Borba, Jul 25, 1994, page 12
ЈБРАМ МАЈТ | TIMOTI BOLDING; ČELNI .LIUDI DVE NAZNAČUNUE SVETSKE
NOVINARSKE OGANIZACIJE, U- BORBI“
Nezavisni [000
preživeli
•
U Beogradu su protekle šedmice, na poziv Asocijacije nezavisnih medija Jugoslavije i Ujedinje- nih granskih sindikata „Nezavisnost“, boravili čelni ljudi dve najznačajnije-svetske novinske organizacije — Ejdan Vajt, generalni sekretar Međunarodne federacije novinara (IFJ) i Timoti Bolding, generalni direktor Međunarodne federacije novinskih izdavača (FTEJ).
Glavni cilj njihove posete bio je podrobnije upoznavanje sa stanjem na planu slobode medija i položajem nezavisnih informativnih kuća u Jugoslaviji, a izveštaj koji će na osnovu prikupljenih informacija sačiniti poslužiće i kao materijal sa čijom sadržinom će se upoznati i pred- · stavnici Evropskog saveta.
·Međunarodna federacija novinara i' Međunarodna federacija novinskih izdavača, naime, imaju konsultantski status u nekoliko međunarodnih organizacija, među kojima je i Evropski = savet, što zapažanjima i ocenama ovih strukovnih organizacija daje i širi nesumnjivo politički značaj.
Tokom. boravka u Beogradu, gospoda Vajt i Bolding su posetili redakcije nekoliko informa-
»
Nezainteresovanost zvaničnika — najjači utisak:
ЕОТО: 7. КА5
tivnih kuća, prvenstveno onih okupljenih u So-
cijaciji nezavisnih medija, i razgovarali sa pred-
stavnicima samostalnih i nezavisnih sindikata.
Jedino što g. Vajtu, koji se nalazi na čelu organi-
zacije koja okuplja preko 350 hiljada novinara
iz 84 zemlje, i g. Boldingu, predstavniku asocijacije koja povezuje preko 15 hiljada publikacija
sa pet kontinenata i izdavačke asocijacije ili di-
rektore izdavačkih kuća iz prcko 90 zemalja, to-
kom ove posete nije pošlo za rukom — to je da
se susretnu sa državnim predstavnicima Srbije i
Jugoslavije. Ta nezainteresovanost i odbojnost
zvaničnih organa ostala шт је, kažu, kao jcdan
od najupečatljivih utisaka koje su poncli iz Bceograda. Sa dvojicom vodećih ljudi najuticajnijih međunarodnih institucija u novinarskoj branši razgovarali smo prilikom njihove posete redakciji „Bore“.
Borba: Koliki je stvarni uticaj koji IFJ i FIEJ mogu imati na strukture vlasti u zapadnim zemljama, barem kada je reč o njihovim gledištima na stanje slobide medija u bivšim komunističkim državama?
_ _Ejdan Vajt: Kao nevladina organizacija priznata od Ujedinjenih nacija i Evropskog saveta, imamo veoma bliske kontakte sa tim međuvladinim organizacijama. Koliki uticaj imamo, teško je reći; IFJ predstavlja većinu novinara koji rade u zemljama članicama Evropskog saveta, pa smo stoga pozvani da izrazimo svoje mišljenje o medijskoj politici, profesionalnim socijalnim pravima novinara, i nadamo se da vlade i vlasti uopšte u tim zemljama pažljivo slušaju ono što kažemo.
Sve značajniji aspekt naših aktivnosti su misije i istraživački poduhvati, kakav je i ovaj u okvuru kojeg smo došli u Beograd. Tu smo da bi smo kontaktirali sa nezavisnim medijima, stekli uvid u situaciju i, nadamo se, sačinili izveštaj koji ćemo predočiti međunarodnoj zajednici u obliku smernica za delovanje kada su u pitanju mediji.
Timoti Bolding: Dobar primer toga je Evropska unija, koja je prošlog novembra donela odluku kojom se pitanje strane pomoći povezuje sa situacijom na planu ljudskih prava u kon-
_ kretnoj zemlji o kojoj je reč. A ta procena, naravno, veoma mnogo zavisi od informacija pro-
Timoti Bolding i Ejdan Vajt
| Bod to bio slučaj. о
fesionalnih "organizacija prikupljenih u misija_ та kao što je ova. а В: Možete li nam navesti neki копкгегап рг!- ·
mer vašeg doprinosa kada je reč o očuvanju ili proširivanju slobode medija u istočnoevrop-
skim zemljama?
ЈЕ У М зто,таргауо, imali пете изре-
ha, ali ih ja ne bih kvalifikovao kao takve, već ·
kao početne korake ka uspehu. Recimo; kada
su se.u Mađarskoj bavili utvrđivanjem uslova za funkcionisanje elektronskih medija, poslali 'smo tamo misiju da bi istražila u kom smeru se taj proces odvija; obratili smo se hrvatškoj Viadi povodom njihovog pristupa problematici medija, naš zajednički tim je uputio preporuku Evropskom savetu, i — sa zadovoljstvom možemo da kažemo — ona je i. prihvaćena: Pratili smo
postupke izvesnog broja vlada, i naše interven- ·
cije nekad imaju efekta, a nekad ne. A kada nas
poslušaju, to čine i zato što dajemo veliki publi-
citet slučajevima kršenja slobode štampe,, gde
B: Svedoci smo širokog zamaha privatizacije svih industrija u istočnoj Evopi, pa tako i one novinske; šta biste sugerisali kao najbolji način da se, pri regulisanju pravno-svojinskih i radnih odnosa, izbegnu situacijje u kojima bi vlasnik jedne, medijske kuće istovremeno postao i neka vrsta gospodara nad novinarskim i uredničkim personalom? 3
E V: Mislim da je najbolji način sticanje uvi-
da u praksu funkcionisanja medija u razvijenim ·
demokratijama. Funkcionisanje medija podrazumeva proces dijaloga u koji su uključeni novinari, urednici, izdavači. Postojanje tog internog “dijaloga je apsolutno od suštinskog značaja•za profesionalni kvalitet medija.
Prema tome, da bi se sačuvala mogućnost davanja demokratskog doprinosa na nivou šireg društvcnog okruženja, mora se obezbediti demokratičnost u okviru same informativne kuće. To, izmcđu ostalog, znači neometan protok informacija od novinara, preko urednika, do izdavača, znači, učiniti izvesnom eliminacuju unutrašnjeg potencijalnog motiva za konflikt.
B: Kako ocenjujete situaciju na planu slobode medija u Srbiji? ,
E. V: Ovde, u Srbiji, kao розјефса udela države u vlasništvu nad medijima — posebno, naravno, u onim elektronskim, ali i u štampanim — dolazi do vidljive konfuzije.
Susrcli smo se sa jednim predstavnikom zvaničnog sindikata, koji, čini se, smatra normalnim da državni mediji treba da budu u službi vlade, a ne u službi naroda, čemu sam morac da зе и potpunosti suprotstavim. Na Zapadu, čak i oni clektronski mediji koji se nalaze u državnom vlasništvu moraju reprezentovati sva različita gledišta. Ovde to nije slučaj, i to je veliki problem.
B: Hoće li nezavisni mediji na prostoru bivše Jugoslavije preživeti narednih nekoliko godina? T. B: Hoće. Ovdašnji nezavisni mediji su vanredno snalažljivi, što je vidljivo već i iz toga da su i do sada uspcli da prežive. Uveren sam da će oni nastaviti da se suprotstavljaju uslovima koji ih okružuju, i da će opstati. Ova zemnja zaslužujc priznanje za to što nezavisni mediji u njoj nastavljaju da deluju, ispunjavajući svoj cilj. Na našim organizacijama je da pokušaju da deo pomoći koju mogu da pruže usmere ka tim medijima i pomognu im da opstanu.
E. V:1 ja bih rckao da će ovdašnja nezavisna plasila preživeti, Jer bi bilo zastrašujuće i pomisliti šta bi se desilo ako ne bi preživela. Jer, ako ona ne bi opstala, bio bi to kraj demokratije u ovom regionu. Stoga se moramo boriti da ih sačuvamo, da ih podržimo, da formiramo fond solidarnosti za nezavisne medije. Mislim da ta odgovornost leži na nama, jer moramo međunarodnu zajednicu uveriti u važnost podrške profesionalizmu i nezavisnosti u medijima.
T. B: Možete li zamisliti da su u Sarajevu, sve vreme trajanja opsade, novinari nastavili da obavljaju svoj posao? Nisam mogao da poverujem pod kakvim uslovima su uspevali da se pridržavaju profesionalnih standarda... Ako je to bilo moguće tamo, onda će i nezavisni mediji u drugim delovima bivše Jugoslavije uspeti da se održe. V. MARJANOVIĆ
с
Andraš Agošton, kako sam kaže, više ne то-_
вв POTPREDSEDNIKA SRPSKE VLADE DR RATKA TO
že da tačno nabroji koliko se puta poslednjih godina zvanično obraćao najvišim predstavnicima vlasti u Republici tražeći dijalog o — kako je običavao da formuliše — otvorenim i nerešenim pitanjima. vojvođanskih
Mađara. Zna samo, reći će, lider DZVM, da ·
je taj broj sigurno dvocifren, a da se dosad, sem predsedniku Republike, obraćao i svim predsednicima Skupštine i Vlade. Odgovora nije bilo, sve do nedavno,
Znači li pismo koje je potpredsednik Vlade Srbije dr Ratko Marković nedavno.uputio Agoštonu početak dijaloga? Uostalom, јеdan visoki funkcioner DZVM nedavno je iz-
“ javio kako je „u razgovoru sa nekim čJanovi-
ma Vlade dogovoren sastanak predstavnika s*Vlade i delegacije DZVM”.
Predsednik DZVM, međutim, odgovara da termin razgovora nije određen, ali da je „izražena želja od potpredsednika Vlade da se skorom prilikom razgovora“. Osim toga, Agošton će kao posebno značajno uočiti da je Markovićevo pismo i prvi zvaničan odgovor DZVM, a skrenuće pažnju i na mogući značaj formulacije u Markovićevom pismu, po kojoj je „S dužnom pažnjom proučio pis-
ma koje je Agošton uputio Vladi Republike
Srbije“. Апета #15 — рока mdnipulaciju,
5 druge strane, međutim, manje je obećavajuća — barem što se tiče Agoštonovih predloga za razgovor o „otvorenim i nerešenim
” pitanjima” — poruka iz Markovićevog pisma: „Ne bih se mogao složiti sa Vama“ — piše u pismu Agoštonu, „da je pitanje Mađara u Srbiji, kao nacionalne manjine otvoreno i nerešeno.“ Po našem Ustavu, piše dalje, bitno svojstvo za uživanje svih sloboda i prava je svojstvo građanina, a Srbija je „demokrat: ska Republika svih svojih građana“, nezavis-
no od njihove etničke pripadnosti. Srbija je“
iji su ad
spremna da nacionalnim тапјј
sva prava koja za manjine ~
rodni akti (ugovori, deklaraciju
5 Па da zbog manjina |
ržavno uređenje i stvara drž' Posle iskustva sa separati homnih pokrajina iz Ustava S'
- godine i secesije nekoliko rep _ručio je još Marković Agoštont!
še neće rizikovati da ugrozi sv пи сенпи-! рагане тад |političk što, uostalom, ne bi učinila m
· na svetu.
„Mogao bih se složiti sa у: rio je lider DZVM u pismu pg
. Vlade, „da je poldžaj Mađara, _ pravno regulisan.-Ali, problem
Mađari u Vojvodinž nisu zadov
· regulativom. Oni žele rešenjš
obezbediti očuvanje identiteta, nak i ostanak tu, gde sada živi dokazali glasajući za DZVM i autonomije.“
„Uočavam da ste stav o rizi nja teritorijalne celine Repubi osnovu Ustava od 1974. godine; vajući koncept „autonomije | DZVM,“" otpisao je još Agošton u prilogu šaljem najnoviji doj DZVM, iz kojeg ćete videti da autonomije ne daje osnov za 3 ste Vi izveli, na bazi rešenja iz
- iz 1974. godine. Mi tvrdimo dz
našeg demokratskog koncept:
bilo u interesu kako srpskog
Mađara u Vojvodini. Zato Van njem predlažem razgovor O, DZVM shvata autonomiju? No, sudeći po pismu pc srpske Vlade Agoštonu i njego! nju, različitih gledanja nije bi ovoga. Dr Marković, naime, di ra i na pismo koje je-Agošton p poslao premijeru Mirku Marja dom istraživanja koje, navodi poručioca — Pokrajinskog Izv! "sprovodi Centar Radio-televizi)
ZAŠTO SU PAPE JOVAN XXIII | PAVLE VI BLIŽI SRCIMA PRAVOSLAVN
· „Svete ludos
27 штете тропесепуз код роппикоттја /29278 „ттат. „Оторјтрате“1 па ијомореткотт 2703
СтРре Bez Hikola Todorović
Papa Jovan Pavle II i pored sve želje, neće,
prema postojećim prilikama, stići ovog septembra u Beograd. Srpska prvoslavna crkva, bez čije saglasnosti nema takve posete, ne menja negativan stav, ostajući pri poznatim optužbama: Vatikan, tvrdi se, prozelitistički nastupa prema komunizmom opustošenom Istoku, a uz to, porukama i diplomatskim akcijama, izrazito antisrpski deluje u dešavanjima na području bivše Jugoslavije.
Kao glavni inspirator takvog postupanja iz Srpske crkve, kao i drugih pravoslavnih centara u svetu, redovno se označava, mada češće nezvanično, upravo papa Jovan Pavle IL. Nedavno je mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije Jovan izjavio kako nije bilo takvog stava prema papama, Jovanu XXIII i Pavlu VI, koji su ocenjivani kao „ljudi koji su približavali Rimokatoličku i Pravoslavnu crkvu“. Tvrdnja, očito, upućuje na događaje iz vremena pomenutih papa koji su prethodili sadašnjem, od 1958. do 1978.
U nemilosfi SPC: papa Jovan Pavle II
„ЗРЕНИ 11205 - 12571 РОА И,
godine, napravivši „корегтшка! ји katolicizma“.
Skidanje anatema
Sadržaj njihovih zamisli najja kroz Drugi vatikanski koncil sivne rezultate prema pravos]s nji papa napustio napravivši r* okret u prošlost. Sazvao ga je ! van XXIII, a po njegovoj smrti dine, nastavio novoizabrani pa završio 1965. U koncilu je uče 3.000 biskupa i rimokatoličk kao posmatrači prisustvovali drugih hrišćanskih crkava, n Srpske. (Prethodni je održan 1, su, jedina u istoriji)
Doneti dekreti najavili su „ toličku' otvorenost, posle veko) đukonfesionalnih odnosa, koji za vreme pape Pija (1939-58.) i kao vrlo bliskog sa Бави
Zaključci sa snagom zako