Topola

(prvi i drugi šlesM rat), te je potrajao od 174 Q .—1748. Uz -Mariju Tereziju bijaše od evropskih vlasti pa ipak požrtvovnošću Hrvata, Madžara i Tirolaca odoli kraljica najvećemu dijelu svojih protivnika, jedini Fridrik 11. ponovno uspje, te dobi Šlesku. Kada je umr’o car Karlo VII. god. 1715., doživi Marija Terezija veselje, da su njemački knezovi izabrali supruga joj i suvladara lotarinškoga vojvodu F r an j u S t j epa na za njemačkoga cara. ... Dok je još trajao austrijski nasljedni rat, izvede Marija Terezija znamenite reforme u Hrvatskoj. Budući da je u mnogim krajevima došlo do nemira, imenova najprije za bana | Karla Bacana,, koji- zbilja naskoro 'primiri zemlju. On na to 1 sjedini po nalogu kraljičinu Slavoniju s Hrvatskoun-Tako do- ; tlose god. 1745. opet županije srijemska, virovitička i požeška pod bansku vlast, a srijemska i posavska krajina slavonska osta i nadalje pod vojničkom vlašću. Iduće za tim godine (1746.) | preuredi princ Hildburghausen po želji kraljičinoj svu zemlju od Kupe do mora. On razdijeli zemlju na četiri pnko-vniie-. -od 1 kojih je svaka imala 4—6 bataljuna. Mjesto starih knežija i općina i satnije. Knezove u općinama zamijeniše časnici i zapovjednici satnija podrijetlom tuđinci. , OdsadaTsesudi i upravlja jezikom njemačkim, a narodno odijelo zamijeni carska oprava. Svatko je od 16.—60. godine vojnik. .Za rata moraju svi krajišnici pod gubitak glave onamo, kamo im se zapovijeda. U mirno se doba sami hrane i odijevaju, a u ratu hrani ih car. Radikalne te reforme, kojima se je nastojalo ukinuti u narodu sve uspomene i tradicije prošlosti, rodiše naskoro po cijeloj gornjoj krajini nezadovoljstvo i bunu, koja se zove brinjsko-lička. Ta buna bude u tom za malo utišana, kolovođe većinom smaknuti, a Senjanin Mato Kuhaeevick pjesnik hrvatski i prijatelj zdvojnomu narodu, morao je u tamnicu u ŠpilbergvV Kada je g0d.JL.748. ban Baćan postao odgojiteljem prijestolonasljedniku Josipu, te nije stanovao u kraljevstvu, raspali su se velikaši i plemići na više stranaka, zbog čega je zemlja mnogo stradala, a napokon je došlo i do novih buna. Jedna je stranka dogovorno sa stranim generalima isposlovala kod dvora, da je god. 1750. predjel između Kupe i Une uređen poput ostale krajine (glinska i kostajnička regimenta). Druga opet stranka

131