Beogradske novine

Broj 182. CetvrlaK Kako deluje zakon zla?

6 tras t postupno obuzima dušu! Učinjeiio zlo ne ostaje usamljeno u čovekovu životu. Ovo ga neprimetno uvlaiči 1 u drugo zk), još dalje, pa se i više puta udvostručava, daje logičke rezuktate i tako, dok jednoga dana ne odvuče grešnika na pučinu beda. Usamljen u uzburkanoj pučini, koju je sam stvorio, on je nemoćan i tu.mu sie svaijuju na glavu sve nesreće, koje ga za kaznu snalaze. Covek, koji je jednom već zakorač'o van granica nemoralnos' i i eovekoljub'ja, počinje se transformirati postupno i poelajati u svojoj unutrašnjosti drugi čovek. Po zakonu dinamike jedna strast, koja je već ovladala, uvlači u život druge, pomoćne strasti, vrši dopunjavanje, dok najzađ ne plane požar do razuzdanosti. Sandučić Pandore olvara se! Rasplamteli rdjavi instikli navlače pomračenost i sve više snižavaju jasnost rasufka. Tosle pn r og demona dolazi drugi a za o vima čilava plejada. Čovek na tome putu, napredujući postupno, počinie gubiti sposobnost da se umerava. Žedj svete i poobuzdatie gramzivosti sve više r:iste i đospeva do surovosti. A krajnja je granica dok, na posletku, ne izgubi ravnotežu i počne grcati pod terelom ttžasnih pođlosti. Opustošena dttša počinje stvarati rdjave planove. Projekti sve smeliji i vratolomniji nadolaze brzo jednim drugima, ali se i .verovatnost kn r ave pogibije prib'ižuje u istoj srazmeri. Pomračena duša kreće se žurno po stranom putu, ali već bez borbe sa so.Ibom a po brzo usvojenoj navici ka zlu, dok, najzađ, porušivši sve mostove za sobom, ne zapadne u bezizlazan sticaj nesavladljivib prilika, koje donosezločinčev svršelak: mučenja duševna i fizičkc trzaje, gubitak položaja i kaznu od Ijudi, potpuno prezrenje i otudjenost od bližnjih i svela... Takav je proces napredovanja strasli kod svih, naročito političkih avanturisla, vlastoljubaca i nasilnika! Takva je, na primjer, i istorija duševnog pomračenja — propasti i pogibija Magbeta. Posle pobeda vraća se pobedonosni vojskovodja Magbet, sluga bogodanog šotlanskog kralja Dunkana — na nagrađe i počasti. Vračara mu predskazuje krunu. I to kobno proroštvo unosi u časloljubivu dušu Magbetovu smrtonosni Otpor. Sve sile ryegova bića podležu jednom moćnom pritiskn. Iz njegove savesti Istina išČezava a obuzima ga u sve većoj meri čitav gvet prividjenja. On je već uspavan. Ali, još se nije formirala odredjieHa pomisao da ubije kralja. — Kad sudbini bude po volji đa me venca, neka me venča! Ja joj ne mogu pomoći!... Tu se sad javlja njegova supruga, ovaploćeni demon, ledi Magbet,' da mu „ulije sinelosl"! On se koleba, još je svestan, da ovde, na zemlji, ima odgovomosli i da će želja za slavom, koja ga uznemiru|j(e, „kao besan konj kad se propinje na stražnje noge“ — da će ga ta želja srufeili i ugušiti. Ulivena mu rešenost, najzad preuzima nuftt i Magbet mučki i podlo ubija dobroga kralja, svoga gosta. Da bi svalio to ubistvo na druge, on zatim, ubija još dvojicu sa svim n 'ktivib pridvornika Dukanovih. Cilj je postignul: Magbet je kralj! Jest, a!i je vračara predskazaJa još nešto. Ona je prorekla, da če čes'.' t Bauko biti osnivač kraljeva. — Pa, to satn ja upropastio dušu za Baukove potomke?!... Zbog njih zaklao bogodanog- kralja Dunkana? Zar zbog lijili da ispijem ja čašu otrova i moj večni dub da prodam đušmaninu ljudskoga roda? Da bi njih venčao?! Da Venčatn potomke Baukove?! Ne! N T e!.. To ne može biti! I najmljene ubice, po Magbetovoj naredbi, ubijaju Bauka. A Baukkov sin epasava se od ruku zlikovaČkih. Magbet je „presekao zmiju, a!i je nijo ubio!“ Ona će srasti! Još je ona živa i Magbet mora opet u nemoćnoj z!oki da strabuje za život. Sad tek uvidja da je posejano seme zlo, i da će on „požnjeti zlo". Na njemu je opet prikovan „bledi Hltalt!" Ali sliast, ipak, čini svoje. Ona buja. M.agbct se oseća nemoćnim da se zaustavi na pu(u zločina. Kod svih djrži špijone, jer u bv© »uninja, svega se boji. _ — Ja Siim tako duboko ogrezao u krvi, da je sad Svejedno, ne vredi vraćati sc. Plivaću napred!.. Nešto sam smislio i laj udarac moram vrlo brzo na licti. Nema se tu šta premišljati... Pronicljivi i opasni Magduf mora umreti... I tada ću ja tome bledome kralju spokojtio reći: ti lažeš!.. Onda ću mirno spavati Uprkos nebesnim gromovima!. Ali, Magduf je pobegao u Englesku. Njegovu ženu i decu Magbet laka erica predaje smrti. A čitav niz daljih, etrašnih zločina sasvim izmenjuje Magfccla. — Ja sam, gotovo, i zaboravio šta inači strali... Moja je duša ispunjena uža»ima i ne mogu više ni drhtati... Učešće u zlu ubija i osećaje ljuk>avi i đružbu medju ljudima, te je rajnimljivo kađ sc Magbet sasvim hladno i

nemamo odnosi prema smrti svoje ranije Ijubljene žene, pomoćnice zločina — Pa, ona bi mogla umreti i nešto malo docnije!... primećuje on sasvim ravnodušno kad ga izveštavaju o svršetku ledi Magbet. Ali, naposletku, zla dela podižu pro tiv Magbeta sve, „svuda buntovi", ,,vojBka ne ide iz Ijubavi, već iz strana". Poslednje svoje sile on upotrebljava u borbi na nepotrebna krvopro’ića. — A našto bih ja igrao rimskoga ludaka i da se nabadam na svoj vlastiti mač, dok imam pred sobom žive IjudeM Bolje je da njima nanosim rane! On pada, i to je svršetak, i to od Magdufovog mača, koji se javio u zgodnom trenutku kao oruđje Nemezide. U ovoj tako poučnoj Šekspirovoj tragediji imamo vemu sliku logičnog razvića zla. Na povoljno zemljište, u častiiljubivu dušu zapada misao o zauzeću krane, ali —ubijstvom!.,. Žena Magbetova preradjuje i usavršava taj plan. Vrši se vapijući zločin! I, onda, to prvo kivoproIiće povlači, posle, za sobom po sili ptilika čitav niz drugih ubistava. Magbet poslaje sve suroviji i, tražeći spasenjte od „zmije, koja neprestano srašćujje", brzo se kreće po nizbrdici, gubi moć ra zumevanja posledica kod svojih poslupaka. Niz tajnib ubislava uzrujava pro!iv nejga sve i — ou g ine. „Krvavi Cin“, koji je izvršio Magbet ubistvom kralja, „pao je naposletku 11 a njegovu glavu". Slavoljubljc je bilo uzrok presLupa Magbetovog i zato je on u posleđicama surovog sebičnjaštva našao i svoju po gibiju. Medjutim, moglo bi se poslaviti pitauje: đa li se strast može razviti i vlaI dati u duši onih Ijudi, koji su već došli na svet bez savesti? Zar ne postupaju takvi ljudi, pri vršenju zločina, sasvim hladno, bez slrasli, ne zaplećući se nimalo u posledicanta svojih de!a? Nel Ljudi, koji bi se mogli roditi bez savesti, žive samo u teoriji Lambroza i njegovih sledbenika. Coveka bez savesti nema, ! aemako nije već duševno bolestan. . (Nasteviće se).

Grad i okolica. Dnevnl kalendar. D a n a s je četvrtak, 5. jula; po staroin 22. juna. Rimokatolici: Anton G.; pravoSlavni: Jevsenije episkop samoski, Kinematografi: Vojni kino (Koloseum): U 6 sati poslije pođne predstava za vojnike. — C. i kr. gradjanskl kino (Paris): U 6 sati poslije podne predstava za gradjanstvo. Botanička bašta. Otvorena utorkom čctvrtkom, ncdjeljama i praznicima. Ladja izmedju Zemuna i Beograda kreće iz Beograda za Zemun od 6 sati u jutro do 9 sati naveče svakoga sata o s i m u 1 sat poslije podne. Polazak iz Zemuna za Bcograd od 5 30 ujutro do 830 naveče svakoga sata osim u 12‘30 poslljc podne. Casnička I činovnlčka kasina otvorena je do 12 sati u noći. C. ik. vojnički dom: čitaonica, soba za pisanje i igranje, kantina. Otvoreno od 7 sati ujutro do 9 sati na vcče. Slobođan pristup svakom vojniku. Riječno k u p a ti I o n a S a v i, otvorcno od 6 sati izjutra do 8 sati u veče. ,,G r a n d H o t e 1“ : Dnevno koncerat. Početak u 6 satt posllje podne. Posjeta bolcsuika u bolnicama: U bolnici .Brčko": od 2—4 sata poslije podne. U bolnlci ,,Briinn“: od 9'30—12 saii prije podne i od 2—4 sata poslije podne. Gostovanje bečkog dvorskog operskog pozorišta u Beogradu. Bojna đružina c. i k. đvorskog operskog pozoriš'a počinje večeras s\o,e go stovanje, koje će tra.jati dva đana. U frvom dijelu večeri bićo kvarteli, pjesme i igre, u kojima će učestvovali umjetnici; u drugom će se prikazati austrijska vesela igra „Verenje u poštanskoj mebani“ (Die Verlobung itn Postwirtshaus“). Početak u 9 sati uveče. Za uspomenu na svoga muža — za beogradsku sirotinju. Gospodja Jelena E g a n o v i ć, sa stanom u Braće Ncdiea ulici poslala je sirotinjskom odbortt opštine grada Bcograda svotu od 50 kruna, kao svoj prilog za pomaganje beogradske sirotinje, radi uspomcne na svoga preminulo'g supruga Dr. Vladimira Eganovića, bivšeg profesora. Cjenovnik najviMh cijena životnih namirnica u Beogradu. U cilju snabdjevanja životnim namirnrcama gradjanskog stanovništva u Beogradu po umjerenoj cijenl, gradjanski povjerenik pri opštini grada Beograda propfeao jc slijedeći cjenovnik:

Pasulj kilogram

4.50 kruna

Zeleni pasulj (boranija)

2—

Grašak u zrnu

2.40

Grašak u maunanta

1.50

Tikvice

0.80

Keleraba

Kupus

L—

Kelj

0.60

Lukac bez perja

070

Lukac sa perjem

0.40

Lukac bijeli

2.50

Zelen za supu

0.80

Salata

0.60

Krastavci

0.80

Rcn

0.80

Sir mastan

8.—

M -

Sir posan

6.—

»1

Kajmak

16.—

Maslac (puter)

16.—

BEOGRADSKE NOVINE

Jaje komad 0-25 Crveni patl'.đljin - - -- 2.40 Višnje . 0.80 Kruške - „ 2Pile ftomad 4.Pijetao „ 7.Kokošks „ 6.Patka „ 8.Guska „ 20.Ovaj cjenovnik važi o d 3. ove godine do dalje naredbe-

j u I a

Hiadan dan. Juče smo imali u Beogradu dosta hladan dan. Poslije velike žege, koja nas je davila skoro mjesec dana, prije dva dana imali smo lijepu kišu, a juče prilično hladan dan. sa nešto više liladnijim jutrom i večeri. Pomračenje mjeseca. ■* ,»• „ Noćas se u Beogradu opažalo zanimljivo pomračenje mjeseca. Započelo je u 9 sati i 52 minuta na lijevoj strani mjeseca, u 10 sati i 50 minu'ta bilo je pomračenje mjeseca potpuno i trajalo je do 12 sati i 27 minuta- Svršetak pomračenja bio je u 1 sat i 25 minuta po noći. Zanimljiv prizor posmatralo je sa svojih prozora i avlija mnogo svijeta. IzgubljenoNa putu kroz ulice Kraljice Natalije, Carice Milice, Knjaz Mihajlove do parobrodarske stanice, izgubljena je juče poslije podne jedna tula-srebrena du'hanska kutija, u kojoj je bilo 5 cigareta „StamboT'. Moli se pošteni nalazač, da istu preda u uredništvo „Beogradskih Novina". Javna prodaja. -> „

Po odluci starateljskog suda izložiće se danas u9 satiprije podne javnoj prodaji zaostavština Lene G j o r g j ev i ć, u njenom stanu u ulici M u t a p o v o j b r o j 11. Pozivaju se kupci, da dodjtt na ovu prodajit. *

Izvještaj prijavnog ureda. 3. jula: prijavljeno 115, odjavljetib 44, selidaba 53; u hotelima prijavljeno 146, odjavljeno 139; ostalo u hotelima svega 374 prijavljena stranca.

Razne vijesti. Sredstva protiv Velikog kašlia. U đječijem odjeljenju njemačkog univerziteta pokušav je praški dječiji Iječpik đr. Rudolf I*iscbl na pobudu starijih ]iječnika kdlemljenjo kravljib boginja na djecu, koja pate od velikog kašlja i postigao je kod polovine kalemIjene djece povoljan uspjeb, jer su neka od njih u brzo ozdravila, dok je kod druge djece kašalj znatno popuslio. Profesor Fischl oprobao je i sredstvo bakteriologa Krausa iz Buenos Airesa, koje je spravljeno iz pljuvačke bolesnika, što pate od velikog kašlja, te je njirne kalemio bolesnir djecu i postigao takodje lijep uspjeh, ali je poslije od njega ođustao, fnjialazeći da je neugodno, jer odveć mnogo 'd^aži, bolesnika. Na protiv jako livali i prejioručuje trljanje „antitusinom", poznatim sredstvom proliv velikog kašlja. * Jecina izumrla britanska dinastija. Engleski listovi zabilježili su smrt Engleza Charlesa Brookea, š(o po sebi ne bi bilo nišla neobično, da taj pokojnik nije bio i posljednji člau jedne s njim sad već izumrle britanske dinastije. A evo u: čemu je stvar: Stric pokojnikov, *Sir James Brooke, počeo je svoju karijeru u englesko-inđijskoj vojsci, pa je iz njeJslupio i vrativši se u Englesku, kupio sebi jednu jedrilicu, kojom je krstario po Malajskom moru i gonio gusare (morskc razbojnike). Jeđnom prilikom dospije i na ostrvo Bornes, na kom je bjesnio uslanak protiv tamošnjeg sultana. Brzo riješen, ponudi Brooke sullanu svoju pomoć, koju ovaj u nevolji i primi. Brooke se đađe na posao i za kratko vrijeme uguši us anak. U znak priznan.a imenuje ga sultan radžom (knezom) od Saravaka. Saravak je neka vrsta tributarne države i potpada po suverenstvo sullana od Bornea. Tu se no’vom vladaocu pridružio sinovac mu C harles Brooka, te ga je po smrti njegovoj' naslijedio i postao radža od Saravaka. Kao takav učinio je mnogo za napredak le države. Saravak je potl njegovom upravom poćeo mnogo da proizvodi i izvoz.i gumu, ugalj, začiue i druge ekslorične proizvode. Brooke je bio neumoran i najsitniji posao on je lično mkovodio. Njegova vladavina jc bila Čisto patrjjarbalna. Njegov zvaničan i privatan stan bio je svakome otvoren. Kao starcu dotežao mu je taj posao, te se zahvalio sultanu na dotadašnjem povjerenju i povukao se u privatan život u Englesku, gdje je proživio posljcdnje svoje godine, umrjevši kao drugi i posljednji svoje dinastije kao o bičan Sir Charles Brooke u 88. godini ffvoga života. *.

Poslijednje brzojavne vijesti. Pobuna u baitičkoj mornarici. (Naročili brzojav „Beogradskih Novina'0 Bern, 4. jula. Svajcarski Hstovi javljaju iz Petrogr&da, da se posada oklopljenih ratnih brođova ,,Ganguth“ i „Rossija", koji pripadaju baltičkoj momarici, pobunila zbog toga, što su joj časnici zapovijedili,

5. jula 1917. da demonstrativno napadnu Kronstadt. Casnici su đijelom pobacani u more, dijfr |om zarobljenj. Uemrćena su 33 mornarska časnika. Oba su ratna broda doplovila u Kronslađtsko pristanište sa crpim zastavama. Pesimizam u Engleskoj zbog djelovanja njemačkih podmornica. (Narotiti brzojav „Beoiradskjb Novtna”) Haag, 4. jula. V euglesk'oj šlampi ponovno se ispoljava veliki pesimizam zbog uspješnog djelovanja njemačkib podmornica. „Daily Telegraph“ piše: Glupost je podavati se nadi, da će američkoj Uniji uspjeti riješiti taj zadatak. Oni, koji su tačno upućeni u gradnji brodova, najviše su zabrinuti zbog tih izgleda. Oni uvidjaju, da ćemo za nekoliko mjeseca stajati pred najtežim položajemj i što se tiče našeg vo djenjarata kao i što se tiče ishrane stanovništva. August Šenoa: 6 r a n k a. (Nastavak). 29 ,,A šta biste vi rekli, dragi župniče, da ostanem medju vama? Nevelim ni s daleka, da će to i biti i da je to već odlučeno, al — što biste vi rekli?“ Župnik pogleda grofa postrance I reče: ,,Ja bih bio doista sretan, ali toga nevjerujem.“ „Zašto nebiste vjerovali?“ „Jer poznajem vaš karakter, gospodine grofe, nemogu ni s daleka misliti da biste vi svoju odltiku litjeli promijeniti.“ ,,Razumijem,“ nasmjehnu 6e grof. ,,Vi mislite, da sam tvrdoglav čovjek, da imam hira i da nemarim za razloge, no u tom se varate. Ako se uvjerirn, da je moja odluka neosnovana bila, da sam krivo sudio, to će me ti fazlozi sigurno sklonuti, da se popravim, jer je ludost s puke taštine (sujete) raditi proti svomu uvjerenju i velim vam i opet, da bi se lako moglo dogoditi, da ostanem stalno u Jalševu." ,,Vi bi zbilja, grofe“ začudi se župnik. ,,A razlog toj vašoj promjeni?“ „Tražira stalno mirno mjestance,“ odvrati mi grof, ,,i moja pamet dovodi me uvijek u taj moj očinski dom.“ Župnik se btjede radosno odazivati grofovoj misli, ali prije nego će progovoriti, Čuše se iz mjesta zvuci glasovira. „Recite mi, gospodine župniče,“ dignu se grof naglo, „kakav vještak, ili kakVa vještakinja zabludi u to zabitno mjestance? Ja čujem svaki dan i Meyerbeera i Rossinia i Mozarta i to na dobru glasoviru upravo od vješte ruke.“ ,,Dt), od vještačke," potvrdi župnik, ,,a ta je vještakinja naša nova učiteijica.“ ,,Ah, vi ste đobili novu učiteljicu, valjda je bolja od njezine pred. šasnice?“ ,,Tu nema prispodobe, gospodine grofe. Djevojka premda mlada, za čudo je naobražena u svakoj struci, I nemogu se dosta načuditi, kako ju je zao vjetar zanio medju naše bregove, u naše zabi'tno mjesto; ja vas uvjeravam, da se takva glavica nenadje svaki dan.“ ,,Oj, gospodine župniče, kako to govorite. Vi niste nimalo sebični, kad Jalševu nečete priuštiti vrsnu učiteljicu. Mene neprestano nagovarate, da se ovdje stalno nastanim, I da podignem taj kraj, a ovamo žalite, da je vrsna djevojka došla k nama.“ „Netumačite, gospodine grofe, moje riječi krivo. Jalševačka općina, kako i sami znate, dosta je siromašna, i može samo slabo plaćati svoje učiteIjice, a ta djevojka zaslužiia bi po svojem naobraženjp, da bude u glavnom gradu namještena.“ ,,A odakle je to vaše svjetsko čudo, što ga kujete toliko u zvijezde?“ ,,Iz Zagreba, gospodine grofe, prava Zagrepkinja i u istinu čudna djevojka. Mlada je jošte; ali ima gvozdenu volju i junačku ustrajnost. Nctreba mi kazati, da su joj obični školski predmeti skroz i skroz poznati, nego vam umije francuski i talijanski, vješta je glazbi i crtanju, a veze prekrasno. Za svoje zvanje zanesena je, da gotovo strastveno ispunjuje svoju đužnost, ima u nje neka idealna žica i ta mlada stavila je sebi nekom svetom zadaćom prevrnuti I oplemeniti one mlade duše, koje su joj povjerene. Zalazim često u školu, motrim njezin rad i način poučavanja, 1 raoram se u istinu diviti, koliko energije ta djevojka posvećuje svomu zvanju, i kako se djeca pod njezinim rukama oplemenjuju." „Rad sam zaista poznatl tu osobu,“ reče Belizar. „Znam, da ste strog sudac I vrlo iskusan čovjek, a kad mi tu novu učiteljicu toliko hvalrte, tolikom žestinom branite, mora da je ulstinu nešta vanredna I nedvojim, da će joj zadaća njena poći.cia rukom." ,,I ja se nadam," reče župnik, ,,da će joj rad blti blagoslovan, ali će sirotica morati pretrpjeti dosta muka, jer ima u ovom mjestu stanovita klika Ijudi, koje sve moguće rade, da učiteljici ogorče život, te paze na svaki njezin korak, nebi li joj kako raogli nauditi. Učiteljica dakako nemari za to, te napreduje svojim putem.**

. Strana X ., „Nevjerujem," reče Belizar, ,,da R joj spletka mogla nauditi, kad je tolfko energična i odvažna. Na svaki načhi, kako vam već rekoh, želim je bar iz prikrajka vidjeti." , „Tomu će najbolja prilika bitl, reče župnik, „ako gospodine grofe, pohodite ispite, koji će se za kojl dan obavijati; no ondje se dakako ispituje samo hrvatski, te vam neće biti sve razuinljivo.** „To jest, dragi župniče!" nasmjehnu se grof, „ja jošte nekonverziram hrvatski, ali razumijem vam već sve.“ „Vi, gospodine grofe, da ste učili hrvatski?“ zapita župnik u čudu. „Da,“ odvrati grof, ,,to vam je vrlo čudnovata pričica. Putovao sam na rajnskoni parobrodu i ;u se nadje Hrvat, trgovac iz Primorja, koji mi se priključi. Kad sam mu rekao, da sam iz Hrvatske, počeo mi je dakako goriti hrvatski, no na žalost nemogoh inu odgovoriti, već počeh govoriti talijanski. S primorskim trgovcem sjedio je i ruski pomorski kapetan. K&d je čuo naš talijanski razgovor, reče mi posve lakonični; Molim vas, gospodo, kakva je to čudna moda, da negovorite materinjim već tudjim jezikom; kod nas je to zbilja nepojmljivo. Zastidio sam se veoma i mo-ram reći, da sam na Rajni tvrdo odlučio naučiti svoj maternji jezik, i uvjerio satn se, da Je prava sramota neznati ga. Povratih se u Beč uzeh vrsna djaka Hrvata, koji me je revno i teoretički i praktički poučavao u hrvatskom jeziku, i koliko ja sain suditi mogu, napređovao sam dosta dobro, čitam marljivo i razumijem gotovo sve, samo mi se jezik nije u toliko riješio, da bih slobodno smio govoriti." Na te riječi izvalio je stari župnik oči tako čudnovato od radosti i ushita, da ga je gotovo bilo smiješno giedati. „Vi, gospodine grofe, da ste učill hrvatski, kolika utjeha, kolika raaost za moju staru glavu! Sad vidim, da ste na najboljem putu.“ ,,Da okajem svoje smrtne grijelte,*’ nasmija se grof od srca. ,,To jest,“ reče župnik, ,,đa se popravite." „Vidječemo," odvrati grof, „izvolite samo u jedaču sobu.“ X. Općenita hvala, kojom je sva okolica uzvisila mladu učiteljicu ističući njezine zasluge i njezinu revnost, zadade protivnicima osobito vrijednoj obitelji Šilićevoj, smrtnu ranu. Zavist i mržnja zakipi ljuće u tim nečistim srcima i počelo se smišljati, kako da se djevojka sistematički__progoni, i ako je moguće iz Jalševa ukloni. Valjalo je paziti na svaki tren, svaki mig sirote djevojke, nebi li se našla kakva kvačica, o koju bi mogla zapeti. Nažalost nije bilo takve prilike, ali vrijedni bilježnik Mišoci i očiti prija.elj bilićevili reče naprosto: ,,E kad nema pravoga prikora 1 prigovora, smislimo štogod i bacinio to u svijet, pa će to vrijediti, kanda bi bila istina." „Posve pravo," reče Šilič, ,,mi ćemo to objaviti putem novina, da se javno mnijenje malo razjari proti djevojci.“ I u dobar čas pohodi Šilića neki dalji rod, zagrebački preparand, glava inače veoma plitka, i čovjek dosta surov, ali začudo uobražen, držeči se Aristotelom ili bar Amosom Koinenskim. Glavna strast toga čovjeka bijaše piskaranje po novinama, i mnogo dosta glupi Članak poteče iz njegova pera. Najdraže mu je bilo pisati o pojedinim osobama i navaliti na njih, ocrnjivati ih pred svijetom i trovati iin život koliko moguče. Taj vrijedni čovuljak sastavi u Jalševu niz člančića pro<ti Branki pod naslovom: „Pokušaj mlade učiteljske sile u Jalševu." Mladi preparand bijaše velik rodoljub i krasan govornik za čašom vina, no ako je trebalo, znao je svoje pero okrenuti lia sve moguće načine i najgori natražnjak nebi se s njim mogao takmiti. Takvim reakcionarnim duhom bijahu nadahnuti ti članci proti Branki, a pisalo se u njili po prilici tako: ,,U novije vrijeme radi se u našoj domovini vrlo mnogo za školstvo, što će svakomu rodoljubu biti zaista milo i drago, jer pučko školstvo jest svakako temelj daljega obrazovanja, no rodoIjub mora spregnuti svoju preveliku radost i mjeriti, da li svagdje plod odgovara sjemenu, koje je potrošeno. Nažalost moramo reći, da to nije uvijek tako, da se što više ide često tobože samostalnim al krivim putem, a to je zlo, jer svuda mogu samo jedna načela pedagogike vladati; no to kod nas nije svagdje tako. Emancipacija mlađjih sila preotela je mah. Ako tko otrese prah školskih klupa, te se dotlsne do kakva mjestanca, to će odmah graditi svoj osobiti sistem, mudrovati u velike i prema tomu htjetl uzgojiti siromašnu seljačku dječicu, koja imadu doista drugoga posla nego učiti se za filozofa. Stari naši školnici nisu bili Bog zna kakvi učenjaci, ali djeca su se učila Čitati, plsati I računati. ali mnogi novi prosvjetitelji i prcsvjetiteljice idu posve drugim dutem. '* . (Naslaviće se.) . ' .