Topola

122

ii Y e 1 i k ο j i u Ii a š i c a m a, a manji n mjestima, gdje su ponajviše još i danas. Franjevci su bili jedini tješitelji naroda u ono strašno doba, oni su bili često tajni pokretači ustanaka, koje su izvodili kršćanski hajduci. ISTajveća junaštva u boju s Turcima počiniše Yid Kovačević, Ilici ili Ilinići, Luka Senčević, braća Lapsanovići, Mato Delimanić i mnogi drugi. Osim Slavonije bijaše Lika i Krbava uređena kao turska pokrajina, puna kula i gradova, između kojih bijahu najznamenitiji Perušić, Budak, Greben, Belaj, Mogorić, Bunić, Kovigrad, Jablanac i nekoć slavni Kosinj. I onaj ostatak naroda i kraljevstva hrvatskoga, što je živio ■slobodan pod svojim banom, bijaše neprestano pod oružjem, te se je u 16. stoljeću više puta sva Hrvatska pretvorila u jedan tabor. Glavni vojvoda narodnomu ustanku (insurekcija) kao i drugim vojskama bio je u Hrvatskoj ban (prorex) , pak su i nadvojvode kao i vojskovođe radili dogovorno s banom. Između zastava, pod kojima su banderiji pojedinih velikaša stupali u boj, sjala se je najviše velika banova, nazivana također kraljeva zastava. Kao drugi simbol banske vlasti bijaše bansko .žezlo, prikazujući najvišu sudbenu i upravnu vlast banovu u Kraljevstvu. Kovi ban obično bi u Zagrebu u crkvi sv. Marka, držeći u desnoj ruci žezlo a u lijevoj zastavu te stojeći na uzvišenu mjestu, izricao pred staležima prisegu, koju mu je kraljevski povjerenik čitao. Čim bi za tim nastupio vladu, imenovao bi ban odmah od plemstva podbana, svoga zamjenika, koji je zajedno bio veliki župan zagrebačke i križevačke županije. Kada je trebalo, birali su staleži između velikaša vojvodu ili kapetanakralj evstvu, koji je obično bio banov podvojvoda na Krajini. Staleži birahu i protonotara (protonotarius regni), koji je bio perovođa ir saboru staleža i kod banskoga suda. On je čuvao banski pečat, na kojem bijaše grb kraljevstva, -a oko grba ime i naslov tadašnjega bana. Sabor je hrvatski po starodavnom pravu sazivao ban a rijetko kada sam kralj (»ex edicto domini regis«). Ban je pozivao u sabor svakoga velikaša i prelata napose pozivnicom, a manje plemstvo i duhovne korporacije (kaptoli), a od godine 1608. i kr. si. gradovi pošiljaju svoje poslanike na sabor. Velikaši su međutim u to vrijeme najrađe boravili oko kralja i među velikašima kraljevstva ugarskoga, a u Hrvatsku bi jedino do-