Borba, Sep 03, 1994, page 2

BORBA SUBOTA-NEDELJA 3-4. SEPTEMBAR 1994.

IZBEGLISTVU

„Ne vracamo se

od Alijinu v Ključni problem je što sa nama nije niko razgovarao. Čudili su se zašto smo Rrenuli, a nisu htjeli sa nama da razgovaraju. Pogrešno je protumačeno naše angažiranje, a mi nismo imali drugog izbora nego da se pomjerimo. Sada se rasprava vodi u dva pravca: o povratku obih ljudi ili o odlasku u inostranstvo. To je sada osnovna dilema. Mi prihvatamo ideju da

se pratimo, ali ne pod bilo kojim uslovima

Milan Bunjac Zoran Saponjić

Topusko. — Fikreta Abdića, predsednika u egzilu sreli smo posle dužeg lutanja kordunaškim i banijskim gradovima u Topuskom, u hotelu „Toplice“, dan nakon njegovog povratka iz Zagreba.

Ljudi u kampovima Turanj ı Ватора Каda spominju Babovo ime obično plaču. Kažu: „Samo Babo i Bog“.

Šta o tome misli Babo?

Kako gospodin Abdić objašnjava činjenicu da je njegov mirovni pokušaj u Bosni srušen snagom oružja?

— Bili smo poneseni plebiscitarnom odlukom naroda kojom je podržana mirotvorna ideja i dobrosusedski odnosi. Ali koliko god smo mi bili uporni da se organizujemo na bolji ustavno-pravni oblik kao autonomija toliko su vlasti u Sarajevu bile uporne da nas u tome spreče. Počela su ubacivanja i podmetanja putem raznih obaveštajnih službi, a sarajevske vlasti iskoristile su za to svoj Peti korpus. Ta vlast je uvela diktaturu. Nikada nismo imali sa njima ni jedan razgovor

Babo i bog

0 ljudi vam bezgranično veruju, to se vidi iz svih kontakata. Vaše ime poistovećuju sa Bogom. Kako to objašnjavate i šta znači nositi toliku odgovornost?

— Za sve vreme kako radim sa ovim ljudima, a to je više od 30 godina ispunio sam sve što sam obećao. Politikom se bavim samo onoliko koliko to narod traži. Ja sam prinudno političar, a zapravo sam poslovan čovek. A kad se desilo ovo što se desilo mislio sam da je moje sve završeno. Međutim, ljudi su prvo tražili da vide da li sam zdrav i živ. Verujem da samo sa mnom mogu rešiti ova pitanja i traže da ih ja rješavam. Prema tome ja nemam izbora. Izdati ove ljude ne mogu i neću.

_ па temu autonomije. Na našu odluku o konstituisanju autonomije odgovoreno je odlukom o upotrebi vojne sile.

Miodel za konačni mir

0 Vaš pokušaj-·da uspostavite autonomiju je na području bivše Jugoslavije pozitivno ocenjen. O tome svedoči sporazum sa Miloševićem, Martićem, Karadžićem i Tuđmanom. Kakve su bile reakcije iz sveta?

— Naša ideja dobila je pozitivne ocjene od najbitnijih faktora na Balkanu Hrvata i Srba i sa njima smo potpisali dokumente o međusobnoj suradnji. Iako je u to vreme srpsko-muslimanski rat bio veoma intenzivan mi nismo imali nikakvih problema. U to vreme razbuktao se i rat između Hrvata i Muslimana, a naši građani, Hrvati, Srbi i Muslimani bili su pošteđeni ratnih dejstava. Kod nas nije bilo čak ni verbalnih incidenata, što je u političkim krugovima izvan ove regije pozitivno ocenjivano.

Koristeći naš specifičan geopolitički položaj našli smo, znači, oblik organizovanja koji odgovara za sva tri konstitutivna naroda u Bosni, ali i za srpski i hrvatski narod izvan Bosne. Međutim, taj naš pokušaj je u Muslimanskom korpusu, mislim na onaj dio u kome Alija ima presudan uticaj, proglašen izdajom. To je praktično bila Alijina politika, ali nitko iz Predsjedništva nije mu proturječio. Stoga ovo što se događa postaje i krivnja ljudi iz Predsjedništva. Problem autonomije je tinjao u političkim krugovima sve dok nije buknuo u oružani sukob. Borbe su se razbuktale, a međunarodna zajed-

nica nije na to obraćala pažnju i nije

uopšte reagovala. Tretirala je to kao is- ~

ključivo muslimansko pitanje.

Mi smo mislili da je to mnogo važniji problem. Smatram da je ovaj naš mir, makar i separatan, mogao predstavljati početak ukupnog mira na prostorima bivše Jugoslavije. Alija je to gledao na drugi način: mi ratujemo sa Srbima i Hrvatima, a ti se sa njima sastaješ i potpisuješ nekakve ugovore i sporazume.

0 Vaša ideja imala je čini se, opšte simpatije sve do potpisivanja Vašingtonskog, sporazuma. Nakon toga evidentna je stagnacija Vaše ideje, a do njenog pada došlo je posle objavljivanja mapa Kontakt grupe i reakcija Beograda i Zagreba. Desilo se ovo što. se desilo...

— Naša ideja i jeste zapravo osnova na kojoj je došlo do Vašingtonskog sporazuma, s tim što je naš pristup bio mnogo bolji. Mi smo istovremeno regulisali odnose i sa Hrvatima i sa Srbima i zato je to dobro u početku funkcioniralo. Vašingtonski sporazum i rad Kontakt grupe bacio je našu ideju u drugi plan, iako smo mi imali mir između sve tri strane. Taj mir iskoristio je Peti korpus odnosno Alija Izetbegović da bi sve svoje snage i potencijale okrenuo protiv nas.

U toj ofanzivi mi smo se konstantno zalagali za pregovore ali nismo nikad prihvatili ucjer.e da se autonomija uguši, da se ona jednostavno zaboravi. A vidite koliko su naši ljudi koji su sada pobjegli od Alije ponosni na tu ideju. Tu je suština problema, jer mislim, treba se opredeliti na osnovu raspoloženja ljudi. Vidite, šta znači „osloboditi“ Zapadnu Bosnu? Oni su je „oslobodili“, a građana nema — pobjegli su ispred svojih „oslobodilaca“. Na poseban način sada se cela stvar vraća na početak i pred tim mora — htjela to ili ne — da se zamisli međunarodna zajednica. Na žalost, ona se tek sada uključuje preko UNPROFOR-a i preko američkog ambasadora u Zagrebu, ali

opet na način da pri tom osluškuju šta”

misle sarajevske vlasti. Hoće da posreduju između nas i sarajevskih vlasti koje i sada gledaju na autonomiju isto kao što su gledali od početka. Još su opijene pobjedom iako bi trebalo da budu preneražene porazom. Jer, posle našeg izlaska iz Autonomne pokrajine, one ne mogu slaviti pobjedu već svoj poraz. Internacionalizacija našeg problema vrši se u jedno nezgodno vrijeme i u dosta suženim okvirima. Okviri će se morati širiti.

Nismo imali drugog izbora

6 Traži se kompromis?

— Oni nastoje da nađu privremeno rešenje do izbora, a da se tek na izborima ljudi opredjele za vlast koju žele. Međutim, naši građani su se ravno prije godinu dana izjasnili za autonomiju što je praktično ravno referendumu. E sad, u traženju kompromisa najveći je problem nepovjerenje koje postoji između sarajevskih vlasti i nas. To nepovjerenje se bazira na tome što su ostali građani Bosne i Hercepovine i našim idejama dobijali pogrešne informacije. Zbog kontrole medija, građani Sarajeva, Zenice i drugih gradova sve informacije vide kroz ogledalo Alije Izetbegovića. Naša strana praktično se ne čuje.

Zbog dezinformacije je došo do problema između nas i Republike Hrvatske, koji su se činili većim od onih između nas i Sarajeva. Međutim, posle razgovora sa Hrvojem Šarinićem ispostavilo se da nesporazuma nema, da nema razlika u gledanju. Na nas se gledalo kao na teroriste koji imaju nameru da ugroze Hrvatsku, a ne kao na izbeglice koje jed-

last“

Da sam ргћу ап р

FIKRET ABDIĆ, PREDSEDNIK AUTONOMNE POKRAJINE ZAPADNA BOSNA U

ao bih inferese ovog naroda: Fikref? Abdić u

Topuskom u hofelu „Toplice“

nostavno ne prihvataju vlast Alije Izetbegovića. Ljudi ne prihvataju ni njega ni njegovu politiku, ali on vrlo vješto koristeći vašingtonski plan izbacuje u prvi plan Republiku Hrvatsku. I to putem svojih ljudi sa one strane žice, na karlovačkom području, koji su izbegli iz Kladuše još početkom rata. To su ljudi koji su radili za Aliju i Peti korpus, jer su time kupili dokumenta koja su im omogućila da izađu iz Bosne.

0 Ukoliko se ne pronađe kompromis između Vas i Sarajeva, da li očekujete da će popustiti ovako tvrd stav Hrvatske da čvrsto zatvori granice i spreči vaše ljude da odu u Evropu?

— Nije to problem, ključni problem je u tome što sa nama niko nije razgovarao. Sve međunarodne organizacije, pa i Republika Hrvatska koja ima određenih interesa u ovoj regiji, čudili su se zašto smo mi krenuli, a nisu htjeli sa nama da razgovaraju. Pogrešno je protumačeno to naše angažovanje, a mi nismo imali drugog izbora nego da se pomjerimo. Sada se rasprava vodi u dva pravca: o povratku ovih ljudi ili o odlasku u inostranstvo. To je sada ključna dilema. Mi prihvatamo ideju da se vratimo, ali ne pod bilo kojim uslovima. Tu ponovo dolazimo na pitanje odnosa sa sarajevskim vlastima, a njihov stav je isti kao na početku. Ukoliko ne dođe do aktivnijeg uključivanja međunarodne zajednice mislim da će se problemi komplikovati. A ovi ljudi se, uz nerješena pitanja i uz prisustvo sarajevske vlasti i petog korpusa, neće se vratiti ni pod koju cenu.: -

Da li je bilo izdaje

0 Ovde se, među izbeglicama na svakom koraku čuje reč izdaja, izdaja. Ima se utisak da je neko izdao?

— Pitanje izdaje je prenaglašeno jer je ljudima neshvatljivo otkuda taj nagli obrt. Taj obrt je upravo — vašingtonski sporazum. Vašingtonski sporazum na određeni način obavezuje Hrvatsku, pa su odmah nastali problemi. Recimo, oko prolaza konvoja od Hrvatske do AP. Od-

Crveni tepih

6 Imali ste u životu i uspona i padova. Posle jednog takvog pada u Kladušu ste ušli preko crvenog tepiha. Nadate li se da će se to ponoviti?

— Ja nisam imao ni uspona ni padova. Vi u štampi ste to tako prikazivali. Ja imam kontinuitet od trideset godina, a vi menjate raspoloženje i pišete o meni čas dobro, čas loše. Sa mnom i Velika Kladuša ide konstantno naprijed. Drugo je pitanje što se cak i u ovoj situaciji i prema Kladuši ispoljavaju neke žaoke zato što je bila uspešnija od nekih dru-

mah nakon sporazuma pojavio se određeni zastoj, ljudi su to primetili i počeli da se pitaju šta je. Ništa od toga nije bila naša greška, ali činjenica je da je peti korpus to iskoristio i počeo napredovati. Peti korpus je koristio sve načine i sredstva. Ubacivao je svoje ljude i pokušavao da nas iznutra razori, a to čine i ovih dana ubacivanjem svojih grupa u naše izbegličke kampove. Videli ste, međutim, da su naši ljudi i dalje jedinstveni, svesni svega i da su čvrsto rešeni da se ne vraćaju pod Alijinu vlast. Te grupe oni primećuju i zbog toga se tako često spominje i naglašava reč izdaja.

60 Imamo utisak da se taj termin izdaja više vezuje uz vojnu situaciju. Pogotovu, kad se uzme u obzir činjenica da je Cazinska krajina okružena vama prijateljski naklonjenim snagama. Neki vojni

stručnjaci konstatuju da se tokom proteklih meseci Peti korpus intenzivno naoružavao uprkos tome što je u okruženju. Kako je moguće objasniti da je i porede Vaših sporazuma sa Zagrebom, Beogradom, Palama i Kninom, Peti korpus u kratkom roku toliko ojačao? · — Ojačan je i kupovinama u lokalnom · području i dopremanjem. Naša vojska je srušila jedan avion, jedan e oštećen i danas se nalazi u Ćoralićirha, kod Cazina, a uz beću budnost i kontrolu neba mogli smo da budemo i efikasniji. Sasvim je sigurno da je tu popustila i jedna i druga karika i da je došlo do naoružavanja Petog korpusa. Ljudi smatraju i da je sporazum o primirju sklopljen zato da bi Petom korpusu bilo omogućeno da završi sa Autonomnom pokrajinom.

Garancije smo vec imali

e Imate li saznanja kakva je sada situacija u Autonomnoj pokrajini, a posebno u Kladuši?

— To je pusto područje. Ono ljudi što je ostalo ne izlazi iz kuća, a veliki broj ljudi je u šumama i dalje prelazi ovamo. Peti korpus je sada malo smanjio pritisak na ljude, jer sve to prati međunarodna jav-

_nost u okviru vođenja-ove politike po-

vratka. Ali, ovi ljudi vrlo dobro znaju šta

_bi se desilo posle povratka.

e U izbegličkim kampovima priča se o zločinima i mučenjima. Da li vi imate podataka o tome?

— Imamo raznih podataka o stanju koje nije dobro, ali sada ne bih ulazio u detalje. Upravo vodimo raspravu na ovu temu, pa neka pitanja ne bih otvarao. Biće prilike da se o svemu i govori i piše.

& Juče ste stigli iz Zagreba. Da li je nakon razgovora sa Galbrajtom, Demelom i Šarinićem rasplet možda na vidiku? — Nakon mog prvog odlaska u Zagreb došlo je do jednog prijedloga koji je javnosti već poznat. To je predlog vlade BiH kojeg je američki ambasador prihvatio i izložio meni. Ja sam sa tim predlogom upoznao izbegličke kampove, ali ljudi nisu prihvatili ta rješenja, jer ona za njih ništa ne znače. To je samo pokušaj da međunarodne humanitarne organizacije formalno ispune svoj mandat. Kad bi ljude vratili u Kladušu njih ne bi interesovala dalja sudbina ovog naroda. Nas interesuje jedno trajno pravno-političko rešenje u kom će ljudi ostvarivati svoja prava. Ovaj predlog to ne obezbeđuje,

- već predstavlja samo gašenje požara.

Što se tiče obećanja i garancija mi smo to već imali. Primer je francuski bataljon koji je imao zadatak da nas štiti i garantuje mir, a vidi se kako smo prošli. Da sam plan prihvatio ja bih prodao interese ovog naroda. Sada je na nama, ali i na drugima da tražimo neka druga povoljnija rešenja.

e Da li Vi možda pripremate neke nove predloge?

— Mi konstantno nešto pripremamo, ali bi morali i drugi da to čine i da nama idu u Susret.

60 Ovo pitamo s razlogom, približava se zima...

— I mi vodimo računa o tome, ali biće i ucjene. Ucjene imamo već i sada sa lošim snabdjevanjem. Mislim da može doći do odugovlačenja upravo plašeći ljude zimom i lošim uslovima. Ali, vi ste vidjeli koliko su ovi ljudi uporni. Svi koji računaju na ucjene napraviće jako veliku grešku prema ovim ljudima, a neće postići cilj.

0 Vratićete se u Kladušu?

— Ja iz Kladuše nisam ni otišao. Samo sam se malo pomerio da bih mogao u miru raditi.