Što da se radi?

vama Aleksandar Matvejić, možda ne će ići s nama,

— Ne, to me vrlo zanima, Davno sam se već tamo spremao.

Vjera se Pavlovna dobro dosjetila, Djevojke bijahu vrlo zadovoljne, što je Lopuhov svoj prvi posjet načinio njima. Kirsanova je _mnogo zanimao atelier, što je bilo posve razumljivo za čovjeka s njegovim mislima. Da 8Sa nije osobiti razlog spriječio, on bi od prvog početka bio jedan od najrevnijih predavatelja. Pola sata, može biti i sat je brzo prošao, Vjera Pavlovna da je svakuda vodila i sve pokazivala. Upravo se vraćahu iz jedaće sobe, kad je k Vjeri Pavlovni pristupila djevojka, koje prije nije bilo medju radnicama. Ona i Kirsanov se pogledaše, viknuše : — »Nastenjka l« — »Saša l« — i zagSrliše se.

— Sašenjka, druže moj, kako sam srećna, šio sam te našla. Djevojka ga je neprestano ljubila, plakala i smijala se. Došavši k sebi, reče: — ne, Vjero Pavlovna, sad ne mogu govoriti o poslu. Ne mogu da se rastanem s njime. Hajdemo, Sašenjka, u moju sobu.

Kirsanov je bio također vrlo zadovoljan. No Vjera je Pavlovna primijetila i mnogo žalosti u njegovim očima, kad ju je opazio, Nije se tomu bilo čuditi : djevojka je bila tuberkulozna u krajnjem stepenu.

Krjukova je došla u atelier prije godinu dana, Il onda već bijaše vrlo bolesna. Da je ostala u magazinu, gdje je do tada radila, ne bi je već sigurno bilo među živima. No u atelieru se mogao produljiti njen život, jer su je djevojke posve oslobodile od šivanja ; moglo se naći

244