Što da se radi?

pričati, da znate, kako je on dobar. Ja sam bila vrlo pokvarena djevojka, Vjero Pavlovna. — Vi, Nastasjo Borisovna ? -

— Da, Bila. sam vrlo drska i bestidna ; uvijek pijana, stoga sam i obolila, jer sam usprkos svoje slabosti mnogo pila,

Vjera Pavlovna je već nekoliko puta srela slične slučajeve. Djevojke, koje su se besprikorno vladale, otkako ih je ona upoznala, pripovijedahu, kako su prije vodile raskalašen život. Prvi ju.je puta to vrlo porazilo, no razmislivši malo, zaključila je: »a moj Život? Blato, u kome sam odrasla, bijaše strašno, pa ipak me se nije primilo, | tako tisuće žena, koje odrastu u gadnim prilikama, zadrže čistoću. Nije se onda čuditi, što se iz toga uniženja također vraćaju čistima oni, kojima pomogne do foga srećan slučaj.« — Drugu je ispoviješt slušala ne čudeći se, što djevojka, koja se ispovijeda, posjeduje sva blagorodna čovječja SVOjsliva : dobrotu, sposobnost k prijateljstvu, mekoću duše, pače ı naivnost.

— Nastasja Borisovna, ja sam već vodila fakove razgovore, kakav vi sad želite zapodjeti. I onom, koji govori; i onom, koji sluša bude teško, Ja ću vas cijeniti i više nego dosad, _ kad budem znala, što ste sve prepatili. No ja

vas razumijem i bez da mi se otkrivate. Ne ćemo govoriti o tom, nije potrebno, da se predamnom objašnjavate. 1 ja sam mnoge gorke godine podnijela, zato nastojim ne misliti o njima i nikad ne govorim o tom, To je suviše teško,

|___ Ne, Vjero Pavlovna ; ja drugačije osje· ćam. Hoću, da doznate, kako je on dobar, Hoću

~

246