Beogradske novine

Broj 198.

Subcrta

BEOGRADSKE NOVlNE

21. jula 1917.

Strana S.

Uavna prodaja. Po odluci slarateljskog suđa izloži'ćc se javnoj prodaji zaostavština poč. Toidora B o j k o v i ć a, d a n a s 21. jula u njegovora stanu u ultci Staro Crkvenoj broj 79. Prodaja će se početi taćno u 9 sati prije podne. Pozivaju se kupci, da na ovu pro)da.ju dodju. Izvieštaj priiavnog ureda. 20. jula: Prijavljeno 113, odjavljeuo 37, seliđaba 65; u hotelima prijavljeno 129. odjavljeno 116, ostalo po hotelima 408 prijavljenib putnika.

Priposlano. Beogradski orfeum. Poslije sjajnoga uspjeha počeioie prtdstave posti-ao je beogradtki orfeum f na slijedećira pređstavama odiičan. iuspjeh. Bašta kod ,,Takova“ bila je svih večeri kao i na uvodnoj predstavi .prepuna. Tom prilikotn se preporučuje svijetu, da sebi na prethodnoj prold a j i preko dana (od 10—12 sati prije i od 2—6 sati poslije pođne) osigura bolja mjesta. Sutra u n e d j e 1 j u 22. j u 1 a biće pored redovne večertije predslaye i jedan ,,matint“ (popodnevna pređstava), koja će zbog velike vrućine početi u 51/2 sati poslije podne, asa istovjetnim programom kao i za večerpju predstavu.

Narodna privreda. 0 proizvodnji ranoga povrća. (Nasravak). Kakvi treba da su prozori? Prozora jma sa drvenim i gvozđefcitn okvirinm. Gvozdeni su, istuia, trajjiiji, ali sui i skupljji i teži, a ositn toga irnaju još i drugih svojih mana; tako fcpr. pri jačim mrazevima pucaju u njifcia okna; oni, kad je jaća zima, rasblaIdjuju u leji toplotu; pri jačoj sunčevoj toploti oni se brzo zagriju. S toga su Idrveni prozori u svakom slučaju podepniji; pa ako se naprave od zđravog dryeta, dobro premažu firnisom, traju i loni 15—20 godina. Visina njihova upravlja se po šiiini sanduka., a širina ne treba u opšte da predje mjeru od jednog metra. Sa protzorima od jednog metra daje se vrlo lako rakovati. Ćerčiva na prozorima treba pojače fcapraviti, da se prozori pri podizanju i spuštanju ne povijaju. Donje čerčivo treba po tkovati tankom gvozdenom ši'fcom, da se bolje sačuva od truienja. N a prozor od jednog metra širine, Ireba nmetnuti 4 reda stakala. Ofcna se lumeću izmedju prečanica, od kojih na prozoru sa 4 reda, ima tri. Prečanice treba da su što uže, tanje, da bacaju žto manju sjenku na biljke u leji. Ove su prečaniee s obe strane dosta duboko tužljebljene i u te žljebove umeću se ©kna. Okna se jedno na drago tako slažu, kao ono crep na krovu. Da nas pak jevtinije stane, mi slobodno možemo fcmeUifti i tluža i Ikraća okna na izmjence; za taj cilj možemo vrlo korisno upotrijebiti i parčad od razbijenib kućevnib prozora, samo ako imaju dovoljnu širinu od jedne do druge prečanice. Da prozori budu jači i postojaniji, tieba od ozdo poprječke preko prečanica prikovati uzane gvozdeno stege. Kad se okna umetnui i ulvrde, onda treba sve drvene dijelove — ćerčiva i prečanice — pa i sam kit dva tri puta premazati masnom bojom. Mora se još napomenuti i to, da ćerčiva i prečanice treba međjusobno uglavljivati samo drvenim klincima, jer gde god đodje gvozden klin — ekser, lu najpre počne drvo da trune i onda se prozor rasklimata. Prozori, kao što smo ih ovdje opisali, odgovaraju potpuno namijenjenom cilju, a zalitjevati još nekc veće taonosti u pojediuim dijelovima, kao što neki slrani pisci prcporačujn, to su samo preteranosti j — ništa više. Glavno jo u cijeloj slvari ovo: da su prozori čisti, da svjellost može što jačo uplivisati na Liljke u leji i da su sa sviju strana dobro zatisnuti i uglavljeni, da se bez potrebe ne pomiću i da ne propuštaju spoljnu vlagu i hladnoću u leju. To y_polrelii ne trcba prozoro ostavili 11 a neko vlažno mjesto, nego ih dobro očistitt i na suvo mjesto ostaviti, složifi i do upotrebe čuvali. I to je jedan uslov Qa duže traju. P r 0 z o r i o d a r l i j e. Osinr stitklenih prozora, imamo jos i prozorc od arlije. Njib možemo upotrijcbiti 3 proljeća, ako jc samo do toga stalo, da zaklonimo leju od spoljnjeg oštrijeg vazduha i da joj datno svjet’osli, koliko joj to kroz artiju dati možetno. ,Ovi su prozori, daklo, samo po nuždi fcpolrebljavaju. Oni ne daju dovoljuo sigurnosti za povoljan uspjeh u leji i mogti se upotrijebiti samo tamo doenijo s proljeća, u cilju, da po sve osjeUjive rasade, zitšlilimo. Gotove prozore od arlijc nc možento kupiti; moramo ih sami ipraviti. Treba napraviti ođ Jetava čotvrtasto ćerčivo u razmjeri sfakletiib propora, pa uzeti artije „pendžerlije", ili još boljo i sigurnije „pergament-artije", U čirini ćerčiva, pa ju zalijepiti ljepiJrotn, i ostaviti da se polagano, ali dobro »suši. Artiju treba poslije premazati i lanenim uljem, il» firnisom, da bude proBračnija i izdržljivija.

Asure — pokrivači. Uz prozore moramo imati još i dovoljan broj asura—pokrivača, gušćih i rjedjih. Sa ovima pokrivačima pokrivaćemo noću tople leje, da spriječimo prodiranjo hladnoće u njih, ili ćemo ih, prema potrcbi, preko daua od sunčane prepeke zasjenjivati, o čemu će docnije na svome mjestu biti govora. Za pokrivanje preko noći, upotrijebićemo, rogozne, ili od ražne dugačke slame pletene gušće asure—pokrivače. Isto tako možemo praviti pokrivače i od trske i site. Od trske su trajašniji, samo treba za povez uzeli deblji, jači kanap. Za zasenjivamje pak, mogu se upotrijebiti i sasvim rijetko pleteni zastirači od like, ili drugog, za taj cilj podesnog materijala. Osim asura i zastirača, moramo imati i dovoljan broj drvenih, od lakih dasaka skovanih kapaka, koji treba da budu u veličini prozora. Preko asurapokrivača meću se ovi kapci noću, ili kad je mećava, da s jedne strane bolje zaštite leju od hlađnoćef a s druge opet, da vjetar asure s leje ne odnese. (Nasćaviće sc)- '

Razne vijesti. Prvenci i njihova duševna sposobnost. Razni stručni časopisi zanimali su se u posljednjc vrijeme pitanjem o umnoj sposobnosti prvenaca, a još prije toga utvrdjeno je u Engleskoj, da prvorodjena djeca nijesu ni u polak pravila takvu karijera u državnoj službi, kao docnije rodjena djeca. Osim toga poznato je, da su mnogi slavni Ijudi bili mladja djeca svojih roditelja. Tako je Cooper bio jedanajesto dijete, Nolbera đvanajesto, Schubert trinajesto, a Framklia čak sedamnajeslo. Tome na suprot stoji fakt, da su Linrić, Goetbe, Bjomson i mnogi drugi slavm ljudi bili prvorođjenčađ; Napoleon je bio drugo dijete svojih roditelja, a Balsak treće. Sađ je to pitanje ponovo pokrenuo sedmični časopis „Nosoknmos," te donosi o tome ovo: U jeđnom zavodu za umobolnu djecu blizu Kopenhagena utvrdjeno je, da su medju umobolnom djecom prvenci srazmjerno najvećma zaslupljeni. Za njima dolaze po redu djeca docnije rodjena. Najmanje ima umobolne djece medju onom, koja su najmladja djeca svojib roditelja. — To isto važi po jednoj statistioi i za ostale bolesti, a naročito za tuberkuiozu. I tamo se pokazalo, da su prvenci više podložni raznim bolestima, nego docnije rodjena djeca. — List podstiče dalja ispitivanja i misli, da bi se u tom pravcu trebalo otpočeti ga isprtivanjem školske đjece. *

im\m oisjaoe. O B J A V A. 0 dužnosti prijave gume od bicikla (dvokolica). Sva lica i poduzeća, koja Imadu na sačuvanju gume od bicikla u cijelirn komadima ili otpadcima, imadu svu količinu — što su je imali 15. jula 1917. najkasnije do 10. avgusta 1917. prijaviti pismeno onom okružnom zapovjedništvu, gdje stalno borave. Ove prijave moraju sadržavati: 1. Broj gunmih kotaea, kad otpadaka težine2. Ime i stau vlasnika. Neizvršenje ove prijave, kao i prijave nepotpune ili neistinite, te svako saučestovanje u tom, da se gore navedenoj dužnosti prijave ne udovolji, kazniće, u koliko dotično djelo ne podleži sirožoj kazni, okružna zapovjedništva novčanom kaznom do 500 kruna ill zatvoroin do 14 dana. Ovo naredjenje stupa na snagu danom proglašeuia. OBJAVA. Ovim sc objavljuje da radi poiezb vanja dolaze na red slijedeće ulice: I. Komisija: 23. jula: Kralja Milutina. 24, jula: KraljiCG Natalije. 26. jula: Gimnazijška. 26. jula: Poslanička, Dvorska, Devojačka. 27. jula: Makenzijeva. 28. jula: Zorina. II. K o m i s i j a : 23. jula: Veliki Stepeni, Ružiua. 24. jula: Riga od Fere, Kratka, Trojanska, Uskočka, Kosačina, Kapetau Miiina, Zmaj od Noćaja. 25. jula: Jovanova. 26. jula: Cara Uroša. 27. juia: Dobračina, Veliki Trg, Višnjićova. 28. jula: Knegiaije Ljubice, Sirnina'. III. Komisija: 23. jula: Uska (Čukarica. Zadrugarska (čukarica), Topčidersko Brdo. 24. jula: Sv. ćiril i Metodije, Topčiđerski put, Užička, Trkalište, Banjičko Brdo, Bulbulder. 25. ujla: Fruškogorska, Kamenička, Jevremova br. 1—47. 26. jula: Jevremova broj 48—77 Topčiderska (Sarajevska N br. 1—31. 27. jula: Topčiđerska (Sarajevska) br. 32—87. 28. jula: Miloš Veliki br. T—69. C. i k. okružno zapovjeđništvo za grad jJeograd.

Poslijednje brzojavrie vijesti. Izvještaj njemačkog vojnog vodstva. Kb. Berlin, 20. jula. Zapadno boj'štc: Front prijestolonasljednika R u ppr echta bavarskog; U Flandi-iji je poslije privremenog popuštanja borbene djelatnosti zbog kišovitog vremena tečajcm prije podneva, topnička bitka odmah poslije podne poprimila opet najveću žestinu. Osujećeni su neprijateljski napađaji kod Lombartzyde i istočno od Messinesa. Na artoiskom frontu živahna vatrena djelatnost izmeđju kanala La Bassće 'i Lensa, naročilo jugoistočno od Loosa. Odbačeni su engleski bataljuni, koji su noću napadali kod Gavrelle. Englezi su poslije žestoke vatrene bujice ponovno napadali takodje kod Monchia, no nijesu pos’tigli nikakvih đaljib uspjeha. Jugoistočno od St. Quentina pretrpjeli su Framcuzi kod trokratnili uzaludnih napadaja na rovove koje smo mi zauzeli, krvavib gubitaka. Front njemačkog prijestolonasljednika: Sjevero-zapadno od Craonne zauzele su poslije kratkog jakog vatrenog djelovanja pogranične i gardijske čete dijelove francuskih položaja na Wi n t e r b e r g u. Neprijatelj se ogorčeno odupirao te je pretrplo teških gubitbka. Zarobljeno je preko 375 vojnika, a zaplljenjeno mnogobrojno rovovsko oružje. Tek pod veče je došlo do francuskiii protivnapadaja. Oni su doveli do teških noćnlh borbi, kod kojih su neki od nas zauzetih rovova opet napušteni. Kod drugih vojski, pa i kod vojne skupine princa A1 b r e c h t a osim nekih za nas uspješno proteklih predpoložajnih borbi, nikakovih naročitih dogadjaja. Istočno bojište: Front maršala princa L‘ e 0 p 0 Ida bavarskog: 1. jula povela je ruska vlada u Istočnoj Galiciji jedan dio ruskih četa na ofenzivni napadaj, koji je poslije slabih početnih uspjeha zbog neizmjernih gubitaka zastao. Ruski je vojnik, čija je želja za mirom gotovo na svim mjestima našega fronta u pokušajima približenja došlo do izražaja, i opet uzaludno žrivovan za sp’drazumne sile. Za uzvrat napadaja započele šti naše čete juče sa protivnapadajem. Pod ličnim vodstvom princa Leopolda kao vrhovnoga zapovjednika pošli su njemački vojnički zborovi posiije djelotvorne vatrene pripremc cd strane njemačkog 1 austro-ngarskog topništva na nap&daj protiv ruskih položaja izmedju S e r eta i Zlote Lipe, i prodrll kroz tri jake odbranbene zone. Neprijatelj je imao teških krvavih gubit.Akgflte jeuneredu p 0 b j e ga 0 n a tr a g. Do poslije p 0 dn e j a vlfe’h 0 je nekoliko hiljada zarobljenika. K»d Jakobstadta, Dvinska i Smorgona, kao i uzduž S1 0 c h od a, te od Z1 0 1 a L i p e do južno ođ D n j e s t r a djelomično se znatno poJačala vatrena djelatnost. Vlastiti napadaji i silovita Izvidjanja dovela su višestruko do lijepih djelimičnih uspjeha. Kod N 0 \vice su, na Lomnlci, novi jaki ruski napadaji 0 d b 1J e n i uz velike gubitke za neprijatelja. Front general-pukovnika nadvojvode J o s i p a: U sjevernhn K a r p a t i m a jača vatra nego li što je bila posljednjeg vremena. I u brdinama istočno od kezdivasarhelske gorske kose pojačala se borbena djelatnostKod vojne skupine maršada pl. Ma...ensena ii na maćedonskom f r 0 n t u nema ničeg novog. Prvi zapovjeđnlk glavnog stSna pl. Luđendorff. Njemački Reihstag. Primljena osnova 0 novom zajmu u iznosu od 15 milijardj. — Reichstag odgodjen. Kb. Beriin, 20. iula. Reichstag ie riješio niz raznih pitanja i bez dcbate primio u treć e m č i t a n j U' osnovu 0 110 v 0 m z a j m u 0 d 15 m i 1 i j a r d i s a s v i m a protiv glasova nezavisnih socijalnih demokrata (neznatne socijalističke nianjine. Op Ur.). Zatim je Reichstag prihvatio predsjednikov prijedlog da se Reichstag ođgodi do 26septembra. U slučaju potrebe predsjednik je ovlašten, da sjednicu može I ranije sazvati. Demokratizacija Njemačke. Kb. Berlln, 20. jula. Kako ,,Lokalanzeiger“ saznaje, bezodložno će se započeti sa parlamentarizacijom viade. Ne radi se o novom imenovanju raznih državnih sekretarijata, nego 0 pozivanju parlamenlaraca u prnsko ministarstvo, Nemiri u Petrogradu prestali? Kb. Petrograd, 20. jula. Kako zapovjednik pelrogradskog vojnog okruga u stanovljuje, mogu bc nemiri u Petrogradu snlatrati svršenima.

Autonomija Finske. Kb. Helsingfors, 20. jula. Babor je prihvatio zakon o autonoiniji Finske. Senzacija u engleskom donjem domu. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina"*). Rotterdam. 20. jula. U sjednici donjeg doma od srijede došlo je do senzacije. Ministar spoljnih poslova B a 1 f 0 u r stavio je u ime vlade pitanje o povjerenju. Rezultat je glasanja bio; 176 za, 81 glas protiv vlade, preko polovica parlamentaraca nije glasala. Povod je za ovaj korak vlade bila debata 0 pogrješkama u Mezopotamiji kao i vladlno protivljenje, da se krivci tih pogrješaka stave pred redoviti sud. Ovo je u vezi sa činjenicom, da je tiri puta ponovljena molba lorda Hardingea zia otpust bila odbijena, izazvalo u domu veliko ogorčenje- Vodja opozicije Dllljon je nadalje upozorio na jedno pismo, koje je navodno Hardinge pisao Buchananu u pogledu Rumunjske. Kraj toga je Izjar vio Dilljon, da vjeruje u istinitost glasova, da se Stfirmer potajno dogovorio s Berlinom 0 uništenju Rumunjske. Balfour je na tio prekinuo govornika i stavio pitanje 0 povjerepju. August Šenoa: B r a n k a. (Nastavak). 41 Za dva smo dana bili z>aručenl uz silno klioanje matera, koje s mjesta zakapariše sve moguće krojače, šiiice, tapetare 1 atolare, jer se vjenčanje što prije imalo obaviti. Ono vrijeme prolazilo mi kao zlatno doba. Bijali zanesen prvom ljubavlju, koia ne poznaje oblačka na svom nebu. Leonora zaodijevala je svoje čuvstvo tolikim stidom, tolikom djevičanskom smjernosti, da sam je držao sveticom, angjelom, i bilo mi je više puta, da padnem u pnah pred tim uzorom čistoće. Cevrljaismo kao ptice u gnijezdu, snovasmo ziatne sne, a ja pisah svome providniku u Jalševo, neka grad na novo uredi kako treba, jer da ću se odmah iza vjenčanja uputiti sa svojom groficoin u Jaiševo. Jedne večeri bio sam urekao saistanak u kazinu mladomu baronu M., momu negdanjemu drugu u zavodu, koji bješe iz Praga, zavičaja svoga, stigao u Beč. U kutu saloua sjedili smo ja 1 moj Jaroslav, a oko nas se skupi hrpica mladih aristokrata na prijateljiski razgovor. Preklapalo se 0 koječem, naravski i 0 mojoj ženidbi. Ja sam Jaroslavu opisao svoju zaručnicu i sve njezine vrline i to dakako žarkim istočnim koloritom, navlastito sam opisao naširoko djevičansko njezino milje, koje ženu toliko krasi. Jaroslav mi je gvaki čas čestitao, drugi me pobožno slušali, samo mladi grof Levinski rastegnuo bi svoje Iice u vrlo glup posmjeh i gurne svoga susjeda u rebra, kadgod bili spomenuo djevičansko milje Leonorino. Jaroslav umoran od puta, oprostl se od mene te urekosmo sastanak na drugi dan, da ga upoznam s mojom majkom. Nisam ga otpratio do njegova noćišta, ostao sam u kazinu, jer sam imao dragoga posla. Pristupivši groftt Levinskomu, upitah ga ozbiljski, zašto se svakl put nasmjehnuo, kad sam pooeo hvaliti svoju zaručnicu. ,,Vi »te to opazdli?" reče mi ,,Da, grofe, i tražim strog račun, zadovoljštinu“. ,,Vi me, člnl mi se, kanite pozvati na dvoboj." ,,I to, ako se neopravdate." „Dobro je,“ odvrati Levinski, „grofe Belizare! Ne bojim se ja ni sablje ni kubure. Služio sam kod husara, bio sam nekoliko pirta u Uutu kreševu, pa sam dobio krst za vojničke zatsluge. Nadam se, da me ne smatrate kukaviconi." „Nipošto, grofe!“ „Dobro. No ja mislim, da je vrlo ludo tući se a da čovjek prije nerazjasni uzrok svoga vladanja. koje se drugomu možda čini uvredljivo. Šta mislite vi, grofe Belizare?“ „Slažem se s vama potpuno,“ rekoh ja, ,,no molim vas, izvolite mi sad protumačiti uzrok svoga porugljivoga podsmijavanja." „Htio sam s vama već prije više vremena govoriti 0 vašoj ženidbi, grofe Belizare, htio sam vam ncšto otkriti, ali nije bilo prilike-“ „Ali onaj današnji smijeh, nioiim, onaj smijeh! što taj znači, grofe Levinski?“ „Moj smijeh nebijaše vama namijenjen, grofe Belizare, tako ni poštenja i imena, nije mi bilo na kraj pameti, da vam se narugam; no bit če vani poznato, da se komika sastoji u kontrastima, a komični utisci bude u nama smijeh. Zato sam se smijao.“ ,,To je sve istina, ali jošte niste ništa razjasuili," rekao sam nestrpljivo. ,,Oh to ću učiniti u nekoliko riječi. Vi ste opisali Leonoru kao bijelu rosnu ružicu, kao uzor djevičanske čistoće 1 prave ženske nježnosti i stidljivosti; vi ste je grofe Belizare opisali kao Dante Beatricu, ožarenu rajskim svjetlom, u ružičnim oblacima." ,,A šta Imate tomu prigovoriti, grofe Levinski?“ „Imam vam samo reći, da ie Leonora mati zdravoga dječka, komu je nezakonski otac husarski kapetan. VI ste vrl, čestit čovjek, pravi kavalir, pa ste zaslužili bolju sreću, nego da budete zakonitim zakionom [iajnoga grijeha “

Tu umuknu Belizar, pogleda Q zemlju i prodje rukom preko gfave. f starac župnik samo zinu. ,,Župniče!“ nastavi Belizar, ,,ma da imate koliko živu fantaziju, ma koliko strastvenu dušu, nikad nebiste mogli ni s daleka ponoviti ono čuvsivo, predstavljati onaj očajan bijes, koji uzavri i u zadnjoj kapjjici moje krvi, koji kidaše nemilo i najmanji živac mojega tijela. Ćutio sam, kako mi na sljepočicama trepeću žilice, kako mi na mahove krv šine u glavu. Htio sam grofa Levinskoga u prvi mah razderati na komade. U prvi sam hip smatrao sve klevetom, no Levinski povuče me u kut. sjede do mene, ispriča mi sve potankosti, a sutradan povede me u župni nred jednog bečkog predgradja, gdje je u krsnim maticama moj angjeo, moj uzor, moja Leonora upisana bila kao nezakonska rnati dječaka. Levinski bio je istinu govorio, Stisnuvši mu od srca ruku, rekoh mu: „Hvaja vam, grofe, vi ste moj spasiteli“. ,,Vi se još srdite naj mene, grofe Belizare, jer sam ispred vaših očiju rastjerao tu zračnu lažnu^ sliku, koja vam je prikazivala raj. VE se još srdite sad na mene, kao bolesnik na liječnika radi teške bolne operacije, no poslije ie bolesnik liječniku zahvalan a i vi nećete mi toga otkrića upisati u grijeh. Otkrih vam to, da laž i himba neokalja sjajnoga grba vaše staroslavne obitelji-* 4 Od onog dana posta Levinski velikim mojim prijateljem, jer me je u istinu spasio od propasti. Nu što se zbi u mojoj duši, dragi župniče moji) Prevrnula, do kraja prevrnula se. Pomislite samo mlada, živahna čovjeka, koji prvi put ljubi svim čistim mladenačkim žarom, a djevojka je van reda dlvna, dražesna. Ni za tren neće minuti' slika njegova ideala ispred njegovih očiju, nemisli na ništa, nego na nju. neosjeća ni zakoga, nego za nju, uzdiše. prevraća se, smije se cijelomu svijetu, prezire ga i uči uz to napamet ljubavne prizore iz „Romea i Julije“, u kratko, mladac luduje. I ja sam stajao pred Leonorom kao pred sveticom kakvom i) isprva sam se gotovo bojao dodirnmi' njezine ruke, al eto muževna poštena ruka strgnu to uzajmlieno djevičansko, ruho, na srcu djevojke polcaza se ljutica zmija, moja zvijezda nebijaše nego plamečak smrdljive uljenice, moj rajski cvijet bijaše u istinu otrovan drač! U. prvi čas nerekoh materi ništa. Bio sam isprva odlučio nevidlti više one nevrijedne ženske, koja me prevari za najljepša čuvstva, koja mi ogorča toliko godina života, koja me sivori mrzisvD jetom. Htio sam joj poslati pismo, puno pravedna gnjeva i gorkili ukora, i već sam napisao prvu stranu. Razderao sam. ga bijesan- Bilo je odviše ludo. Zalazio *am u očajne, elegične fraze, kojim bii se moja „casta Diva“ možda bila nasmljala. No bez osvete nije to smjelo minuti, svakako sain Iitio grješnicu kazniti. — Jednoga predpodneva — bio je to četvrti dan iza razgovora s Levinskim — obukavši se što pontniie, krenuo sam put Leonorina stana. Bila je već jedno tri puta po mene poslaia. Putem zakrenem u kavanu. da se obladim s nekoliko čaša ledne limunade, jer prava osveta mora da je hladna. Podjem i u dućan, da kupim kojekakve srtnice, te napokon dodjem sretno do stana svoga ,,ideala“. Udovica matf obasu me čitavom plohom ukora, što me tri dana nije bilo kod njih, Leonora da je mogla medjutim umrijeti, i da joj je srce uistinu silovito klopotalo, no svaki zločin da se mora kazniti, a moja' kazna da će biti blaga, da moram naime osiati kod ručka i čitav dan do večeri' da nesmijem ostaviti Leonore. Izjavimi posve suhoparno. da se ta kazna na kojf drugi dan mora odgoditi, da mi je prijatelj iz Praga u Beču, koji je k menii pozvan na ručak, pa ću se s njim po. podne Izvesti u Hutteldorf, gdje rnu stanuje tetka. Udovici to dakako nije bilo po volji, a Leonora nekako se tudjila od mene i milo srdila grozečl se kažiprstoin. Ni neodloživši šešira ni ornje haljine. pozovem Leonoru, nea sidje sa mnom u vrt. Brzo joj se razvedri mračno tobože i srdito Iice. za hip provuče svoju ruku pod moju i skakućuć uz mene kao nestašna djevojčica, slijedila me je radosno u perivoj, u to bujno cvjetno pozorište prve moje Ijubavi, gdje se rodiše prvi nioji cjelovi, prvi moji uzdasi. Oko srca svijala mi se Ijuta zmija. Sve je na oko bilo. kao i prije, Leonora divna i krasna; nikad nebijahu joj rumenije, milije usne, nikad neplamćahu one modre oči sjajnije no danas. Kao prije guču eno pred kineskoin kolibom grlice, tu se širi jorgovan, tu se žari rumena ruža na grmu, a ovdje nad kamenom klupom v savijala sc bijela ruža i čemin. To bijaše naše pravo mjestance, iu sam okusio prvi cjelov od djevojke. Lišće je šuškalo, grmlje šaptalo, ptice pjevaIe, kukci zujaii- Sve bijaše ko i prije samo jedno — se promijenilo bilo — ah bllo mi je da pobjesnim, no stisnem zube, stegnem svoj gnjev.“ „Sjedosmo pod djevičanski zaklon bijelog cviieča. Leonora bijaše ijupka, milostiva kao nikada prije. Smijala se tako niilo, tako stidno. Naherivši svoju glavicu pričala ini tepajući, kako je o meni snivala čudan san. Kako sn zii divcvi došli, te mene trgii iz njezina naručja, kako ih je zaklinjala, nek me ostave, jer da je to prva njezina ljubav i t. d. U jedanpurt doleti joj grlica na rame- Leonora krenu glavom, poče £ ticu Ijubiti, uhvati je pak i dade meni, 1 jo poijubim. (Nastaviće se). ' '