Što da se radi?

učila po onoj gramatici, po kojoj sam i ja učila. Tamo su ti stihovi uzeti kao neki primjer, Glupo je štampati u gramatici tako gadne stihove. No ne treba misliti o stihovima, treba slušati, kako ona pjeva: |

Čas naslade

Lovi, lovi;

_ Mlada ljeta = Daj ljubavi, —

Smiješne riječi! »Mlada ljeta« krivo naglašuje, No kakav joj je glas, i koliko čuvstva imade! Glas joj se znatno razvio od prije, Ta eto, ja nijesam znala na koji način da se s njom upoznam, a ona mi dolazi sama u posjete, Kako je saznala za moju želju?

— Ta ti me već dugo zoveš, reče Bozio ruski,

— Ja tebe zovem, Bozio? Kako bih te mogla zvati, kad te ne poznam,. No vrlo mi je drago, što te vidim. _

Vjera Pavlovna hoće da joj pruži ruku, a pjevačica se smije, no to uopće i nije Bozio, već de-Merik u ulozi ciganke u »Rigolettu«. Smijeh je de-Merika, a glas Bozia; i ona pobjegne te se sakrije za zastor, kojega prije nije bilo.

— Znadeš li, čemu dolazim k tebi? i smije se kao de-Merik.,

— No tko si ti? Jesi li de-Merik?

_—— Ne: ,

— Jesi li Bozio?

Pjevačica se smije, — Doskora ćeš doznati, No sad se moramo primiti onoga, poradi česa sam ja k tebi došla. Hoću da s tobom čitam tvoj dnevnik.

268