Arhiv UNS — Stari listovi — Najstariji

Eugenij Kažimir Kvaternik

U ovaj par, kad je najnovije djelo gospodina Eugena Kvaternika, bivšega prošle godine narodnoga zastupnika na hrvatskom saboru, naime: „Politička razmatranja na razkrsću hrvatskoga naroda“ ■—■ djelo za koje čujemo, da bi razbistrilo pitanje o jedinstvu narodnosti i države hrvatske, te ga je narod očekivao, ko ozebo sunca po ustavnoj vlasti hrvatskoj pregledano i po nalogu iste, kako to „Agramerica" u svom broju 54 javlja, po c. k. policiji zaglobljeno, mislimo da će naše obćinstvo zanimati životopis toga za hrvatsku stvar vele zaslužnoga muža, pa ga zato uz dobro pogodjenu sliku njegovu stavljamo evo u naš list. Eug. K. Kvaternik rodio segodine 1825 dana 31. listopada u glavnom hrvatskom gradu Zagrebu od roditeljah, kojih se ne samo žiteljstvo stolnoga ovoga grada još uviek ugodno sjeća nego je moći reći, da se i u svakom iole znatnijem mjestu obsežne naše domovine nalazi Ijudih, koji se spominju velezaslužnoga mu otca Dr. Romualda Josipa Kvaternika. Taj štovaui muž bio je učiteljem dogodovštine na kraljevskoj Akademiji znanostih, a majka mu učiteljicom preko 30 godinah na glavnoj djevojačkoj učioni u Zagrebu. Mje ni čudo, ako se je i sin poveo za otcem, koji od prvih danahnarodnjeg probudjenja sve do svoga posliednjega časa (f 31/3 1851) nikada se neiznevjeri narodnoj stvari. Prve četiri godine djetinstva svoga probavi Eugen u čistom alpiskom zraku gorskoga okružja Riečke županije, kamo gaposla otac, radi na smrt obolivše mu matere netom šest nedeljah živuća, k svomu bratu Jurju, sada kanoniku i župniku gerovskom, takodjer obće Ijubljenomu domorodcu Na tom putu i onako bolujuće diete tako oslabi, da su mu djed i baba onamo ga prateći u Severinu već i svieću đržali, očekujući da dušu izpusti. Ali božja promisao inače odlučP bješe bo tomu djetetu još gorostasnija putovanja poduzimati, bješe to djete zvano, da bude uzkrisiteljem zadriemane samosviesti i narodnoga ponosa Hrvatah! Uslied nečuvenih za sile čovjeka pojedinca borbah, izpuni se nad njira ono iz svetoga pisma: ~i slabe ovoga svieta izabra Bog, da smute silne.“ Porasav ponješto za učionu, pozove ga otac natrag u Zagreb. Nagla promjena čista i zdrava zraka gorskoga za gradskim uzduhom baci opet diete u boiest, osobito boiest očijuh, od koje i danas osjeća posljedicah.— Godine 1831 poče polaziti glavnu učionu, te se je u Zagrebu bavio sve do svr-

šene pete latinske škole. Da si pako pribavi i praktičnoga izkustva, koje se može steći samo izvan postojbine i obiteljskoga ognjišta, odluči otac mlada Eugena poslati na Rieku, da dovrši tamo gimnazialne nauke, i tako si prisvoji poznanje talijanskoga jezika. Sve norjnalne i gjmnazijalne učione prodje Eugen veoma dobrim uspjehom. Уес od najnježnije dobe mladosti svoje oćutio je naš rodoljub osobitog zvanja za svećenički stališ, s toga i bude odhranjenje njegovo tomu zvanju shodno ravnano. Nu se i ovdje opet izpuni rieč: čovjek luči, Bog odluči!“ 'Bumija bo zadača bijaše njegovu životu namienjena. Vrativši se godine 1840 opetu Zagreb, da ovdjenastavi filozofičke nauke, došao je u dodir sa zrielijim svietom, avaljdai nježnijim, i 'silno se potrese njegovana od djetinstva težuja za redovnički stališ. Medjutim da si ugodi roditeljem odluči se za duhovničtvo, pokusiv moralnu borbu. Toga radi, po izvrstno dovršenom nlozofičkom tečaju, uputi se on g. 1842. u Senj, gdje kao klerik stupi u sjemenište, posvetiv se zuanostim bogoslovja. Preuzv. g. biskup. Mirko Ožegović opaziv u mladu čovjeku ne samo odgpvarajuću marIjivost i spoeobnost duha no i primjerno ponašanje, odluči poslati mladog bogoslovca u osried>nje sjemenište peštansko, gdje Ćse sastaju najsposobniji mladi i dubovi čitave Ugarske i Hrvatske; i on dodje da dovrši ; bogoslovje, te da se uzmogne :za doktorat prirediti. . Ouo što čedni hrvatski krug ueprouzrokova, to se je sbilo u bučnom i širokom tudjem svietu, u Pešti. Osjetivši, da mu za zvanje svećeničko sve to većma nestaje nagnuća, a uvaživ, da je spasonosnije biti urednim svjetovnjakom, negoli neurednim svećenikom odluči poslie kako bi godinu danah probavio u peštanskom sjemeništu uz valjani u ostalom napredak izstupiti iz stališa, za koji nije se smatrao biti zvauim. Evo ga dakle gdje stupa u borbu sa težkoćami svieta; jer od tog vremena posve je na svoju ruku i jedino uz svoj trud brinuo se i živio u tudjem gradu, usried tudjega naroda k tomu bez ikakva izkustva svim nepogodam prkoseći! Stupiv iz šjemeništa posvetio se je juridičkim znanostim, polazeći predavanja na peštanskora sveučilištu; uz ova slušao je on i znanost višjega odhranjenja, koju se je već na madjarskom jeziku učio, te pohvalnu diplomu stekao znajući: da lišen svib sredstvab biti će nra ta znanost zavremenim načinom života.

(Konac će sliediti).

Naše g’ore tist.