Beogradske novine

Nedjelja zdjedn!£kl porlamennt sponzamnlh slln. Kb. Paris, 5. maju. Prva Igjednica zajefjničkog' parlamenta •porazumnift sila bila je danas prijc pcdno pod prcdsjedništvom Ckmcnceaua i potpredsjepfništvom lorda Stuarta. Stjepko Illjlć; Osnl na Skolstvo u Bosni i Hetceioolnl prlje l posllje oKupadJe. Poslije gotovo četiri decenija okupacijone odnosno aueksijone ere u Bosni i Herceg'ovini sa stranc našc Monariiije, vrijcdno je baciti letimični pogled na školstvo u oviin zemljama, da se vidi, koliko je koraknulo tmaprijed u relatlvno kratkom roku vremena, kako je radilo i koju je kot’sc dcnijelo narodu i kako je daleko nadvisilo oskndne prosvjetne instituciie, koje je za svoga dolaska našio u zemlji. Prije nego predjemo na današnju eru, red nam se nialo osvrnuti na stcpeu narodne kuiture i škols'tv'a u Bosni i Hercegovini za doba prije okupacije, Poznata je činjenica, da su Bosna i Hcrcegovina gotovo za puna četiri stoljcća turske vlade bile bez dobro uredjenog i organizovanog narodnog školstva. Napokon god. 18C9 osvane otomanski školski zakon za Bosnu i Herccgovimi. Taj je zakon naredjivao, da se it zemlji morajn osnovati m e kt e bi (osuovnc vjevozakonske škole), r tt ž d i j e (višegradske škole), i d a d ije (trorazredne realke) i uapokou s tt 1t a n i j e (više školc), a u svima je niorao biti turski kao nastavni jezik. Al se je taj zakon vrlo slabo vršio, nešto zbog nernara ondašnjih mjerođavnih iaktora, kojima nije išlo tt račun da sc narod prosvjećtije, nešto pak radi toga, što turski kao nastavni jezik nije se mogao nikako udomiti u zemlji. Vilajetska ie vlada ipak nekako o-snovala pojedine mektebe i ruždije u povećim mjestima, trošeći za to novac iz tako zvanog m e a r i f s a n d u k a (školski fond) o kojemu se ttopćc nije vodilo nikad računa, tako da je pri tom vladao posvemašnji nered. Kašnje su mektebi i ruždije postali zadttžbine v a k u f a (crkvenih dobara), te su ponešto bolje uredjene, pošlo ih je sani narod direktnim putem uovcem podtipirao. Bilo ie 11 istinu u otomanskom zakomt od 1863. godi govora o potičavauju u tako zvanirn vilajetskim školama u narodnom jeziktt osobito one djece, koja nistt spadala mtislintanskoj konfesiji, al se ta ustanova nešto radi vjerskog fanatizma, ncšto radi kojekakvih predrasuda, nijc nikada vršila. Za to dakle drugi clcmcnti u zemlji, bili su primorani, da se sami pobrinu za uzgoj i ponktt svoje ciiece u svom rodjeuom tiuter.ijcm jeziku. Koristeći se glasom § 120 otomanskog školskog zokona, po kojem t je mogla svaka korfesija da osnuje t izdržaje svoje posebne zavode i škole, stanu dakle osnivati svoje konfesijonalne kulturne institucijc, izdržavajuć ilt iz svojih vlastitih često oskudnih fondova. Pravoslavne narodne opštiuc osnuju po r.ekint mjestima svoje, bosansko-hercegovački fra. njcvci svoje vlastitc konfcsijonalnc škole i to specijahto tt onim mjestima, u kojima jc bilo sijelo župe. Zagrebačke pak milosrdne sestrc sv. Vinka bavile su se uzgoiem 1 poukom žettskoga naraštaja, gdje su imale svoje samostane, kao n. p. tt Sarajevu i tt MostaruTalcovc škole, bile one osnovane i nnjboijom namjerom, da pomognu narodtt, slabo stt općo koristile, jedno što stt

Beogradske Novln« oskuidjevale mnogim najnuždnijim učevnim sredsndma, a druge pak što su uopće bile rijetko pouamješćene i u vellkoj daljini jedna od druge. Tako Je veći dio bosansko-hercegovačkog življa ostajao bez ikakove nauke, prepušten sam scbi. Tako je dakle bilo sa kultumim instUucijama u Bosni i Herccgovini, kad je naša Monarhija preuzela vlast u ovitn zemljama. Teška je u istini bila zadaća prvih pionira narodne prosvjete u ovjm zcmljama, kad stt proučili situaeiju i uvjerili se, da treba sve s tetnelja započetf, te u zainrlc žile bosansko-hercegovačkog živija prenuti iskru života za višint idealnim ciljevima kulture. Trebalo je daklc u prvom redu pročistiti ono, što su tamni vjekovi namrli, izvjesne prcdrasttdc naime, kojc su bile piod dobskog nezuanja I tako iskrčiti narodtt nove stazc i puteve, da uzmogne sigurno zakoraknuti spram napretka i materijalnog blagostanja. Uvidivši prijektt ntiždit prosvjctnih institncija, stala se jjova uprava, neposredno nakon okupacije, baviti uredjenjem školstva u zemlji i već počdkoin 1879. god- izadje narcdba po kojoj su moralc nastaviti svoj rad sve onc škoie, koje su bile prestale obučavati za vrijeme unutrašnjih nemira, t« da stt i konfesijonalne škole dužne primati diecu drtigilt vjeroispovjedi. Ta je naredba u toliko koristila, u koliko je već onda započclo neko kultiirno zbiiženje raznilt elemenata u zemlji, koji su putem školo dolazile u bliži medjusobni saobraćaj. No pošto se s vrlo shvatljivih razloga osjetila nestašiea učitelisklh osposobljcnih sila, to je bila pottka djelomično povjerena pojedinim podčasniciina c. i k. vojske, koji su prijc svoga vojačenja, svršili koju učiteljsku školn, ili bar koji njen razred, ili su se pak iuačc bavili poučavaujem mladeži. U giavnom gradtt zeinlje, gdje se još prije okupacijone epohe nalazila jedna katolička i jedna pravoslavna škola, otvoren jc jednogodišnji tcčaj za poučavanje tt najelementarnijim predmetima osnovne školc ntanjih i većih djaka. Žedja za naukotn odma se je pokazala živa i taj je tečaj potpuno uspio. Veći djaci, koji su vrlo rado pohadjali školu, već se u prvom semestru uvježbaju u čitanju i pisanju, tako da se već nastupom drugoga, moglo započeti s poučavanjem najelementarnijih pojmova prirodnih naukat zemljopisa, povijesti i računa- Uz to še gajilo ponešto i vrtlarstvo, većars4vo i pčelarstvo, tako da stt djaci uprav zavolili škoju i teško se šnjom nakon svršetka godine rastajali. Osobiti interes za prirodne nauke i za elementarue pojmove poljoprivrede, pokazivali*. su muslimanski djaci, koji stt osobitim veseljem učili I prakticirali te predmete. Nekoliko nijeseci prije okupacije i (1878)- izgori gotovo s temeija katolička ’ djevojačka škola, a u pravoslavnoj, u kojoj je podučavald' sani'č jedtia učfteljska sila, bio je pretrž l aii prostor; zato nova uprava osnuie Več god. 1879. u Sarajevu prvunarodnu djevo jačku školu, tt kojoj stt imali pristupa sve konfesije u zemlji. Iste godine bio je zasnovan i c. i kr. vojni dječački pensionat u Sarajevtt, koii opstoji do dana današnjega i koji je dao toliko vrijednih domaćih časttika našoj Monarhiji. Prvc narodtte osnovnc školc za mušktt djecu, bile su osnovanc u Sarajevu, Travniku, Banjojluci 1 Bihaću; te su počelc raditi vcč osvitkom 1880god., na tentelju novih učevnih planova kojl su dijelom bili sastavljeni na tenielju nastavuih prograina, koji su se upotrebljavali u ostalim dijelovima Mo-

Strana 2. FUfltko entieMnnciKke ofenzloe. Kb. Berlin, 5. maja. \Voiffov ured opisujući čctvrtu bitku kod Arrasa, upozoruje, kako »va bitka znači posvemašnji engleski poraz. Engleski gubitcl prekoračuJu ivaku mjeru, koja bi se u opšte mogla itamislitl, dok njemačko pješaštvo sve ’do večeri nije ni trebalo da prizove u jKinioć svoje pričuve, te je vlastitom inagom prkosilo svim nasrtajima. Kb. Bcrlin, 5. niaja, Ncnadani put Lloyd Oeorgesa u Francusku, uslijcdio je, kako ,,V o s»ische Zeitung“ javlja zbog hftJiog poziva generala Haiga. Potrebne nričuve, koje je zahtijevao general Haig, nijesu naime još stlgle, a gubitci ha transportnini sredstvima u veliko jDtežavaju opskrb!ji\ , anje četa na frontti. f’rancuska je prenapnnjena ranjenicima, »ošto je transi>ort ranjenika u EuglesJru vrlo slab. Zbog tih razloga drži sc, 5lla je generai Haig pozvao na konfcleuciju IJoyd Oeorges-a.

Keoiranićenl podmornički rat. Kb. JLrir, 5. maja. Prt nia vijestiina fciiglcsk : h listova zbog jio.ioN so boinbardovanja Ramsgate-a pd strane Nijcmaca znatno povisiio ogorjjC’iijc i nczadovoijstvo pitina engleskom ^dmiralitetu. Oblasti su se u Ramsgate-u listručavale da ob/iiane pučiuistvti izvjeiftaj eug'.cskog atlmiralitcta, prema kojemu je napadaj njemačkc eskadre tobož odbijen. iMornarski stmčnjak ,,Daily Maila“ no baca itoliko krivicu pomanjkanju potrobnc budKiosti obalnih stražarskih brodova, koliko lieinan’osti onili, koji nijcsu prepriječiii, da Nij'-mci uredeu Zeebriiggo-u momarsko uporištc. Ispunjcn luđačkom ifjejom ChirchilFovom, prema kojoj kla se en.*ieska mornaiica |jo treba upuštati u otvoroim borbn, drži t.c na žalost engleski admiralitet načela, fJa jo dcfcnziva bolja ori efenzive. Posljedica je toga bila, da su se Nijemci mogli ustaviti « ZrsebfčggMi, koji sačinjavn jedntt vrlo iopasmi tačku za Engicsku. Kb. Amsterdam, 5. maja. „Algemcen Haudelsbladet*'' javlja iz Lonđona o prodstojećim reformama u adiDiiraiitctn, da ćc.) so pojačati ratnr savjet Bicrnarice. Vjerovatno će neki pomorski fordovi biti (lignuti sa svojili mjosta. Daije £C misli na to, da se nekim stničnjaciina »!z gratijansiiiii rcjdova povjeri tehnička zaUača 6 \ t 1 iu suzbijanja po/dmornica. Kb. Bem, 5. maja. tevjcstitelj ,,Po ti t P arisje na“ razgovai ao je sa španjolskim đržavnikoin Maurom. Ovaj je izjavio, da priznajc .da je potapijanje brodova žaiosna činjenica, aii Ona nenlaje (dovoljnog razloga za rat. Ako Njcmačka potopi po neki španski brod, ne čini ona to s toga, da španiju uvrijodi, n.ego da izvode blokadu protiv sporazumnih Ciia. Kb. Beilin, 5, tiiaja, Kuko „Lok alanzeigcr“ javlja, Edison i 75 drugih naučnih tehničara radc li noću i Id'.anju na iziulasku srodstva protivu podmoraica. Oni ćo na palubi ;naparJiiutog broda proizvesti takvc elcktrične talase, da torpcv-l mora ili skronuti sa svog pravca ili mora prijo vretnena eksplodirati. i ,Loka!anzeiger‘ < primjećuje na ovo: Strali 6t\ara novo bajkc. Nova Edisonova sprnva spada u muzej za bolesne rafne faefc'iic.

još iz raniJe i () diplo»iat&ke“ i ..strateiske“ korakc ua sve strune da na svai naeiti dodjem do jagnjeta i ja bar jodanput ove gođinc o Ojurgjev-danu, kad več prošie godine nisant nikako imao til sreeu. To pitanje nlje bilo baš tako lako. Bilo jc izneto na rešavanjo vlše razn.ih pogleda o nabavci gjttrgjcvskog jagnjeta. Moj prijatelj inesar, još poodavna dokazivao je, đa ove godine nc treba očajavuti za jugnjetinu o Ojurgjov-danu, jer u poslednje vremc u opštc jedemo „tnladu" stoku, to t oko nc budc JagnJettac, bičc sigurno neke dobre „teleline“, koja se 1 Inačo obično kolje, a po*nata Je stvar, da jo teletiua, kć jagnjetilfta (bar za njega ntesaral). A najbolji jo dokuz to, da ie jagnjetlno dosta bllo I o Uskrsu I ako je ovaj velikl praznlk došao dosta rano. OvaJ mc je raziog ,,po prilično“ umirb). ali nisam bio, baš bog zna kako zadovoljan njimeJcdan moj rodjak, koji se inače baVl trgovinom s ,,čistim“ vinom lz ,,njef ovog vinograda", uveravao me je, da ako nadjem Jagnje, od niega ne ću moći dobiti lozu za pečenje, jer je svu lo*u lz vlnograda izgoreo zimus u mesto drva (a medju nama neka ostane, on i nema Vlnograd, a nJegovo ,,Čisto“ vino ,,volSebnim'* načinom pretvara se iz vode u vimv, o čemu Ja naravno ne mogu d* vodlm računa, jer ne spadam ni u carinskc ni u policijske organe); a poznata jc stvar, da jagnje, kad Je pečeno na običnlm drvima, nema one slastl koJe inta, kad se peče aa vinovo] loel. Prlznajem, da me je ovaj raelog nešto maio zabrinuo, ati sam ipak kutažtto produžlo da „konsuKtram" i »ve

ostalo „stručnjake", na koji će se načitt doči do „dobrog" i ,,masnog“ jagnjeta o Ojurgjev-daint. Oospodin (Itajd da mu »c kažem imc) inačc moj dohar prljatelj, koji svalco jutro idc na Marveni Trg, što mtt naravito dolazi i to u redovni svakodnevni posao i „razglcda" pijacu, svrati ,,kod Spiro“ na kaftt, popijc i»red kafe i po kojtt „fadim", pa se laganim korak'Oin uputi kod „Parka", na pročitavatijo svih „niogučih" i „nemogućih** novina; 11 a dttgačko i na široko pripovedao nil jc: kuko ima „dubokog" uvcrenja, da će, prema pričanju svili okolnih scljaka biti jagnjadi o Ojurgjevn-danu ,,kao pleve" i da će on tek na jedan dan pred Ojurgjev-dan, doći posie podne ,,na teuane", da kupi jagnje. Imaš li samo para, obično završavao bi ott, a jagnjad če biti ko kiše: o Ojurgjevu danu. i ova „stalna priča" prillčno nto Jc održavala u nadi, da neću „posigurno" ovoin prllikom ostati bez lagnjeta. Ali mc ic strahovito bio uplašio gospodin doktor pol}oprivredntIt nauka, koji me je uveravao, da ]e on čitao neku poljoprivrednu istoriju, u kojoj je bllo od rečl do reči napisano, da u svima velikim ratovlma nUe dozvoljavano klanJc Jagnjadi, osim o Uskrsu. sve dok ne postanu — ovce i ovnovi; a to bogme, veil <m može vrlo lako bitl 1 sad. Odmah sam otišao na nadležno me*o kođ glavnog „Skembara'* u Beogradu, presuvio sam mu se, da sam ja novinar I da bl Želeo da čujem od njega, kao stručnjaka z* spravljanje ]agnjećih „crevaca" jedno malo obaveštenje, da H se raogu klati jagnjad i pre nego što postanu ovce I ovnovL

Gospodin glavni „škembar" vrlo Ijubazan neki čovek, mali, dežmckast, kao i svi škembari, sa masnim prslukont, sa koga sc još pušio vruć gttlaš, predusretijivo mi je odmah objasnio: da nnt za sad nije poznato, da se u opštc misli na zabranu klanja jagujadi, jer je nesumnjivo „istorijski" dokazano, da su baš „krezle" i „crevca" samo jagnjadi dobre i da je jagnje na ražniu najboijc oko Ojurgjeva dana, a (jjttrgjev-dan kao što znate, još nije prošao, tt šta ja ni malo nisam sumnjao. Posile ovakog „stručnog" obaveštcnja, uvideo sam da naši dokt(>ri poljoprivreduih nauka ne ziiaju ništa, a da je nmogo bolje biti „Škembar" u jednoj varoši. nego doktor sviii mogučili privredmh nauka. Hteo sam da znam još mišljenje kontrolora messtrskt t prcradjevina, pa da donesem svoju odluktt o jagnjetu. Zatekao sam ga u kancciarij!, k«° što i priličl jednom mesarskoin kontroloru, pri Jeiu: jedna dobra ćulbastija sa crntm iukom, pakosno je prkosila mome stontaku, koji se bio već poodavna oduČlo od ovih nckadašnjih običnllt „speclJallteta", Prt dojasku pružl ml ruktt, koju prvo obrisa o svojc pantalone: dobra unačka masna rttka. pošto sam mu azao zašto sam došao, njegovo se lfcc razvedri, pojede poslednji zalogaj ćulbastije I tapšući me po ramenu, sasvim ubedjeno reče mi: ,,Ne brinite se za gjurgjevsko Jagnje, o tonic ja brinem za sve svojc sugradjane. „Berba’* jagnjadi, kako to ml stručno kažemo (Istina do sad ovaj stručnl izraz nisam čuo), tspalo je na opštc zadovoljstvo ] mogu vas uveriti, da ćem 0 u opšte ]estl JagnJeće meso od sada ttalno. VI «te nesumnjivo primetill da su u opšte stalno itočne pijace puue sa jaganjcima (ja

6. maja 1917. narhije, djelomjčno pak uzimali su se i u obzir specijalne potrebe onog naroda. Sto se tlče pak muslimanskih osnovnih škola, one su za prve epohe okuijacijonc ere zadržale svoj konfesijonaini karakter na osnovu turskoga kao nastavnog jezika. U prvo vrijeme bilo je teško sklonuti niusliiiianski živaij, da u školama uvedc svoj rodjcni maiernji jezik, no srećom to malo potrajc i naskoro i u muslitnanskim školama prodrc maternja riječ elementarnom silom prilika. (Nastaviće se.)

M I okollca. Dncvnl kalendar. Danas jc ncdjclja, 6. in.ij, po starom 23. april. Rlmokatolici: 4. nedjclja po Uskrsu; pravosiavnl: Gjurgjcv-dan. — Sunce *e radja u -i‘30, a zalazi u 717. Bcogradskl orfeum: Dvije pred*tave, prva poslijcpodnc u 3 aata, a druga na veče u 7 satt. Paroplovi izmedju Zemuna i Bcograda krećn iz Beograda za Zemun od 6 sati u jutro do 9 sati na veče »vakoga sata o s i m u 1 sat poslije podne. Polazak Iz Zemuna za Beograd od 5-30 u jutro do 8-30 na veče svakoga sata oslm u 12-39 poslije podnc. Kinematografi: Vojnl klno (Koioseum): U 4 i 6 safl poslije podnc prcđstave za vojnike. — C. i kr. gradjansltl kino (Paris): Predstave za gradjanstvo. Početak u 2-30, 4 i 6 satl posiije podne. — ,,S! a v I a“: Dvije predstave za gradjanstvo, prva u 3-30, a druga u 6 satt poslijc podne. Casnička i člnovnlčka kaslna otvorcna jc do 12 sati u noći. ,,G r a n d H o t e 1": Dnevno koncerat. Početak danaSnjega koncerta u 5 satl poslijc pođne. Posjeta bolesnika u boinicama: U bolnici .Brčko*: od 2—4 gata poslijc podne. U bolnlci „Briinn“: od 9-30—12 sati prije podnc i od 2—4 sata poslije podne. Riuiokatolička služba božija. Danas u neđjelju, 6. maja služiće se: 1. U konaku:u8 sati u jutro sv. misa za vojnike, kojoj ima slobodan pristup i gradjanstvo. U 10 sati talijanska propovijed i »v. misa za talijanske zarobljenike. 2. Užupskoj erkvi (Posianička ulica): u 8 sati u jutio sv. misa za školsku djecu. U 10 sati srpsko-hrvatska propovijed i veiika sv. misa. U pol 7 na veče majska pobožnost, koja se i u radne dane u isto doba drži. U radne dane počima prva sv. misa u pol 7, c druga u pol 8 sati u jutro. Protestautsko bogosiužie. k U evangeličkoj crk\i (Vuka Karadžića utica br. 9) održače se fdanas prije podne u 9 eati Bogoslužjc u madjarefcom, a u 10 sati u njemaekom jeziku. Biljani petafc Prekjuoc smo imali biljani petak. To je prvi petak pred Gjurg-jev-dan, koga se dana bertt razne Ijekovite trave i trave za Idćcnje o lijepom običaju Gjurgjev-danskom. Tu su trave za ,,bakrače“ kao zdravac, tifoni i tako jdaljc, iz koga se vaJja untiti rano u jutru na Gjurg-jev-đ'an, pa |da budete ztdravti cijele godine. Istina zli jezici veLe, da djevojke i mlade udovice beru ovogja danti i neke travke za ,,madjije“ kao što su ,,navala“ (da momci na njih navalc), pa ,,srcepuc“ (da im srce za njima puca), pa „guab“ (da se raomci o njih grabe) i još rnnoge druge ,3jekovite“ trave, ali naravno samo za srce. Ovaj lijepi narodni običaj, blagevlarcći lijepom proijetnom dnnu provoden je vrlo prijatno. Topčider je b:o pun i mladih i ttarijih dama, koje su se hitro verale po brcžuljcima Košutnjaka i pažijivo tražiie klimnuh glavom, ma da nikad nisam otišao na pijacu); te prema tome spavajte spokojno, za Gjttrgjev-dan imaćete sigitrno jagnjetine-" — O, hvala vam na vašoj očinskoj brizi, ushićeno zahvalilt sc gospodinu kontroloru i odem da donesem svoju konačnu odluku. Posle dttbokog razmišljanja, došao $am do zakljttčkn, da ću do iagujeta sigurno doći i da neniam portebe, dn se o nteimt muogo brlnetu. 1 trl dana bio sam potpuno miran, kada jecian glas padc do mene ko grom iz vedra neba. Baš na nekoliko dana pred GJurgjev-dan, kupio satn bio drva od jednog seljaka iz Mirijeva Neki d>bar čovek. dao mi vrlo Jcftino" drva, bilo je botne, dobri iri Četvrti mctra citva i :o sve za vrlo nisku cenu od 6i. • krunc i :o čak mi ih do kuće dovezao! Kažem, nekl ,,dobar“ čovek! Pa u razgovoru sa njirn upitam ga: — Ma, Boga ti, itna li kod vas u selu jagnjadi? On se upravo tačudl Šta ga pitam: — Jagnjadi, kako da nema jagnjadi! Mi drugo ništa ne radimo, no jedetno samo jagnjad. Ovaj me prijatan glas veotlla obradovao i upitam: ■— A pošto se ftftmo moie dobltl Jedno jaguje? — Jagnje, pa tako 49—63 kruna, odgovori mi ovaj dobri čovek. Menl prosto suze Hnušc od neke radosti, što ću doći do t?.k» .jeftinog" Jagnjetft 1 odmah se odlučtm Jft ldem u Mlrllevo za JagnjeBio ]e baš petak. Praznični đan u opšte, «1I samo ra žene. Pravl proletnl dan, proleuiji povetarac lagano njiita grančice, mlrls majklne dttšice pnjatno

Broj 113 T detclimi sa 4 lista, il» što drugo po lijephn pcrivojitna Ulvnoga Topčidcra. Topčiderski vinogradi, Rakovica 1 K|jevo sve je biio puno. Na sve je strarte niladcž u vcs'-lom snijehu i šali tražiia ]jckovito bifje za svoje ,,obranjeno“ srce. A mudre bake mučc se čepricajući i izviačeći korjeii raskovnika, ili koga drugog ljekovitog bfija. Dockan u veće s rukama punim trave, biija i cviieća žurilo se kući, pješke pr>-ko Topčklersk-og Brda i ptuiim tramvajima. 1 juče je Topčider bio pun. Brao ee gjurgjevak i drugo mirisavo cvijeće, (da »e danas o!dle domovi i opletu gjurgjevski vijenci, pa kojoj djevojci momak ukrsrte, vijenac, oua će još ove godine svome jaranu. Dobrotvorna lutrija u Beogradu. U Beogradu če sc u korist u rafu osljcpljelih ratnika održati jedna dobrotvorna lutrija. Srećke će sc za ovu lutriju najbližiit dana početi prodavatl u pojedinim časničkhn menažama, u časuičkoj i činovničkoj kasini kao i na blagajnama beogradskog orfeuma, te c. 1 k. kinematografa. Cijena im je 2. — K kontad. Prodaju je karata preuzelo 1 više plemenifih gospodja. Vučenje će se obaviti neopozivo 15. iuna o. g. u Beogradtt. 1-, 2. i 3. zgoditak biće dragocjenc slikc, izradjene od poznate umjetnice u izradbi ratnih slika gospodje Fritzi Ullreich. Traže se radi prijcma novćanih uputniea. Radi prijema novčanih uputaica potr< buo jc, da sc jave gospcdinu Pavlu Do nićit u uredima opštinc grarJa Beograda: 1. Jevrein Ristić, poštanski činovnik u pen/iji; 2. Lazar Bračinac, poštanski činovmk u pe»i?iji; 3. Akksajidar Marković, činovnik miitistarstva finansija; 4. Andreja Aifldrejevič, blagajnik u peu*ij«; 5. Antonije Ivković, poštanski inspvktor u penziji; 0. Aksentije Miladinović, vojni činovjt ik u penziji; 7. Antojiije Scfiovtć, marveni Ijefcar u penziji; 8. Porodica Stanoja Jercmića, sroskog jM-aktikanta; 9. Miian V. Petiović, vojni činovnlk i: penziji; 10. Milan Bogdanović, poštanski fcotii* trolor u penziji; 11. Maksim Pefrović, činovnik u ptj;»ji; . 12. Radovan Mićić, činovnik u penzijij 13. Stevan Stojanović, čino\Tiik u pen* ziji; 14. Stana M;irtićka, poštarkinja iz Vučitrna; 15. Dragomlr Oforgjcvić, policijski £it novnik; 16. Mikitin Baitić, policijski činovrtik j 17. I>ušaji Popović, učiteij iz Tctova; 18. Milivoje Petrović, učiteij iz Gjev;gjolije; i 19. Atanasije Jovanović, učitelj tz Ooritičcta sada u Gjevgjeiiji. Prilikom prijema novca, potrebno jc iniati uza se i redarstvenu legitimaciju. Ako ee koji ne nalazi u Beogradu, potiebno je da pošaije svoju tačnu adresu, na koju bi mu se novac mogao poslati. Traže (Svršetak). Radi prijema novca da so jave ličuo sa legitirnacijom ili da pošalju tačnu bdrcsu: 1. Društvu Crvenoga Krsta u c. i k. Vojnoj glavnoj gubcrniji Srbije u Beogradu, Simina ul. 21: Nano\tića Riste, sres. čin. iz Dojrana porodica; Nastasijević Nastas, kontroL u penz.; Nastič Nikoia, uprav. poštc u penz.; Ned-djković Dragutin, prakt. Priština; Ne-

vas zanosi, opija. A lepa jeste to stvar. Gjurgjev-dan! Veliki praznik, a vi se ufnorili od masne jagnjetine, koju svaki čas zalivate nekim dobrirn župskim vinom. Eto zbog tog davno očekivanog trenntka, ja sam se uputio čak u Mirijevo za jagnje. Sretno sam stigao u Mirijevo. BiJo je tako oko tri sata posie podne- Sunce sija i obasjava divne ušorene kuće, drveee i cveće. Gugutke, ispod streha, široke, sa polupanom ćeramidom, guguču, stmčaju se i pipAju prema toplom suncu. U kućama, gdc ima svečara, čttje se lupa sudova, tresenje pred kučom, svud se čuje govor ženski, ustumarale se žene, spretnaju i rade. Peru se rafovi, police, vrata, oblepljuje se nova hartija na pendžerinta, a skida stara. A vetar dultne na mahove i raznese neki bežanski miris, iztnešan sa nitrisojn proleča, lala i jorgovana... Ja se uputio kod ntoga prijatelja, scljaka lz Mirljeva, koji mi jc pre neki dan prodao đrva. Obećao mi je njegovu prijateljsku saradnju pri kupovini jagujeta. Zatekao satn ga pred kućont. Nazvah mu Boga, pružajući tnu ruku, koju on svcsrdno primi 1 ponudi mi, da sednem pred jcdnoin lepom jabukom, koja bešč divno obelila lepim belim cvetićima, koji će u jesen doneti dobar plod. — Hvala, ali ja bih te moiio, da odmah vidimo za jagnje, jcr znaS, još malo pa će i sumrak, a hteo bih za rana da stignem u Beograd. — Sad ćemo, samo Ja popijemo po kavu, veli domaćin. Ja rnu se zahvalih I rekolt da ne piJem kafu i ponovo ga nntolim da podjemo za jagnje. — Pa, kađ žuriš, hajd'mo Ićićema