Što da se radi?

s njenim dosadanjim položajem, po svoj Je prilici, — ah, kakav po prilici, — sišurno se već pojavilo u njoj, samo ga ona još ne opaža, Hoće li to čuvstvo skoro postati u njoj svijesno, ne može se znali, no li ga svakako ne ćeš izazivali, Prema tomu će tvoj bijeg samo pospješiti stvar, kojoj želiš izmaknuti,

Ali Kirsanov. nije o ftoj stvari razmišljao kao čovjek, kojega se sve to ništa ne tiče, već kao učesnik, Njemu se činilo, da je lakše udaljiti se negoli ostati, Čuvstvo ga vuče da ostane, — ne će li dakle ostati znači podavati se čuvstvu, dati sebe osvojiti od privlačivosti čuvstva? Stoga je sidurnije udaljiti se, U svojoj je vlastitoj stvari vrlo teško ustanovwiti, koliko djeluje na razbor solizam težnja; stoga čestitost kaže: postupaj proti težnjama, pa ćeš imati više jamstva, da si postupao pošteno, To je prevedeno s teoretskog jezika na običan, no teorija, koje se držao Kirsanov, drži da su riječi poput poštenje vrlo dvosmislene, nejasne, pa bi se Kirsanov ovako izrazio: »svaki je čovjek egoista, i ja također, Sad se pita što Je za mene zgodnije, udaljiti se ili ostati? Udaljujući se, zagušujem u sebi jedno lijepo čuvstvo. Ostajući riskiram čuvstvo čovječjeg dostojanstva, Jer mogu kakvom glupom riječi ili pogledom izraziti ono, Što mi nameće ono posebno čuvstvo, To posebno čuvstvo. mogu pomalo i ugušiti i nakon nekog će se vremena moj duševni mir opet uspostaviti, i.Ja ću biti zadovoljan svojim životom, No ako jednom uradim nešto, što se protivi čitavoj mojoj naravi, za uvijek ću izgubiti mogućnost mira, zadovoljstva sa sobom i otrovat ću sav svoj život, Eto kakav je moj

263