Borba, Sep 03, 1994, page 27
шава
Piše: ·Dušan Čunjak
Krvavi građanski rat u Bosni. Gomilc leševa, uništcni spomcnici, bibliotckc, sakralni objekti, satanizovani ljudi. Mali Kučan, šef moje Enklavc, provukao sc između nogu vclikc vojskc. Očistio leševc turskih kamiondžija, koji su izginuli na ccsti prema hrvaskoj granici, otcrao je gencralc, rasprodao oružje, nalickao sc, istakao državnu zastavu i ušao u istoriju. Gcnšcr Jc silazio sa binc da mu čestita. Lukav je taj mali.
Trpim. Spao sam na samo 56 kilgorama, ostario u 34. godini., Možda jc to posledica nckoliko
štrajkova glađu. No, ni ostalima nije lako, posebno umctnicima „nceslovcncima”: Koliko jc bilo ritisaka na Šerbedžiju, rcžiscra unića, kamermana Godinu, vajara Brdara, pesnika Krstića: Zatim na novinarc, Ickare, inžinjere. I svi oni ćutc. Kako da zatvorim usta kada su mom prijatclju, novinaru Pašiću, prc tri da-. na bili u stanu, policajci, kada. su direktora Lutkovnog glcdališča pre dvc godinc zamalo linčovali. Profesorku Svetlanu Slapšak, koja jc bila slavljena i hvaljena za vrcmc „slovenačkog proleća“, posle naslupa na jcd| nom izbegličkom skupu nazivaju najpogrdnijim imcnima, a najgore'sc na nju obrušio profcsor dr Jože Pogačnik. Nazivaju je Milošcvićcvim agcntiom, posle brda objavljenih tekstova, u kojima je Svetlana upravo napadala Miloševića. i to, u vreme, VCOma hvaljenih tekstova.
„Obični“ Slovenci ćute. U direktnom razgovoru mo7ž7.c sc Čuti da se i te kako dobro živcio u Jugoslaviji. Kao i drugdc, zlo dolazi iz politike. Česta tvrdnja da su pisci sukrivci za svc Slo sc događa, za raspirivanjc mržnjc, nc čini mi se tačnom. Na mene slovenački pisci gledaju sa iskrcnim simpatijama, i zato, ovidjc, mogu da kriltiziram vladu kako hoću. Zato što sam ncka vrsta slovenačkog Geccc Kona, i još više, što se zna da nisam naciona-list. || Рета
Чаша те је задазпја Мада koju vodi dr Janez Drnovšek. || Bolje reći, uništio mc.jc vladin savetnik, šcf kabincla ministra za kulturu Peter Božič. Mutan tip. Bivši ljubljanski besposličar, u novinama opluživan za saradnju sa policijom. Jedno vremc +) Био је veliki prijatclj ljubljanskih Albanaca, ali ga jc profesor Salih Kabaši u „Delu“ optužio da Albancc iskorištava i da sc bavi tajnim političkim mućkama.
A 1989. godinc Božić jc izmislio Odbor za zaštitu Albanaca na Kosovu: Slcdilc su vclikc salc, vcliki govori, velike parc, brda hrane, Pariz, London, Bon,
|
Vašington. Odnosi sa Albancima.
su zatim zahladneli: no Pctcr Božič jc od slovcnačkc vladc dobro nagrađen. Uglađcen, obrijan, ušao jc u ministarski kabinct. · Isti taj Poter Božič mc jc osudio na dve godinc uslovnog zatvora zato što sam, citirajući njcga samog, u novinama tvrdio da je radio za UDBU od 1959. godine. Ali, Božič sada iza sebe ima vladajuću stranku i predsednika Drnovšeka. i
Razmišljati o DDrnovšcku znači razmišljati o slovcnaćčkoj politici i političarima, sa kojima sam: kao izdavač, sticajem okolnosti postao u jcdnom trcnutku blizak. Samo dok jc to njima trcbalo. U mojoj bibliotcci „Portrcti” prcdstavio sam Milana Kućana, kao prcdscdničkog kandidata, kada mu je to bilo najpotrcbтије. Подизс, затрао зат ! knjigu за životnim portrctom njegovog protivkandidata Puč-
nika. Ovaj potonji, pristigao iZ -
Nemačkc, dclio jc parc kapom i šakom. Njemu kao da jc knjiga smctala, bar sam dobio takav. utisak, jer su tadašnji Kučanovi komunisti insistirali Oda ga. obaустпо štampam. Sećam sc vclikih slikanja, te promocija i konferencija za štampu na kojima sam prcdstavljao Kučanovu knjigu. Sećam sc i vclikih obcćanja za pomoć mojim i drugim izdavačkim poduhvatima:
Jedva da sam dobio поуас-да podmirim deco troškova štampariji. Kučan je uveliko predscdnik pa sam pismima pokušao da ga podsctim na obcećanja.. Pokušao sam da izdcjstvujem prijem i stiзао до njcgovop sckrctara M. Šiftara, koji me jc uputio na Ministarslvo za kulturu. Odandc su mc policajci izncli.
Kućana sam na prošlom, ljubljanskom, Sajmu knjiga poКизао да зге пет. АП, пије зид сno da sc susretnu prcdscdnik i izdavač, kojem su vcć drugog dana trajanja sajamske knjižnc predstavc zapečalili štand. Dodušc, primila mc jc prcdscdnikova žena Štcfica i, poslc pri-
'mcedbce, da sam agresivan, obc-
ćala prijem u svojoj viiti, u ljubljanskom clitnom nasclju Murgle. Za menc su Murgic dalcko, a Milan i Šicfica Kučan ipak susreću ljudc vezanc za knjigu. Najradije, gospodin prcdscdnik Slovenije, popije koju majolku višc sa češkim pisccm Наусјот. Nije mi žao Slo jc tako. Zao mi je Havcla što je nesrećno završio u politici. Nije mi zao piskarala diljem bivšc Juge, koji su, frustrirani, kao pisci i kao muskarci, umcocsto u ludnicu listom odlazili u politiku.
Еогта то-ргаупо, ja nc bih imao na što da sc Zalim. Formalno-pravno lokal za knjižaru, dakic za izdavačku delatnost sam dobio. A to je prostorija u kojoj vlaga kaplje kao sa svodova Postojnske jamc. IDa bi je sanirao potrebno bi bilo uložiti jcdan ogroman državni fond. Porcd toga, vlast sc pobrinula da dobijem lokal koji svakog trcnutka može biti denacionaliziran. Mislili su da ću sc uvući u kreditc, prodali sve svoje i uložiti u tu straćaru i tako zadužen do puše morati da bežim iz Slovcnije. Vlast žcli da mi vidi Icda, tako mi jc potvrdio ı bivši policijski agent M. E. Li svemu svoje prste ima pomcnuti Peter. Božić koji uporno tvrdi Ola sam apcnt višc službi, da radim za višc vlasti, a naročito za srpsku. No, najvažnije mi je da me podržava većina slovcnačkih pisaca, novinara, umctnika.
Ipak, kulturna javnost пе moze ništa kada su finansije u pitanju jcr ju, uglavnom, сте ljudi koji su na ivici CpZistcncijec, mada duhovno uzvišeni. | danas znam da sam bio u pravu kada sam sc suprotstavio Osionosti bivšeg ministra za kulturu, sada ambasadora Slovcnijc u Fran-
Nikada istočena naša 52отепја
cuskoj — Andrcje Capudera. Kao čoveka boli mc smrt mladc Tatjane Soldo, čiju zbirku pcsama, vrcdnu i dobru, Capudoer ni-
Jc finansijski pomogao, možda -
zbog mcnce. Izvršila jc samoubis-
tvo i mala jc satisfakcija-što jc.
posmrtno nazvana novom Silvijom Plat. Boli mc i smrt pcsnika Jure Detela koji jc živco bcdno i doslovno, umro od gladi.
Kad sc književnicc ubijaju ı pesnici umiru od gladi, nijc čudno da uglcdni rcžiscr Vinči Anžlovar istinski išamara aktualnog ministra Sergija Pelhana. Za to vreme, pisac koji jc robijao i gladovao, borio sc za prava pisaca i uopštc ljudska prava od zamka do zamka, sa Kučanom ispija slovenačka arhivska vina, zaboravljajući na prava pisaca, usvajajući novo gcslo — da su
sitnc ljudske sudbinc nebitnc u :
visokim državničkim poslovi-
nckim svojim izjavama, bar kako u sećanjima navodi ing. Dragiša Marojević, bio lojalan slovcnačkoj politici. U vezu sa parohom „srpske „pravoslavne crkvc dovodi sc i dr Radomir Nikolić, prvi Kučanov sused na Murglama, čovck koji je postajući prcdscdnik, Srpsku zajednicu sa 350 članova sveo na 5 njemu potrcbnih. == Gospodin Nikolić čest jc gost u Ministarstvu za Srbc izvan SRJ i ı Bcogradu kako kažu, ima srcc lava, poscbno na prigodnim sedcljkama, kada sc sakupc prcdstavnici društava iz raznih zemalja. U Ljubljani jc, svi znaju zcc, ali zcc koji ima
· dugc uši i tačno zna da osluhnc kada ćc naići srpska tclcvizija i
pred njom sc pojaviti kao Icgitimni prcdsednik svojih pct članova, među kojima jc jecdan·paroh Pcran Bošković. A taj hrabri
FOTO: Matija Koković
Strašni građanski raf koji danas:besni na prostorima
bivše Jugoslavije nespojiv Je sa fascinantnim kulfurnim i
duhovnim nasledem Slruških večeri poezije, Dubrovačkih ljelnjih igara, Bitefa, Bledskih susreta Ili Skadarlijskih kulturnih noći. Da li bi danas Krleža izgovorio istu rečenicu dragoj svojoj Bealriče
ma, posle kojih slcdc potoci vcličanstvcnog vina iz „Jeruzalem-
skih klcti“. Havci, HavclI, zašto -
tc je gospod ostavio?!
Жетевја
Odlučujem da bar u nedelju ne mislim o politici i političarima, ali šta danas nije politika. To se potvrđuje i pred ljubljanskom pravoslavnom crkvom, ispred koje se povori o parohu Peranu Boškoviću u raznim kontekstima. Pošto je iz, mekakvogp tajnog: sefa u crkvi popu nestalo 150.000 maraka i svc posrcdstvom predsednika crkvcnc opзипе апр. Уазшја Ригомса (0озре!о п јаупоз!, strasti su SC и5talasalc. Počele su da kolaju najrazličitije priče. Poznati slikar koji je trcbalo da privede kraju nanošenje fresaka na svodovc crkve pokupio jc svc svoje i s Padenjem otišao u Beograd.
Policija sc zainteresovala ot-
“kuda popu tolikc parce i zašto sc
novac krije u crkvi, bez blavajnc. Vernikc uzbuduju pričć o 1omc da jc pop vcoma bogat čovck, a scćaju sc da jc u vrcmc kratkotrajnog rata u Slovcniji
TV zec, sa TV Beograd, nc smc ni natpis da okači ispred prostorija Društva Srpska zajednica.
Ne smc ni da zatraži novac za'
kulturnc delatnosti. Tek kada sam insistirao kod pomoćnicc ministra Suzane Čurin i Srbi su dobili dco sredstava, koja već godinama bez problema dobivaju Italijani — 283.000 DEM, MaЧаг — 287.000 РЕМ, Копи 8.400 DEM, Makedonci — 7.400 DEM, Albanci 6.000 IDEM, Muslimani 5.600 DEM, Hrvati 5.100 DEM i Srbi, tek posle moje molbe 4.600 DEM.
e) O OI
Zbog šefa sektora za izdavaštvo u Drnovšckovoj vladi, e. Bože Premrla, ponovno moram na sud. Prcmrl ı Božič su OČIto nocčija produžena ruka ı Prcmrl sc nc ustručava da mi prcti smrću. Nije mi svejedno, tim prc 510 је Premrl svojevremcno bio urcdnik internog policijskog vlasila. S vremena na vreme pomišljam da sc presclim u Maribor, čiji kulturni i ckonomski poslcnici, pokušavaju da se izvuku iz ljubljanskih centralističkih ralja. Ima pokušaja da se napravi kul-
DNEVNIK
turna oaza Maribor. Neke svoje ideje sam ratuknuo mariborskim vlastima i dobio odgovor da bi bili spremni da me prime, kako bi ih realizovao.
Prijatelji mc savetuju da se nc selim, već da jednostavno „spustim loptu“. Među njima je i bivši novinar, sada takođe izdavač David Tasić, čovek poznat sa procesa četvorici, kao talac, sada već zaboravljen. Daleko je vičniji i veštiji od mene pa štampa ı po 10 knjiga mesečno. Zaista mu želim svaki uspeh na tom planu. Iza nas su ostali događaji
" устати та štampanje knjige „Goli
otok“. Zajednički smo u tome učestvovali i to u vreme kada je bilo potrebno poprilično hrabrosti za takvu izdavačku rabotu. No, umesto da nas na sud dovede vlast, mene je tužila žena pokojnog autora „Golog otoka“. Nije bilo posledica jer je on uspeo da stvari dovede u red. Posle toga smo sc rastali kao izdavački partneri. On je, u početku, počeo da objavljuje političke tekstovc a ja sam se usmerio ka literaturi, sa tek kojom kapljicom politikc. Susrco sam mnoge političare, ali iz toga nisu ostali izdavački rezultati. A nekako bi iz susrcta sa Kočom Popovićem, Đilasom, Šešeljem, Paragom, Šeksom, Tuđmanom, Mesićem, Raškovićem, Karadžićem, Abdićem ili Tomislavom Karađorđevićem vcć napravio pravi izdavački rusvaj. Objavljivao sam po 50 knjiga godišnje, svc do 1992. godinc. Moni jc već uveliko jasno, ako mi to budu dozvolili da sc moram držati litcrature. Nije lako biti pod policijskim nadzo-rom, bez statusa kulturnog radnika, štrajkovati glađu, bez dotacija, osuđivan, zatvaran i diskriminiran. Uostalom to ću najboljc opisati u svojoj knjizi, umocsto pcsničkc zbirkc.”
•
Pozvan sam na Skopski i na Beogradski sajam knjiga. U Beogradu sam izlagao prc dve godinc. E, da bi sc danas otišlo tako daleko što je doskora bilo tako blizu, potrcbnc su dcbele pare. Na takav put bi mogao slovenački novopečcni izdavač Jare Mihelač, koji je od državc ove godinc dobio 660.000 DEM. Njeти гијс до Skopskog sajma, a pitanjc je da li jc ikada čuo za Struškc vcčcri poczijc.
Danas na prostorima bivše Jugoslavije bcsni strašan građanski rat, nespojiv sa fascinantnim kulturnim i duhovnim nasleđem Struških večeri, Bitcfa, Dubrovačkih igara, MBlcedskih susrcta ili Skadarlijskih kulturnih noći. Kada bi kojim slučajem danas živ Kricža, o tomc ncšto rekao, čini mi sc da bi to bilo: „Nikada istočena naša šizofrenija, draga moja Bcatričc”". (Autor je vlasnik izdavačkog preduzeća „Emonica” iz Ljubljana i pesnik)