Što da se radi?

lišavanja, a nakon mjesec dana nestade svake. boli, ostade tek zadovoljstvo nad vlastitim poŠtenjem, Tako mu je spokojno i milo bilo pri duši,

Sada je opasnost bila veća nego li onda, Za te se tri godine Vjera Pavlovna duševno · vrlo razvila, Prije bijaše- ona gotovo dijete, dok je sad bilo posve drugačije. Čuvstvo, što ga je ona u njem budila, nije više moglo sličiti šaljivom raspoloženju naprama djevojčici, koju voliš, i kojoj se smiješ u isto doba, 1 nije se ona samo duševno razvila, Ako je ljepota žene zaista prava ljepota, to naše žene na sjeveru dugo vremena bivaju svake godine sve ljepše, Da, tri godine života u toj dobi razvijaju mnogo lijepoga u duši, u očima, u crtama lica i uopće u čovjeku, ako je čovjek dobar i život kako treba,

Opasnost bijaše velika, i to samo za Kirsanova. Žar je i Vjera Pavlovna u opasnosti ? Ona ljubi svoga muža, Kjirsanov nije tako glup i isprazan, da sebe smatra ozbiljnim suparnikom Lopuhova, Ne čini om to iz lažne skromnosti. Svi čestiti ljudi, koji ih poznaju, jednaku im vrijednost priznaju. Na strani je Lopuhova ono veliko prvenstvo, što je on već ljubav zaslužio, — da, on je već ljubav zaslužio, i osvojio je njeno srce, Ona je već izabrala, vrlo je zadovoljna svojim izborom i ne može se u njoj ·ĐOjaviti želja, da traži drugoga, Zar joj nije dobro? O tom je uopće smiješno i misliti, Ta bojazan za nju i za Lopuhova pokazivala bi tek ružnu taštinu sa strane Kirsanova,

Pa zar poradi takovih gluposti,, poradi toga, što će Kirsanov i opet morali čeznuti

16 - 241