Borba, Dec 21, 1991, page 3

МУ НЕ ит

POSLE PROGLRŠENJA REPUBLIKE SRPSKE KRIUINE

a ~ - • _ - Фе • Oreol osenčenih nijansi Oni koji podržavaju novog predsednika u Milana Babića ističu njegovu okretnost

na međunarodnom planu, diplomatsku spretnost i oreol „svetog ratnika“, a oni koji ga osporavaju ukazuju da je Krajinu očistio od političkih protivnika i kritički ori-

Jentisane inteligencije

Knin. — Dok jedni slave novi, republički status Srpske Krajine, drugi u Kninu imaju znatnih rezervi prema „Babićevoj državi“. Na političkoj vagi su u Krajini danas najvažniji tegovi — upravo stavovi :· novog predsjednika Republike dr Milana Babića. Oni koji podržavaju prvu krajišku ličnost, ističu njegovu nesumnjivu okretnost na međunarodnom planu, stanovitu diplomatsku spretnost i oreol „sVetog ratnika“ ii imaju. ji ministar unutrašnjih poslova Milan Martić i još nekolicina „prvoboraca“ krajiške pobune protiv hrvatskih vlasti).

Opozicija je za Milana Babića, doduše još uvijek ispotiha, našla druge osobine, zapravo političke diskvalifikative. Te on je bivši delegat komunističkog kongresa (Jedanaestog), Hrvatske, koji sada vlada ispod grba — bijelog dvoglavog orla, zatim da pokazuje osobine „titića“, na-

viklog da bude okružen isključi- ·

vo istomišljenicima, kao i to da je radikalnu Krajinu očistio od političkih protivnika i kritički orijentisane inteligencije. Posebno se tu apostrofira odnos dr Milana Babića prema njegovom

isti takav oreol ~

Krajina traži priznanje

Predsednik Republike Srpske Krajine poslao je poziv svim šefovima država i vlada u svetu da priznaju nezavisnost, suverenost i međunarodni subjektivitet republike. U saopštenju, koje je potpisao dr Milan Babić ističe se da se aktom usvajanja Ustava od strane Ustavotvorne Skupštine, Republika Srpska Krajina definiše kao nacionalna država srpskog naroda i drugih građana koji u njoj žive, čime su stvoreni uslovi za njeno međunarodno priznanje kao nezavisne i

suverene države. ?

pored Martića sjede i drugi istaknuti borci za Krajinu, kao što su predsjednici nekoliko skupština opština i to David Rastović (Donji Lapac), Boško Božanić (Korenica), Sergije Veselinović (Obrovac) i mnogi njihovi

saradnici. Bolji poznavaoci kra-

Jjiških prilika primećuju već da je Zdravko Zečević, predsjednik Skupštine Benkovca, od principijelnog protivnika Babića postao njegov korektan saradnik.

Kritičari porođajnih muka stvaranja krajiške države i načina vođenja rata, boje se hipertrofije despotskih manira, koji se ogledaju u nekim potezima, koji sada koriste Krajini, a sutra bi mogli uroditi stavljanjem čita-

ODGOVOR MILANA BABIĆA MILANU PAROŠKOM

Udovoljićemo molbi

„Upoznat sam s Vašom molbom za davanje državljanstva Repub-"”

like Srpske Krajine koju ste mi uputili 19. decembra 1991. godine. Obavještavam Vas da nema prepreka da udovoljimo Vašoj molbi kao Srbinu, jer je Republika Srpska Krajina nacionalna država srpskog naroda“, stoji u odgovoru Milana Babića predsednika Republike Srpske Krajine, Milanu Paroškom.

Odluku o Vašoj molbi donijećemo na prvoj narednoj sjednici Vla-

de Republike Srpske Krajine“.

i krajiškom „političkom ocu“ dr Jovanu Raškoviću, koji je na vrlo brz način od heroja Knina postao persona non grata. Za tog uglednog psihijatra nije se u krajiškoj državi, za koju je radio i dušom i srcem, moglo naći ni radno mjesto u kninskoj bolnici. Tako govore oni koji se ne slažu sa Babićem.

Sve je to do daljnjega samo intelektualna gimnastika, dok god je Republika Srpska Krajina u ratu i dok Milan Babić predstavlja jedinog lidera koji ima dovoljno volje i pameti da državni brod vodi između Scile i Haribde, zapravo između hrvatske države koja samo čeka pogodan momenat: da napadne Knin i tako raščisti sa najvećim kompleksom koji muči tu državu i međunarodne, posebno evropske, javnosti koja pod uticajem snažne Njemačke, pokazuje da nema previše razumijevanja za novu državu.

lako je politički briljantno razriješio svoj sukob sa ministrom „knindži“ Milanom Martićem (sam Martić je, po izboru Babića za predsjednika republike, pršao svom donedavnom političkom protivniku i izljubio se sa njim). Babić ipak nije pasivizirao svaku kritičku misao. I pored te nesumnjivo dobivene političke. bitke. sa opozicijom koju je predvodio sam Martić jasno je da nekoliko skupštinskih klupa izuzetno hladno dočekuje sve akcije i odluke krajiškog državnog vrha: :

U tim klupama, koje imaju prema Babićevom:načinu rada i shvatanja:vlasti, znatnih rezervi,

Је

vog društvenog i političkog živo-

ta pod jednu kapu. Tragove takvih manira oni nalaze u ek-

spres-postupku donošenja Ustava Republike Srpske Krajine, koji je od početnog stava da se „radi o državi srpskog naroda i drugih građana“, vrlo sličan novom hrvatskom Ustavu. Samo po sebi to i nije tako loše, jer je Ustav Hrvatske pisan dosta mo-

e. #5089

derno, izuzimajući djelove u kojima se preskače uloga srpskog naroda u gradnji te Republike.

Krajiški Ustav kao po reciprocitetu ne pominje Hrvatsku i hrvatski narod. Babićeva opozicija se slaže sa takvim „tukom na utuk“ hrvatskoj državi, ali se boji „kroatizacije“ prilika na način HDZ u Hrvatskoj, pri čemu se svako oponiranje shvata kao izdaja.

Po mnogim elementima novi krajiški Ustav ima svojstva političkog odgovora hrvatskom radikalizmu, njemačkom viđenju južnoslavenskog pitanja u Evropi i ujedno demonstrira ono što bi trebala biti narodna volja pred svjetskom javnošću, posebno pred Ujedinjenim nacijama, koje tek treba da pokažu svoj odnos prema Jugoslaviji i, posebno, prema srpskom narodu u Krajini i Hrvatskoj (do juče to je bilo jedno te isto, u istim administrativnim granicama).

Očito je da, i pored toga, opozicija strahuje od narastanja moći jednog i isključivog predsjednika Republike. No, to nije samo problem Krajine, nego po mnogim elementima postaje cjelokupni srpski problem, kada Srbi sada, kao po zakonu spojenih političkih posuda, u politici trpe, kako u Srbiji, tako i u svim krajevima u kojima se politički organiziraju, od, silom revolucionarnih prilika nametnutih, nedodirljivih vođa. Da li će se vođe premetnuti u diktatore, i u kojoj mjeri, zavisi od_opozicije, koja za sada nema pravog odgovora. - Borislav SOLEŠA

REAGOVANJA POSLANIKA SKUPŠTINE SRBIJE

Logičan sled burnih događaja

Batrić Jovanović: Taj potez je u skladu sa međunarodnim dokumentima 0 Andraš Agošton: Finale jednog poli-

tičkog razvoja

Narodni poslanik Batrić Jovanović (SPS) spremno je odgovorio za „Borbu“ da smatra da je to „logičan potez koji je u skladu i sa Poveljom Ujedinjenih nacija i dokumentima KEBS, i Pariskom poveljom o novoj Evropi. Sama povelja Uje- . dinjenih nacija, podseća Batrić, garantuje svakom pravo na svoje samoopredeljenje, a važeći Ustav Jugoslavije iz 1974. garantuje svakom narodu u Jugoslaviji ravnopravnost i sva građanska ргаа. : 5

— Nemopgućno je da se srpski narod u Hrvatskoj tretira kao“ nacionalna manjina, s obzirom da je on u drugom svetskom ratu dao doprinos pobedi protiv hitlerovske . koalicije; bilo bi nonsens, bez presedana, ада hrvatski narod, koji je većim delom bio u hitlerovskoj koaliciji,

proglasi nacionalnom · manjinom drugi narod koji je i omoBućio hrvatskom narodu da bude tretiran kao pobednik. Nadam se da će demokratska svetska javnost prihvatiti tu činjenicu. Ja smatram da, ako nekom ne odgovora, u trećoj Jugoslaviji, ova teritorija, može na određeno vreme, biti stavljena pod: upravu Ujedinjenih nacija, a posle toga može da se sprovede referendum — rekao je, Batrić Jo-.

"уапом1е. :

IT poslanik Andraš Agošton (predstavnik Demokratske 7аjednice. vojvođanskih Mađara), smatra da je „to logičan sled događaja, na osnovu toga što je dosad urađeno na političkom polju u krajinama“. To je, kako je геkao, kraj u jednom političkom razvoju, ali će teško proći na međunarodnom planu, jer stvo-

a Меир и re

Ен ==

ЗОВОТА-МЕРЕЏА, 21-22: БЕСЕМВАК. 1991. СОРМЕ 3

Krajiški vagon 1

federalnoj kompoziciji

O samostalnoj državi na području SAO Krajine, odnosno novoj jugoslovenskoj federaciji, mnogi su elaborirali još poodavno, od samih početaka političkih dešavanja u Hrvatskoj i dizanja glasa a potom i puške srpskog naroda na „istorijskim, etničkim i srpskim teritorijama“. Oni manje zagrejani, sumnjali su u praktičnu realizaciju „države u državi“. I danas, nakon „stvaranja“ Republike je tako. Dok većina to prihvata kao logičan sled događaja, drugi „Babićevu državu“ vide kao fantomski potez.

Međutim, od početka je bilo jasno da će se sa srpskim državotvornim pravom na krajiškim prostorima morati računati. Također se kao najogoljenija činjenica iskristalisala ona da ne postoji varijanta u kojoj će Srbi priznati Republiku Hrvatsku, njen Ustav i simbole, a posebno nakon dešavanja u međuvremenu: ratnih sukoba, zločina, razaranja, masakriranja, ponižavanja, pretnji i nadasve istorijskog pamćenja koje se otelotvorilo u ovom ratu.

Svakim novim ispaljenim metkom, na obema stranama Krajina se udaljavala od svoje „bivše republike“. Sada je proglasila sopstvenu, sa svim što uz to ide: Ustavom, službenim grbom, zastavom, himnom i predsedničkim sistemom. Svojevremeno je na sastanku u Parizu,

sa koordinatorom Konferencije

o Jugoslaviji, Henrijem Vejnandsom, dr Milan Babić rekao: „Mi imamo svoju zemlju, svoje institucije vlasti — Skupštinu (parlament), vladu i sudstvo. Imamo svoje snage odbrane i konačno, mi imamo svoju državu — Jugoslaviju. Za sada smo odustali od ideje da se prisajedinimo Srbiji, ali ne možemo odustati od zahteva da živimo zajedno s ostalim srpskim narodom u svojoj državi Jugoslaviji“.

Nije tada pomenuta želja za federalnom jedinicom (republikom) u okviru ostatka Jugoslavije, ali je naznačeno da su državnotvorni elementi u Kraji-

· ni već uspostavljeni. Poslednjih ~meseci bile su aktuelne tri opcije budućeg života Krajine: prisa- ·

jedinjenje Srbiji, ujedinjenje sa

Bosanskom Krajinom i, konač- .

rena je republika na spornoj te-

ritoriji. Ipak, po mišljenju Andraša Agoštona, to doprinosi razjašnjavanju jedne složene situacije. Predstavnik Srpskog pokreta obnove u Skupštini Srbije, poslanik Zoran Horvan prokomentarisao je to rečima: „Svako ko je pratio: program SPO mogao je da zapazi da se SPO zalaže za zastupanje interesa svih Srba — i u Srbiji i van Srbije“. Pri tom. posebno naglašava ono „svih“, ističući da SPO pozdravlja svaki vid zaštite Srba.

— Ukoliko bismo to zdušno podržali, bojim se da bi se delu Srba koji se ne nalaze u krajinama položaj pogoršao. Kada već nismo u poziciji da zaštitimo sve Srbe izvan Srbije, onda ne bismo smeli da budemo isključivi i педоуо по _ргот ет, ·Ккако

no, da Krajina bude samostalna federalna jedinica. Zajedničko u sve tri varijante: jeste — sa Srbijom u zajedničkoj državi, ali uz stalno preferiranje Jugoslavije. Na brzinu odluke o proglašenju republike prvenstveno je uticala mogućnost skorašnjeg proglašenja samostalnosti i nc-

zavisnosti Hrvatske. Nova re-

publika, rečeno je na zasedanju Skupštine SAO Krajine prilikom inaugurisanja, republike, ostaće u sastavu Jugoslavije dok se ne razreši državna kriza. Što se teritorije nove republike tiče, pored trinaest opština koje su pripadale sada bivšoj SAO Krajini, pridružene su još četiri: Slunj, Karlovac, Sisak i Okučani. I naravno, SO Slavonija i Baranja i Zapadni Srem.

Teritorijalna udaljenost, po mišljenju političkih tvoraca nove republike, ne predstavlja smetnju, a brojki od šest republičkih centara pridružio se i Knin (doduše još uvek ni od koga priznat) kao sedmi. Zahtev za priznavanje nove Republike Srpske Krajine poslat je republikama Srbiji i Crnoj Gori i srpskoj Skupštini BiH u uverenju „da bi takvo priznanje značilo i akt s: međunarodno-pravnim važenjem i otvorilo proces međunarodnog priznanja“.

Povodom krajiške republike, vlada Srbije će u skladu sa odlukama Skupštine Srbije, kako je istakao potpredsednik Budimir Košutić, priznati svaki oblik izjašnjavanja srpskog naroda da živi u određenom državnom i teritorijalnom obliku koji sam izabere. Ovakvi će stavovi biti dostavljeni Skupštini Srbije, a poslanici republičkog parlamenta treba da kažu podržavaju li svoje sunarodnike u Krajini u pravu na republiku. inače, Skupština Srbije za jednu od narednih sednica planirala je, u okviru dnevnog reda, razmatranje deklaracije o priznanju Srpske Krajiške Republike koju su podneli poslanici M. Paroški, D. Petrović i T. Vojvodić. Međutim, ostaje nejasno da li-bi, ukoliko ona bude usvojena, to imalo snagu odluke ili samo neobavezujuću podršku Srbima u Kra- ја - 5 5. РОККАЈАС 5ТАМАТОМТС ·

nam se ne bi dogodilo da neki potez, koji je od šireg političkog značaja, nanese, eventualno, više štete nego koristi — reči su Zorana Horvana koji se zalaže za doslednost, a ne „čas hoćemo rat, pa nećemo, pa onda hoćemo da priznamo Hrvatsku, pa nećemo“...

S obzirom da, po rečima poslanika Demokratske stranke Velimira Simonovića, najnovije odluke zemalja EZ za Srbe nisu povoljne, ovo je možda i poslednji pokušaj „da se spašava što se spasti može“, jer, kako je rekao za „Borbu“, kada dođu „plavi šlemovi“ i zauzmu položaje na teritorijama gde se ratuje, i počnu pregovori, možda bi poziciJe Srba u tim krajevima bile nešto povoljnije.

M. TOROV