanstvenih mehanizama sredstava masovnog infcjrmisanja,

2 Međutim, iako je čovjek trenutno „nesposoban” da izvrši revolucionarni obrat.ne može se prihvatiti mišljenje da će on kao takav i ostati (jer se zaboravlja da je čovjek i biće mogućnosti),di pogotovo je pogrešan stav L. Mumforda prema kojem još samo „strojevi zadržavaju neke od atributa života” Ibid., s. 607.

3 R. Mils, Znanje i moć, Beograd, „Vuk Karadžić”, 1968, s. 104.

4 I. Kuvačić, Marksizam i funkcionalizam, Beograd, „Komunist”, 1970, s. 156.

5 „Prosječan” Amerikanac svakodnevno trpi uticaj od oko 150 reklamnih poruka preko -aznih sredstava informisanja. Up. K.E Vernerid i K. Novak, „Proces masovnog komuniciranja”, Beograd, „Treći program”, proleće 1979, s. 498,

145