Beogradske novine

Broj 160. Zabranjeua upolreba kronipjra. Ponovno se dogodilo, da su ovogodišnji nezreli mall krompiri na pijaci donešeni, čime se ovogodišnja žetva krompira upropašćuje. Povodoni toga Okružno Zapovjedništvo Beograđ-grad, objavljuje: d a je iskopavanje mladog ovogodišnjeg krompira u svrhu prodaje, kao i vlastitih potreba d o 10. j ulo ove godine zabranjeno najs t r o ž.i j e. Prekršitelji ove naredbe biće najstrožije kažnjeniC. i k. vojno parno kupatilo u Beogradu. Zbog čišćenja i ostalih radnja oko popravljanja ostaje c- i k- vojno parno kupatilo u Beogradu 14. i 15. juna zatvoreno. Gdje se može izvršiti predaja oružja. Pozivom na objavu car. i kralj. vVojne glavnc gubernije, koja zajamčuje trodnevnu amnesiiju za predaju oružja; car i kralj. Okružno Zapovjedništvo J3eograd-grad objavljuje gradjanstvu grada Beograda: da se oružje može predati kod nadležnog policijskog kvarta I—'VII. i kod bojnih oružnih postaja u Topčideru i Čukarici. Iz\ještaj prijavnog ureda. 11. juna; prijavljeno 92, odjavljeno 51, selidaba 52; u hotelima prijavljeno 144, odjavljeno 113, ostalo u hotelima svega 375 prijavljenih stranaca.

Narodna privreda.

Gajenje povrtskog sjemena. Sada u ratno stanje treba posvetiti vveču pažnju gajcnju povrtskog sjemena, jer ne santo da je danas sjeme skupo, a biće do godine izvjesno još skupJie, nego se u mnogo slučajeva u opšte ne može ni dobiti ili barem ne ti onoj količini, koliko bi pojedinac trebao. Navešćemo nekoliko pravila, kojih rreba da se drži svako, koji želi da sain gaji povrtsko sjeme i to onog povrća, koje ne iziskuje dvogodišniu ili osobitu kakovu njegtt. Sjeme od pasulja dobiva se na taj način, da se na njivi pronadju i obiIježe najljepše i najrazviienije biljke. S ovih se ne okida niš'ta, ostavlja se dok mahune potpuno dozriju, pa se onda posebno oberu, suše i spreme, zajedno sa mehunama na zračnom mjestu. Zrnje «e vadi iz meltuna tek u zimi. U baščaiiin (vrtovima) ost avljaju se za sjeme najijepše prve mahime sa stahliikama, dok one ne dozriju potpuno, pa se troše i beru samo one mahunie, lcoje se razviijaju docnije- I iz ovih se ntahuna povadi zrnje tek u zimi, pošto se prije dobro isttše na tavanu. Kod g r a š k a niie običaj, da se za odgajivanje sjemena izbiraju najljepše biljke. To se može radjti samo u baš'čama, da se jedan dio zasijane lije u »pšte ne dira, nego se ostavlja da dozrijtt svc mahune pa se onda isčupaju zajedno sa biljkama, koje se vežu u snopove i sttše pod tavanicama ili u zračnim štipama sve do zime. Od p a r ad a j z a upotrijebljavaju se za sjeme prve, liajljepše i najzdravije jabttčice, sjetne se po.vadi kašikom, suši se na artiji, a sama se jabučica može upotrijebiti za j*elo. Najbolje je, da se izabrane jabučice procijede sirove kroz

šao. Trkom prođužim put, osvreući se neprestano doprem do „Londona". Tu zastanem ne bi li što vidio ili čuo. S\ijet se bio istina uskokbao, ali ništa višc. Gospodin pisar vjerovatno nije ni Vidio grada, nego je nešto iiačuo, pa je u straiiu našao za pametno da strugne i da još više ttzruja svijet ovakim vrše»jem svoje dužnosti. Cio je dan prošao na mirti, nije bilo nikakvih dogadjaja, osirn 5:o su iimienije porodice, pa i mnoge drtige, napuštale Beograd. Zeljeznica od I'opčiiiera je bila tog dana u veće puna putnika i prtljaga za razna injesta do NiŠa. Beograd je več prvog dana rata bio prilično ispražnien. O svim noćašnjim dogadjajima nadlcžni u Nišu bili su opširno brzojavnim putem izvješteni, ali od njili do u večc nije došlo nikakvo ni obavještenje ni upustvo. t)d prvog dana ra.ta, pa još za nekoiiko dana Bcograd je hio ostavljen sam sebi. S. P. R.

Hlll mtlSTI'R. „Hrvatska Njiva“. l’riinili smo 14. broj revijalnog sedtoučnog časopisa „Hrva'ska Njivu“ s o,vim sađržajeni:: Dragan Zoranić: Mihovilu Pavlinoviću. — Dr. Josip Beroa: CNaš narodni posjed na Jađranu. — )Sy : lluslca revolueija i Bvjetski rat. — Dr, 1D. Prohaska:. Nazorovo priznanje, <—< iZofka Kveder: Uloga hrvatske žene. *—< Smotra: Socijalni život. Književnost { mnjetnost. Od nrednižtva 1 uprave. •—< Listak Ignotus: Savremene baane. —« Godišnja pretplata „Hrvatske Njive“ Izbosi K 80.—, Poiedini broj 70 filira. Dobiva 8e u svim tnjižaiama j boljan (ra* tikama, kao i kod uprave „Hrv. Njive" B Zagrebu, Nikolićeva uj. 8, Telefon 183,

Srije'da

BEOGRADSKE NOVINE

13. juna 1917.

»ito od žica; u situ ostaje sjeme, a sok »e može upotrijebiti u kuhinjiKod krastavaca upotrijebljavaju se za sjeme prvi i najljepši plodovl. Ispod njih se podlože crljepovl 1 pušta se dok plod potpuno ne dozrlje, lijepo i jednako požuti. Docnlie se stavUaju ubrani već plodovi na suho mjesto, radi potpunog dozrijevanja, razrežu sa kašikorn i povadi sjeme, koje valja oprati u vodj i osušiti- Da se očuva dobro sjeme, ne smiju se na jednoj leji ili na blizu gajiti dvije ili više vrsta krastavaca. Za dobiianje sjemena od s a 1 a t e ostavljaju se najljepše i najrazvijenije glavice na dobrom mjestu i puštaju se da cvatu i zasjemene se. Prije nego •jeme potpuno dozriie mora se posjeći I ostavlja se, da se osuši na zračnom mjestu položena na artiji. Poslije se sjeme ispraši i dobro spremi, da ga ne izjedu miševi. Sjeme od spanaća dobija se dobro samo ođ onih biljki, koje su zasijane na jesen. Sjemenjače se moraju prije isprašivanja dobro osušiti. Za odgajivanje sjemena od 1 u k a izaberu se rano u projjeće najljepši lukovt, koji su dobro prezintjeli, pa se na vrlo dobroj zentlji zasade do gria jedan od drugoga na 60 cm. rastojanja- Zreie sjemenjače se kasno u Ijetu posjeku, suše i ispraše. Ostalo povrće, kao kupus rani i zimski, keij, keleraba, repa, cvekla, pa peršun, šargarepa i celer iziskuju dvogodišnju kulturu dok se dobjie sjeme, što se može preporučiti malim poljoprivrednicima i baštovanima. Ovo nekoliko riječi bilo je posvećeno maloposjednicima i mali posjeđnicima bašči, u prvom redu onima, koji su zbog ratnih prilika morali da postanu baštovani, da prehrane laglje sebe i svoje porodice.

Poslijednje brzojavne vijesti. Izvještaj njemackog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 12. juna Zapadno bojište: front prijestolonasijednika R u pprechta bavarskog: Na {1 a n d r i j s k o m frontu bila je pred večer jača topnička djelatnosr kod Y p e r n a i južno od D o u v e-a. Poslije podne navaliia je e n g 1 e s k a k o n j i c a n a k o n j i m a protiv naših položaja južno od Messingesa, ali su se povratili samo ostatci. Južno ođavle kod imanja K r u i s. navalila je pješadija, ali je odbijena protivnapadom. U A r t o i s u bila je borbena djelatnost osobito jaka u zavijutku Lensa 1 južno od nizine Scarpe. Odbijena su engleska izvidjačka odjelenja, koja su pokušala da prcdru kod F r o m e 11 e s a, N e u v e C h a p e 11 e i A r I e u x a. Front njemačkog priiestolonasljednika: Francuzi su preduzeli protiv položaja pet protivnapada, koja smo bili zauzeii zapadno od C e r n y-a prilikom svoga naleta 10- juna; svi ti uapadi skrhali su se uz velike njihove gubitke, koje u vatri, koje u borbi prsa u prsa. Toptiieka borba postizavala je s vremena na vrijeme veće žestine ’samo sjeverno od V a i 11 y-a i na ,,Z i mn j e m b r d u“. Front vojvode Albreclita \vurt;emberškog: Nem a značajnijili dogadjaja. Istočno bojište: Na D v i n i, kod S m o r g o n a, kod B a r a n o \v i c z a, dalje naročito kod B r z e z a n y a i na N a r a j o w k i ponovo jc oživjela borbena djelatnost. Maćedonsko bojište: Izmedju prespanskog jezera i istočne obale C r n c R c lc e, kao od desne vardarske obalc pa do dojranskoga jezera topništvo je pokazivalo veću živost nego li inače u posJjednje vrijeme. + U toku mjeseca maja, u kojeinu jc bilo obilnih, jako poošfenilt borbi, postigle su znatnoga uspjeha u riješavanju svojili mnogostrukiii zadataka i vazdušne boračke snage, pored boračkih i pješačkih letača naročito su se odlikovali topničkt letači, koji su se pokazali iteopiiodno potrebni za upravu vatrom i osmatračku službu; njiltov je rad veonia skladno dopunjavan djelatnošću osmatračkiii balona. Na zapadnom, lstočnom I balkanskom bojištu izgubiii smo 79 letilica I 9 osmatračkih balona, Od oborenih pak neprijateliskih letilica palo je njih 114 Iza naših borbenih redova, dok je 148 — kako je neosporno utvrdjeno — palo iza neprijatelisklh redova- Oslm toga izgubili su protivnigl 26 psmatračkih balona, a najzad su 23 letlltce borbom prinudjen« da se »pu*tePivi zapovjednlk glavnog itana pl. Lndeadorff.

Engleska i Francuska spremne na reviziju ratnih ciljeva. Kb. Petrograd, 12. juna. Prije dva dana stigia je ovamo nota engleske vlade na rusku notu o razjašniavanju ratnih ciljeva, koja završuje ovako: Engleska se. nada, da će Rusija održati ugovore, koji su od vremena na vrijeme utanačeni izmedju saveznika i akceptirati ideje tih ugovora, Ako medjutim Ruslja smatra za potrebno, da te tl ugovorl podvrgnu revižiji, to ie Engleska »premna na to prl» a t k Kb. Petrogiađ, 12. juna. Fralicuflka je nola na notu msko vlade o reviziji ratnih ciljeva fdentična Ba engleskim odgovorom te naglašuje garno želju Francuske, da joj se povraii Alzacija i Lorena, motivišući to time, što tia 8U joj te pokrajijie u svoje vrijerae Bilom oduzete.

August Šenoa: B r a n k a, (Nastavak). 10 * Branka tode isama, Herminin otac zaosta J.od gospodina izvjestitelja, da mu živiin ’slovom i oštrim naglasoin opiše vrline jBrankine, pri čem nešto j o, nametniku fdariću natuknu. Oospodinu izvjestitelju, čovjeku inače pravičnu, Ručo pred očirna, te pronadje uzročnu vezu medju (iiesretnom ivrijeđnom preparandiconv i pustiin išpijunoni. (Svakako je to za rijega (bila (dobra Uputa i sad je riječi Brankine nmogo bolje znao tumačiti. Branka idjaše poniknute glave, polagauim korakom kući. Sve je u njoj gorjelo, krv je kipjela u njenim iiiama a inozgom prolijetale kojekakve čudne, vilovite slike. Bilo goj je, kao da hoda po magli, nije gledala na lijevo ni na desno, pače riebinipozdravilaznanacani znanicu, žto ih ije ipiitem srela. Bilo joj je, istina, voljko, disala je jakše. Poslije tolikih obmana, poslije tolikih suza, kanda joj ainuo u neveselu dušu tračak riade. Taj tračak uhvati Branka, živa joj 'fantazija pretvori nadu zbiljom. U mašti svojoj vidjela se već jalševačkom učiteljioom. iVeć jc stala snovati i kovati, sve ina svoju preudešivati, 'djecu krotiti a 1 roditelje upućivati, već je vidjela kao kroz san, kako sve uz nju prianja, kako jir'srieižtuje i obožava. Tađ je nešto ubodc W tisree, probudi se od maštanja. (Ta nije joste učiteljicom J Bog zna, ihoće li biti. Reklo joj se, đa će se sve mčiniti, što je moguće, ali to se veli svakomu, p'a' i onomu, Za koga se ništa nečint niti kani činiti. i Bilo je ođ sTužbenog pohođa jnijiulo jeđno osam dana. Branka j© pjedila za posIom u svojoj toploj sobicf. ,Vanf bio je zapao visok snijcg. Sve brže počielo se mračiti. Branka baci 'djejo na stranu, po'đnimi' ruke i poče glediiti kroz prozor U taj zimski svijet, gđje 'su bijele pahuijice veselo skakaie po tnrakii. Tako skakutahu i hjezineRiisii čudnovato amo tamo, komešahu so: »-azne siike pred njezinom dušom. Sad pađe velika pahuljjca snijega u spođobi lijepe. zvjozdice na staklo okna i rasplina se čas. Bianka uzdahnu 1 šapnu: 1 „To ti jc inoja nada!" Djevojka spusii glavu na prsa te se izgubi' brzo u čudne, turobne sauje. U jodan put otvoriše se vrata i u sobu sinu svjetlo. Na pragu pojavi se Brankina baba, držeči svijeću, a jza njezinih ledja provirivala muška bradata glava pod crnom kapom. „Štit je, babo? skoči đjevojka kao iz sna, ,,ala si me ljuđski' preplašila. Sta je za Boga?“ ,,No, no, đušice! Umiri se,“ tješila ju siava. „Neboj se, neće te pojesti vuk. NcbUr te bila bmiila, Ali’ eto došao je čovjek oil građa, da nešto potpišeš." .„Da nešto potpišem? Sto?“ upita Branka Inio. U to se iza babe uvuče bradat podvornik pod širokom kabanieom i kučmorn kapom', na kojoj si vidio tragova snijega. Sluga udje, skinu kapu, huknu i reče dignuvši važno nos: „Hvaljen Isusl Za vas nešto, frajlice! Hu! Strašna zima!“ Na to irinese ispod kabanice smoiak pisama, stavi ceduljicu na »tol i pokazavši prstom: ,,To izvolile potpisati, a ovo“ *i pri tom dignu đrugi papir ra prslima i— „ostaće kod vas.“ Branka poče drhiati, krv joj pojuri k srcu. Brzo uze pcro, potpisa cedrdju, istrgnu slugi papir iz nake, rastvori ga, pogieđa, oči joj planuše, rinuvši slugu u kiaj baci se strastvcno na babina prsa i kliknu iz dua duše: „Babol Babo mojal Eto srećel NaK okonl Postala sam učiteljicoml Jojl Jojl 'raga babo mojal“ „Hvala Bogu!“ promrmlja slarica drbćući, „Bog te blagoslovio." I starića ubvati 8Ubim prstima djevojčinu glavu i poljubi jo kroz suze. Branka pako prosu žive suze radosniee na sfaričina raeka prea. ^No, nol Sjedni, Brankol Umiri sel Da ti radost nenaudi. A vi, dobri čovj«Č«,“ okrenu «e slugi, „pričekajte. Kad 8te nam dobre glase donijeli, daću vam ftašicu vina, kakvoga još niste pili.“ Djevojci kanda se duša prcvmul« ođ nenadnoga rađosuog glasa, disala je punom dušom, giedala je prmbn očima « trijei, podedaJa bi flvaku oeobu radosarvo, nfaledl đa svatko made v\ nje-

*anU ereću, da joj se svatko veseii. Ali Stara baba u svojoj kućici za svetim Petrom nije se toiiko veselila, koliko Branka. Nije se mogia primiti nikakva posla, sjedila u kutu svoje komore, gladila rukom svoju pregaču a pri tom »u joj guste suze curile niz navoranoj subo lioe. Branka osjeti, da je starica nekako tiba, da se od nje skriva, Potraži je i nadje u komorici. „Babol Babol“ kliknu mlada priskočivši starici i ovinuvši desnicu oko njezina vrata a glavu spužtajući pred staričino lice. ,,Za ime božje! Sta ti je? Bože mojl Plačešl“ ,,|Ne, ne, neplačeml“ branila se baba, ali za to joj povrviše krupnije suze na mutne oči. „Eto, ta vidim ja suzel Babo, draga zlatna babicel Sta ti je? Sta se žalostiš, dok se ja veselim,“ uze Branka nježno !tepati i staričino suzno lice cjelivatr. ,,I pitaš joštel" odvrati stara kroz jecanje, „tebi ]e lako smijati se, ali meni staroj teško plakati. Dobila si što si htjela.“ „Pa vam to nije po volji?“ „Ludice, šta nebi bi!o.“ I t „Dakle?“ ■ „Ali ja ću te izgubili.“ 1 „Izgubiti? Zošto?“ ,,Ma da! Meni će bitf, kad odeš iz fe kućice moje, gdje si toliko sa mnom .če\Tljala i tepala, pa se učiia i mučila, meni će biti kao u kasnu, tužnu jescn, kad lastavice ostave stai'o naše gnijezđo pod našom strebom. Neće biti cvrkuta, rieće biti pjesmice, sve će biti nijemo i pusto. A kad dorJje proljeće, kako će nicati cvijeće u vrtu, kad tebe nebuđe? Badava, badava, ova kućica neće iinati duše, bit će mrtva, jer ja, mene i netreba više brojiti medju svijet, ja živunj i onako kao magla, grob je bliztf. Ali vidiš, Branko,“ pi’odulji utirući guze, ,,o tebi s am se jošte sunčala, tebe gle(dajti i slušaii bilo je meni staroj koliko i živjeti." „Babol Babo!“ saleti jo Branka uJivativši staru glavu objerna rukarna. „Sta ti je ušlo u glavu? Ta i ti moraš sa mnom. Misliš b, da bib te sirotu staricu ostavila samu u toj kolibi kraj groblja. Nebib za živtf glavu, ta to bi bio grijeli do Boga.“ „Ja da pod slare kosti ostavini ovu kućicu, gdje sam se rodiia?“ „Tako, jesu li tebi ovi mrtvi zidovi draži, nego tvoja živa unuka, tvoja krv ?“ ,JDa, da, istina je," kimnula ptarica i ►roz suze sinu joj iz očiju radost. ,,Ta kako si i jnogla poniisliti, da ću’ te ostaviti ?“ „Ma rekob ti,“ slaiica će, „’da hii neide nikako u glavu, đa bib se ja mogla eeliti iz ove kuće.“ „Ali ipak hoćeš." „Kad odlaziš?" „Moram najkasuije za četiii dana. U dekr’etu zapisalo mi, da moram smjesla krenuti, no kako je sada zima, pa se; nešta moram pripraviti, izmolila sam jučer dopust od nekoliko dana. Ti sada, đraga babo, nemožeš odmali sa mnom, Jer je zima ijuta, a ja idem dosta visoko lnedjtf bregove. Nu kad sve zazeleni, pa se bude otvaralo cvijeće, o Uskrsu, onda će vaša. Branka doletjeti, Bkupiti svoju dobru, slatkrr, milu babicu, pa je sa sobom ponijeti u svoje novo gorsko gnijezdo. Pa ćemo živjeti, bakice, kao u rajul" viknu mlađa učiteljic<a pa grlila i grlila staricu, koja se nekako smirila. „Sad, draga babo,“ reče Branka, „hioram u grad, da zabvaiim Hermininu ocu, jer bez njegove pomoći bila bi zlo prošla." „Pravo, pravo,- dijete tfioje," reče starica, ,,i pozđravi ga lijepo od mene, đobroga gospodina." Jedva je Branka otišia, obuče se i stariea brzo, te pohiti đrugim putenr u građ. Mora da je išla za važnim poslom, kako se žurkaia, kako ie gegala. Za objedom reče baba unuci: ,,Ti si sad svoja, draga Brankice, i što te ide, rnoraš i 1 dobiti na ruktf svoje potrebe. Na evo, to ti je baština ođ pokojnoga ti oca“, produlji i položi smotak banaka na sto), „čuvala sam to na interesima u štedionici do sadanjeg časa, đa nepropađne ni krajcara. Bit će, misliin, sedam stotina forinti." „Baština od oea 1“ zapanji se mlada. ,,Da, amerikanska baština," kimntf stai'a, „Sad imaš čim, pak si nabavi što treba. Pak poslije naći će se i kod babe koji groš. Netreba đa štediš." Branka kleknu pred bab{u i uzc joj kroz plač cjelivati slaru ruku: „OJi vi dobra, predobra babice!" „Ništa! Ništa! Moja krv!“ izmumija starica pogladivši djcvojku po čclu. VI. DoOjc dan rastanka. Zarana se probudi Branka, još jo bio na polju jnrak. Zapali svijeću kraj sebe, prot.re snene OČ& i ostiure tako jedno vnjeme sjedeći u postelji. Počo se ogledavati po sobi, razmišljati. Dauas je dakle kucnuo č;rsl Sto je tako živo željela, evo se dauas ispunjava. Oslaviće ovu skromnu kućicu. Doselo nije znala za drugi stan; od prvog pamtenja tu je plakaJa, tu i smijala se. Zna za svaki kamečaic, za svaku gredicu, za svako drvo i svaki grm. Srce joj je reć bi k toj kolibi priraslo. Bilo joj je kao da je ona sitan pužić, a ona kućica puževa koliba, samo što je nemože ponijeti sa sobom. I sa cijelim tim krajem ima se dijeliti, ered kojeg je djevojka cvala, kao cvijetak sred zelene Jivade. Gotovo nemože ni pomisliti sama sebe bez toga kraja, bez te Petrove crkve, toga groblja, tih brežuljaka i vinograda, Jttez tih naiib potJeušica i brbljavih susda.

Strana 3. -» Sve to ima se izbrisati iz srca, iz pamei& Da je bar ljeto, zeleno, cvjetno Hetoj da se još jednom može Uagleđali t* lijepe, od djetinjstva Bvete slikel Cvijeće bi joj se klanjalo na oproštaj, ptice pje* vale bi joj poputnicu; al zemlju krijel Hnijeg, a nebo zastiru tužni sivi oblaci.Ta ne može se ni oprostiti od svoga' vrtdća, od svojib zlatokrilih pčela. Ruže' snivaju duboko pod snijegom, pčele drijemaju jx svojim stanicama. Bilo joj je teško, vrlo teško, uzdah za uzdaliotm' vinu joj se od duše, suza za suzojm 1 skoči joj na oko. Pa onđa sad da korakne u svijet, u nepoznat kraj medju nepoznata srca, ta baš je to, kao da zadjeS u gustu, neznanu šumu. Branka nebijaše strašivica, al je u ovaj tren bvatao nekii čudnovati strah, te joj nedađe, da se digne, da ostavi posteljtf. Bila je tu kao pričarana, prikovana. Dugo i dugo je sjedila upirući mladu glavu o svoje ruke. U jedan par kucnu od crkve jularnjet zvono, a kroz okance pomoli se slabo bjelilo dana. Dignu glavu, pogleda. Bilo je kan da je munja dirnula u srce, ; prodje laktorn preko očiju, skoči odvažno' iz postelje, uzdalmu, oči joj sijevnuše junačldm ponosom. Brzo sc odjenu mlađa, kJeknu pred sfaru slikit Bogorođice i uze sklopljeniJi ruku živo moliti. Za toga se pootvoriše vrata i u jeđanput pojavi se zabrinuto, suzno lice Starice babe. ,,'Branko! Brankol" šapnu starica plabo, dižući goruću lojanicu. „'Dobro jutro, draga babo!“ skoči idjevojka i poleti k siarici, da je po'ljubi u ruku. „Ali što si uranila?" „Došla sam da te bnđim. Biio me je str&h', da nezakasniš. Zato jni nijet htio san na oči i kad zapjevaše pijetli, tligob se, da zavirim k tebi. Ti si još slatko spavala, Bilo mi je žao budilt moju Branku, kad je tako slatk« spavala," „Dobra babice moja! HLa se mučiš 1 za inene? Neboj se, neću zakasniti, ima do odlaska dosta vremena." ,,Do odiaska, da!“ kimntf stara gušeći buzc, ,,ali nije samo da nezakasniš', već —• eh, šfa ći4 i govorit — kad je tako sudjeno." Mlada nčiteljica spremi za kratidč čas svoju robu na put. Sto si je za fiovo gospodaretvo nakupila bila, otpreJnila već dva dana prije u Jalševo. Starica se vrtila za njoru po sobi kao muha bez glave, svejeđnako uzđišući. Ht.jeia je unuki biti na pomoć a nije znala kako. Tu bi pobrala krpicu, ondje vrpicu, saJ bi pograbila velik vrč ili lonac, nekai Branka pone.se i to, aii joj mlada odgovori smiješeći se: „Ma toga mi netreba, babice, to je i nespretno ponijeti, a nema ni mjesta." „'A nećeš li uzeti sa sobom ono tvoje evijeće sa prozorai i one tvoje ptičice." „Nije moguće, slatka babice, cvijećef bi putem pozeblo, jadne bi ptičice poginule. Sve češ to rneni donijeti na proljeće." ,

(Nastaviće se.)

Sklonost ka „zatvoru“ i rdjavom varenju ne smije se zanemariti. Izvolite pokušat! jedared vodu Hunyadi Janes (Saxlehnerov gorki izvor) Ovo Je jedno sasvim NEŠKOPLJIVO sredstvo za proŽiSfavanJe. bez kojega nc treba da bude nljedna kuća. 832-1V