Beogradske novine

10, novembra 1917

Broj 309. Tuča zbog ništa. Zorka Vukajlović iz Gub e r e v c a opizmila se na svoga djevera Milisava Vukajlovića, pa je počela da ga grdi, što na saonama prenosi preko njezine neobradjene njive svoju kukuruzovinu. To je ovoga toliko naljutilo, da je opaku snaliu na „mrtvo ime“ istukao, te sad mpra liječnik da je liječi od zadobivenili udaraca. Sve zbog vode. Ivanko Pavlović iz Guber e v c a ima na svome imanju izvor s dobrom pijaćom vodom, kojom su se i susjedi služili. Sad mu je palo na pantet, da to zabrani susjedima, te su zbog toga ou i njegova žeua imali riječi pa i tuče s njihovom susjetkom Milkom Babić. Pa i to mu nije bilo dosta, već je zamutio izvor, kad je Babićeva kći došla da zahiti vodu za jednog redarnika, te je ovaj ostao bez vode. Zbog tog tako zlobnog ponašanja prijavljen je vlasti i ova če imati da riješi, da li je Ivanko u pravu da uskraćuje susjedstvu vodu, kojom se je ono do sad služilo. Jznudjhanie. Iz OseCine javljaifi Veličko Tešanović, Ivan MirkoviC, Mih j; Milovanović i Svetozar S t c p a n o v i ć, svi iz Ostručana, uapšeni su i predati valjevskom vojnom sudu. Okrivljeni su, da su nasiljem iznudjivali novac i namirnice. Kradja. Iz S k e 1 e nam javljaju, da su nepoznati zlikovci uikrali u po danai lz sobe tamošnje seljanke Milke B e 1 in a c 30 kruna, a sa tavana Najđana Jovanovića iz Dične dvije vreće kukuruza u klipu. Za zlikovcima sc traga.

Narodna privreda. Deset zapovijedi iz živinarstva. 1. Koljite štare kokoške! Stare kokoške nose srazmjemo vrlo malo, pa nema računa da se Iirane i neguju. Kao što je poznato, nosivost kod kokošaka popušta u veliko od četiute gođinc, a na skoro zatim i sasvim se prelcine. Zato jc potrebno znati koliko je stara koja kokoška, radi čega ih valji obilježiii. 2. 0 b i 1 j e ž i t e ! ‘s v a k u k o k o š, tnetni te j o j na j e dnu n og u prstenl Takvo prstenje pravi se od ce Joluida, aluminija i dr. i ima ga u raznim bojama. Obično se praktikuje, da se za jednu gođinu upotrijebi prstenje jeđne boje, za drugu druge bojte i t. d. Ali ima prstenja, na kojima su godine numcrisane. 3. Provjeravajte nosivost vaših kokošaka i uklanjajte oine koje malo nosel To se najbolje poetiže upotrijebom gnijezđa nazvana klopke (Kontrolnester). Takvih gnijezda Sma različnih oblika, ali j i kod svib zajeđničko to, što im se kapak zatvori kad udje kokoš, koja poslije sama ne može da izađjc. 4. B ir a jt e z a z a p a t s a m o n a jJroljekokoške i pijetiove! Da se poveća nosivost polrebno je odabirati ne samo najbolje nosilje već, kao što se i po sebi razumije i lnajbolje pijellove, t. j. da ovi vode porijeklo od najproduklivmjih zapata. Odabiranjem na taj način, mo gućno je, da se u toku od nekoliko godina znatno poveća nosivost zapala. Na isti način može se poboljšati i kakvoća i količina mesa. Po sebi se razumije, da pri odabiranju živine pored nosivosti valja obratiti naročitu pažjnju i na zdravlje živine, na vrijeme da li se brže ili sporije razvijn i na ostale željeue oso-

.vjesnici, kojima je Krištof Kolumbo otjilovio iz luke Palos i otkrio Ameriku. fcpanjolsko brodarstvo nuz portugalsko brzo napredovašev Sjetimo se španjolskih brodova, pod Filipom II. „nepobjediva armađa“, ovo brodovl]e bilo je ponos svakog Španjolca. Za Spanjoicima i Portugalcima cvjetaše holandesko, francusko i englesko brodogradjenje. Godine 1503. u Portsiriuthu gradjen je ratni brod „Great Harry“. Godine 1637. gradjen je u Wodurch-Kentu „kraij mora“, ponos XVII. stoljeća. Ovaj brod imao je dvije galerije, tri palube i duljinu od 232 stope. Njegova oprema i izrada bila je zaista kraljevska. Pokraj svijuh krasota, koje taj brod posjedovaše, takodjer bijaše i dobro opremljen topovima i raznlm opremama za boj. Samo se po sebi razumije, da je sa ovako opremljenim brodovima, bilo nmogo lakše polaziti u nepoznate krajeve. Dugo vremena narod jc mislio, da onaj, koji jc suagom juijveči na moru, da će postati gospodarem cijeloga svijeta. Veličina brodarstva prešla je iz ruku španjolaca u ruke Holandeza, a od ovijeh u ruke Engleza. U to doba učio je gradjenje brodova ruski car Petar Veliki u Holandiji u Zaardamn kod Petra Bas. Iz Holandijc uputio se Petar Veliki u Englesku, pa pregledavajući englesku mornartcu, rečc: ,,da nijesam car ruski, ne bih Jiišta drugo voiio biti, van admiral engleski". Ove riječi svjedoče, kako ]e ruskog cara zanijelo pomorstvo. Znatno je učinjeno u pogledu brodograditeljstva u XVIII. stoljeću. Ood. J760. sagradjen je ,,Ocean“, koji je kasnije preustrojen, zasluge stekao je u promefu i brodarenju James Cook, ko-

Šubofa bine. Podesno odabiranje — najsigurniji je način za popravku zapata sVekolike živine. 5. H r a n i t e d o b r o ž i v i n u I Ne valja hraniti živinu ni suiiše mnogo, ni suvišc malo. Preko ljeta, kokoši šame nalazc po dvorišhi najveći dio lirane, pa. je tada često dovoljno da ira se s Večeri da i samo pregrš žila. Ali preko zime, nijesu u stanju za sebe u ovoin pogledu nigla da priviede, te ih zato valja obično hraniti. U zrnevlju žila ima, kao što je poznato mnogo skroba (štirka), a malo bjelančcvine, a takva je hrana: komadići mesa, mrsui otpaci iz knjne, otpaci mlječnih proizvođa i t. pod. To osobito vrijcdi sađa gdje žita za hranli živine ni nema. Dobro je, da im se preko zime dajc i p*ojno brašno zameteno toplom vočlom, a i Voda, koja valja da je uvijek čista, treba da je temperirana, t. j. da nijo liladna. Živina, ako je ikako mogućno, ne treba da je nikad bez zeleniša. (To su stara praviia. Št.o se tiče hrane živino obzirom na sađanje prilike, progovorićemo u jednom od naređnih brojeva). 6. Postarajte se, da živiiia im a u g odan ž i vinarnikl Živina treba da jc zaštićena od hladnoće, snijega |L kiše i zato vatja da ima sklonište —• živinarnik. U živinamiku va’ji da je umjerena toplota, jer ako je u njemu suviše toplo, živina preko dana lako nazebe. Glavno je, na šlo pri tom treba pazili, da u živinamiku ne bude jake promaje. Staja za krupnu stoku nije nikako podesna i za živinu. Živina valja da se gzijji i euva u besprijekornoj čistoči pa da bude pošteđjena od parazita. Sjedala valja da su na jcđnoj visini i da su široka samo 6 do 7 santimetara jer se kokoši tada najbolje za njih pričvršćuju. Posve je zgoduo da živinarnik ima i poveću streju, naročiio sa sunčane (istočne) strane, da bi se živina ispod nje mogla zabavljati za vrijerne hladuoče i kiše. Dobro je, da jspod štreje bude na podu malo zemlje, pepela, kreča ili pijeska, da bi kokoške što više čeprkale, a tirne se i što višc kretale. 7. Nedajte, da vam se živina Uvašljivit Vaši su neviđovna bijeda za živinu. One im smanjuju ne samo produktivnost već su često uzrok poboIjevanju, pa i smrti živitie. Da se više ne pojave, najboljc je sredstvo — piimjerna čistoća u živinarniku. Djubre iz živinamika treba toga radi, uklanjati redovno, a zidove, sjedala i guijezda prokrečavati nekoliko puia preko goiiine krečrrim mlijebom kome je dodano malo lizola, kreolina ili karbolne kiselinc. U živinamiku ili ispocl streje ovoga, vaija, kao šlo je pomenuto, imali koji aattđuk sa zemljom, pepelom, krečuim praskom iii pijeskom, da bi se kokoške U ovome tepršale i na taj način same t.rijebile od parazila. Naravno, da u prilikama, ako se vaiši i luoče, treba živini i iraročito priteći u pomoć -— posipanjem njilrova perja praškom protivu insekata. 8. P o s t a r a j t e s e, d a ž i v i n i r e dovno osvježavate krv! Kao što je poznato pri parenju živine u sroclstvu, smanjuje se postupno svc višc i više njihova produktivnost, živina bude sitnij.i i t. d. Zalo se preporučuje, da se poslije svake dve godine privođi zapa u nova krv t. j. da se nabavljaju nuvi pijetlovr isie rase iz tudjih zapata. 9. Izvodife što ranijenosjlje z a i d u ć u g o d i n u, d a b i s t e i m a 1 i jajai preko zime. Kokoši s jeseui i zimi, kao što je poznato, nose mauje, jer so tada slare kokoši mitare, a u (o doba jaja su medjutim najskuplja. Mogućn'o je imati u izobilju jaja i u to vrijenre, naravno sauro od mladih kokošiju i to oniii, koje su izvedenc rano (u martu, aprilu i najdalje u maju) i koje su do zime mogle da izrastu. Po tome đohodalc ocl živinarsfva zavisi od vremena izvodjcnja pi 1 ića, on jc

jeg ime i danas medju brodarima živi. James Cook rodio se je godine 1728., te je od divljaka na Owaihi 14. veljače 1779. ubijen. Ou jc otkrio jedan đio zapadne Amerjke i oživio je trgovinu u nepoznate krajeve. On ostavi tačne podatke o dužini i širini nepoznatoga predjeia i proširene pojmove zemljoprsa i prirodoslovlja. U posijednjih 60 godina, dok je kulturni napredak narastao, izvedeno je u nautici velikih promj§na. Brodovf su bolje i čvršće gradjeni, brzinom natkriljivahu ostale brodove, dapače ukus i terada stavila je „kralja mora“ u sjenu.'' Sve ove promjene nisu bile dostigle. pravi stupanj usavršenosti, dok nije para počela broclove tjerati. Para je riješila tešku zadaću. Izumitelj bio je Denis Papin. Godine 1707. tjerao je pomoću pare brodić izmedju Kasela i Mtiudena na rijeci Fuldi. Ali brodari, bojeći se konkurencije, razbiše Papinov brod. Godine 1775. Perier piovio je svojini brodom pomoću pare, ali samo niz vodu. Jonathan Fitscli sačija iz Philadelfije godine 1788. načinio je nialu ladju, koju je para tjerala. Na njegovu veliku nesreću raspukao je kotao, te tako njegov pokušaj ostade bez uspjeha. Slične ovakove uspjeiie polučiše Livingstone, Stevens, Jouffroi, Kingsley i drugi. NajboJji i najpostojaniji parobrod bio je Patrika Miliera od Symigtoua iz škotske. Parobrod „Cliarlotte Dundas“ Patrika Millera imao je dva valjka, koji su okretaii kotače pomoću željeznih lonaca, providjen je bio sa dvostrukim Wattischevim kotlom. Ovaj parobrod služio je u prokopu Forth Clyde za teglenje. Ipak svl ovi pokusi nisu pokazali taćno riježenje pare.

BEOGRADSKE NOVINE u toliko veći, u koliko se pilići ranije izvedu. , 10. Njegujte dobro mlade piliće od samog početkal Kokoška nosi dobro samo tada, ako su svi organi njeni, pa naravnio i jajnici, dobro razvijeni. Da se to postigne, neophodno je potrebno, da se pilićima prvih dana daje što jača hrana — barena jajo, mrvnce mesa, mlječni otpaci i tome podobno. Preko jo potrebno, Id'a se mlada živina kreće što više po svježem vazduhu, da čeprkanjem pronalazi insekte, crve j b i 1 j n u hranu. Ove zapovijesti mogu biti od koristi svima živinarima, a s neznalnim izmjenama mogu da vafte i za ostalu živinu: patke, guske i ćurke. Koja će s© živina da gaji zavisi u glavnome od toga: da. Ii živinar teži proizvodnji jaja ili proizvodnji mesa ili i jednom i drugom u koliko mii je to uopšte mogućno.

Književni prijegled Ivo Vojnović: Akordi. Upravo je izašlo jubilarno izdanje Vojnovićevih kraćih beletrističkih i kritičkih radova pođ naslovom: „Akordi“. Pređgovor o Vojno\ićevom simbolizmu napisao Dr. D. Proliaska, a vrlo nkusni naslovm list i portret izraidio prof. Tomislav Krizman. Cijena je knjizi’ (kartonirano, imitacija uveza) K 3.50. Sve narudžbe vaija slati: Nakladni ztvod „Jug“, Zagreb, Ilica 7. Kod narudžba za jednu knjigu treba dodali 20 fil. za poštariinr, 45 ril. preporučeno, a pouzeće zapada 60 fil. M. Maeterlinck: Život pčela. Ovih dana je izašlo čuveno djelo veiikoga belgijskoga pjesnika Maeterlincka, život pčela u hivatskoin prevodu kao I. knjiga „Odabranih djela iz prirodoslovlja“, što ili pokreče hrV. prirođoslovno društvo u Zagrebu. Nij; to knjiga praktičnoga pčelarenja, već je to filozofsko razinatranje zagonetnoga živola pčela, razmatranjc uopće o nedokučivhn tajuama priL'ode, koje nas ođasvuda okružuju, koje zadiru u naš živol, pokreću svim našim nastojaujima, a rni jedva da |ih i naslućujemo. Kroz čitavo djelo piovlači se neko mističko nastrojenje, pjesnički zanos, zaodjenut suptitnom filozofijom. Golema je to ljubav, koju je pjesnik osjetio za silne pčelice, promatrajući jedno dvadesetak godina umnim okom to čudesuo biee, što živi i umire samo za košuicU. U đjehv s,e isprepliće nauka i poezija, fantazi-Ja 1 jskustvoi i kad čov* jek stane da čita l.u neobičnu knjigu, zaokupi ga psjećaj itzbudjenja, zanosa, |x)leta i ne pušta jc iz ruku, dok je do kraja ne đočifa. Ako je ikome uspjelo đokazati, da izmedju nauke i pjesme nema granica, onda je to jamačno uspjelo Maeterlincku. On nas uči proinatrati prirodu, otvaia nam oči, vodi nas pred najtajnovitija pitanja, pred kojima stojimo nijemi, a u dušu našu uvlači se osjećaj nemoći pred lom čitavom zagonetnom prirodom, uvlači se neko pesimističko raspolćžeaje, jer ne možemo da dokučimo, čemu svd to ? Nadamo se, đa će ovo klasično djelo, koje je u čitavom kulturnom svijetu naišlo na silan ushit, naići i kod nas na potpiuio razumijevanje, da će i kod nas posizati za njim kao za ncčim neobičnim. Preporučamo ga našoj inteligenciji, jer će nema sumnje u njem naći znalne đuševne okrepe i pobude. tijena je djelu uvezanom 5 K, neuvezanom 4 K. Clahovi hrv. prirodoslovnoga društva dobivaju djelo_badava, a pretplalnici lista ,,Prirode“ za 4 K (uvezane), te za 3 K (neuvezane). Naručuje se lcod uredništva ,,Prirođe“, Zagreb, Demetiova ul. 1. Novac valja unaprijeđ poslati. Može se kupiti i u svakoj boljoj knjižari.

Napokon pošlo je za rukom Robertu Fultonu, da riješi ovo pitanje. Fulton je rodjen 1765. u Little-Britaln u Pensylvaniji u Sjevernoj Americi, od siroinašnih roditelja, po zanatu zlatar. Izučio je slikarstvo, čerau nije imao volje. Godine 1786. uputi se u Francusku, tu napusti posve slikarstvo, i prihvati se tehničke znanosti. Što nije nikomu pošlo za rukom, to je pošlo Fultonu. Ainerikanski poslanik na francuskom dvoru Livingstone, nabavi mu novaca, đa je njima mogao sagraditi inaleni parobrod. Godine 1803. pokuša svojim parobrodom broditi po rijeci Seini kod Parisa. Ali .i njemu, kao i mnogim znamcnitim muževima, nije za života slava prjpala, nego tek poslije njegove smrti. Napoleon I., koji je bio prisutan, reče: ,,da je to igračka, a njegov izumrlac, da je varalica". Isto tako su i Ne\vYoržani nazvali Fultonov iizum „Fultonova Iudorija". Tek gcljekoji o<I njegovih rodjaka i prijatelja odlučišc izvesti prvi pokus. Mnogi Ne\v-Yoržani, očekivajući prvu vožnju, dodjoše na obalu, te kada je iadja u prvi maii zastala, zagrohota silan smijeli sa obale, nu to nije Fultona sinelo. on je ipak vožnju nastavio. Taj brod zvao se „Clermont", kojega tjeraše BoultonWattscliev stroj od 20 konjskih sila. Od onoga čnsa redovno je plovio „Clermont" od Ne\v-Yorka do Albanya na Hudsonu. Isti parobrod trebao je taj put, da prevali sa 32 sata, daljinu od 150 miija. Isti put prevalio je kasnije 25 godina brod „Champlain" samo u 8*/ t sata. Za kratko vrljemo ploviše sedam novijeh ladja, (Svršlće se.)

Razne vijesti. Kako rćkovl kradu. Ovdjc mislimo pravoga rčka, koji Je svoje ime pozajmio ljudima za nadimak. U rčkovom hodniku našlo se ]edared ovih namirnica: 31 funta pšenice, 3 funte sočiva, 4 krompira i 1 šećerna repa. Valjda „spremanje za zimu“ nije bilo završeno, pošto je jedan drugi rčak imao već 20 funata krompira, nekoliko funata pšenice i soćiva, kao i 15 kom. šećerne repe. Pseće brige u Parisu. I u Parizu lupaju glavu pilanjem o hljebu. Kako francuske novine donose, obrazovala je „Academie de rncdecine“ komisiju, koja ima da ispila higijeusku vrijednost novog hljeba. Samo što se više brinu za količinu, nego kakvoćti hljcba. Treba znali, da oni imaju tii vrsto hljebnih karala, a okmžni načelnik poziva stanovništvo, da po mogućnosti bira majmanju, — dakako u ime ,,patriotizma“. Ono, Parizlijo su inače i pajtriote, lili u ovoj stvari su jpak malo itvrdoglavi. Ne samo što ne misle, da se zadovolje propisanim obrokom, nego traže čak i ođiedbu, koja bi vodila ročuna o ishrani đomaćih životinja. ,,Temi>s“ dobija iz gradjanstva dopise, u kojima se jasno i razgovjetno traži za p s e — hljebna karta. Novine se pzbiljno bave tim pitanjem, ali pored svc simpalije za one svoje preiplalnike, boji imaju pse, — ipak ne mogu prikriti istinu, da se mbtistar za prelnanu n ; je odlučio, da išta učini za vjcme čelvoronošce. I tako ne ostaje pariskim psima ltišta drugo, nego da se zadovolje kuhinjskim olpacima, što „Temps“ nmoga žali. Šta se sve vidi na šeširu jedne pariske pomodarke? U nekim pariskiin novinama čitamo ovu tužaljku: „Sad se već ne zadovoljavaju time, da prave razne sitne predmete u oblicima i bojama ratnih odlikovanja. Nije čak ni to dovoljno, da ratni krst prikopčaju na grudi dječacima, obučenim u vojničko odijelo. Došlo je do daljih izuma. Odista je nevjerovatno, šta sve može naći mjesta na jednom ženskom šeširu, ali je žalosno, da su tu dospjeli ratne dekoracije, kao i vrpce ratnog krsta i raznih odiikovanja. Moralo bi se zahtjevati, da na ove dekoracije imaju samo oni prava, koji su ih zadobili po cijenu svoga zdravlja. a ne rijetko i po cije’nu svoga života!" Kad čovjeka nevinog optuže. Tu skoro desilo se, da je kroz parisku Rue Rivoii prolazila četa amerikanskih vojnika uz oduševljeno kli-canje i tapšanje silne svjetine, kad odjedared odjeknu dug zvižduk. Jedan Talijan, koji je dugo živio u Amejici, htio je pokazati svoje silno oduševljenje time, što je Lz sve snage duvao u kijuč od kapije, čime je stvarao veoma oštre tonove. Može se misliti, kako je loše primila svjetina ovu muziku, koju je smatrala kao znak nezadovoljstva. Pošto zviždanje nije prestajalo. navališe na njega da ga po poznatom amerikanskom načinu linčuju, ali ga policija jedva ote. Na istrazi reče optuženi plačnim glasom: „Ja sam dugo godina živio u Americi, a tamo je sasvim obična stvar, da se oduševljenje ili odobravanje ne izražava samo tapšanjem ruku kao u Evropi. Tamo se za to upotrebijuju i ključevi, i što se oštriji zvuk dobije, tim je veće ođuševljenje." Policijski komesar smatrao je ovu izjavu samo kao nevješt odgovor. Tek kad je dozvan komandir amerikanskih četa i potvrdio rstinitost navoda Talijana, onda su ga tek pustill na slobodu. Svjetina je nastavila diskusiju o tome, kako su razni načini odobravanja. Magjar u gostiraa kod engleskog posianika. Odista je značajau dogadjaj usred svjetskog rata, što ga opisuje Stefan pl. Dobay u magjarskom časopisu ,,A tžrsasdg" u čitavoj seriji Članaka. Sadržina je ukratko ova: Šveidska prijestolonasljednikovica primila je Dobaya u audijenciju. U razgovoru napomenu ona. da bi on mogao, — ako to dozvoli austrijski poslanik, grof Hadik, — pohoditi suprugu engleskog poslanika, lady Isabellu Hovard, pošto je ova zadržavala u najljepšoj uspomeni svoje bavljenje u Ugarskoj, i ako je sada rat, te dobrovoijno čini mnogo za magjarske oficire, koji su zapali u rusko ropstvo. Po odobrenju našeg poslanika, uputi sc Dobay jednog popođneiva u divnu palatu engleskog poslanstva, koja se nalazi izvan varoši na jezeru. Ovtdje ga naročitom učtivošću pozđravi lačly Howard, dosta mlada gospodja, i ako joj je kosa poinalo počela sijedjeti. Časno pogiedaše „neprijateljt’* jedan drugome u oči, a onda otpoče prijateljško ćaskanje prvo u engleskom, a onda u njemačkom jeziku. Ne samo da lady Howard Nijeanci nijesu odvratni, nego ona čak đrži obadvojici svojih sinčiča njemačko-magjarsku vaspitačiou. Za vrijeme ove prve posjete, gdje sSin poslanik nije bio prisutan, pošto sc de-sio daleko od Stockholma, dodirnula je lady Howard u razgovo’ru gdješta, o čemu se Dobay ne bi usudio progovoriti. Drugi put je proveo jeduo prijatno poslije podne u „neprijateljskoj“ kući. trdje su obađva diečaka

Strana 3. I razgovarala magjarski sa magjarskini gostom. OvaJ srdačan prijem jednog Magjara u domu zvaničnog pređstavnlka Engleske u neutralnoj zemlji svakako je utješan znak za one, koji očajavaju pri pomisli na mogućnost uspostave prijateljskih medjunarodnih odnosa poslijc rata. Ukradeni šef stanice. Putem za front zastade jodan vojni transport na stanici Petlja ruskokines!<e željeznice. Vojnici izidjoše izi voza na peron, i spazivsi šefa stanice, zapitaše ga, zašto i on ne ide na front Po kratkoin razgovoru dokonaše vojnici, da šefa uapse i silom odvedu na front. Odvukoše ga u vagon I zaključaše, a njegovog pomoćnika primoraše, da nastavi nadzor voza. Sad uprava vozova traži svoga ,,ukradcnoga“ šefa. Pri pretresu vojnog voza nijesu ga našli, a šta se s njime uopće đesilo — završuje „Novoje Vremja", odakle ovo prenosimo, — nije se moglo do sada doznati. Humor kod carinjenja. U jednim švedskim novinama čilamo ovu sličicu: Dva Švedjana napraviše izJet do Kopenhagena, gdje su se đobro počastili i tom prilikom spirili nekoliko boca vina. Pri povratku se dogovoriše, da se prošale sa pograničnim carinarskim činovnicima. Stigavši do granice obratiše se na jednog činovnika javljajući mu, da žele prenijeti tri boce vina. ,,A gdje je vino?/" „Naravno, u iiašem želucu." Ali se činovnik ne dade zbuniti. Pričvrstivši malo bolje svoj ,,cviker“ na nos, dohvati on jednu knjigu i poče čitati na glas: „Vino u buradima 20 kruna, vino u bocama 30 kruna, vino u čekajte da vidim — u magarećim kožama ne podleži plaćanju carine!” Zatim pogleda preko naočari u svoje zemljake i dodađe ozbiljno: „Možete, gospodo, slobodno proći."

Posiijednjs brzojavne vijesti. Ofenziva protiv Itaiije. CADORNA SMIJENJEN. Kb. Lugano, 9. novembra. Prema ovamo stiglim vijestiraa gencral Cadorna je smijenjen. Na njegovo je mjesto postavljen geueral Dia7. ISPRAŽNJENJE BELLUNA. - POKRAJINE VICENCA, TREVISO. BELLUNO, PADUA, ROVIGNO i VERONA PROGLAŠENE OPERACIJONIM PODRUĆJEM. Bern, 9. novembra. Prema jednoj vijesti Belluno ie ispražnjen. Cadorna je u dnevnoj zapovjesti objavio, da su pokrajine Vicenca, Treviso, Belluno, Padua, Rovigno i Verona proglašeni operacijonim područjein. VEĆINA VENECIJANSKIH CRKVI PRETVORENO U LAZARETE. fNaročiti brzojav „Beogradskih Novina") Lugano, 9. novembra. S talijanske granice javljaju, da je većina crkvi u Veneciji od ponedjeljka izvjesila zastave Crvenoga Krsta. Te su crkve pretvorene u lazarete. NEIZMJERAN PLIJEN U GORNJOJ ITALIJI. (Naročiti brzojav „Beogradskih Novina“) Beriin, 9. novembra. Ratni izvjestitelj Wanner izvjeŠtava u ,,L o k a 1 a n z e i g e r u“ o plijenu u gornjoj Italiji. Ko ga nije vidio, taj si to ne može predstaviti, a ko ga je vidio, ne može to da opiše. Na svim druinovima od Udine do Codroipa mogu se ostavljeni topovi brojiti još samo po baterijama. Tu vam se nalaze topovi najrazličnije vrste, duiji i kraći, manji i veći, merzeri i Iirdski topovi, automobili, sanitetska kola, telegrafska kola, poljske kuhinje, komora i ostala vozila svake vrsre, konji, rpe uniformi, svega — samo ne mrtvih Talijana. Kod sela naslagana su cijela brda raznoga plijena, pa i ako se on u velikoj muožini otprema, pridolazi podjednako novi sve to veći plijen i lia’municiji, i na stoci, i na kolima i na topovima. Vrijednost učinjenoga plijena iznosi više stotina milijuna, a to Talijani u ovom ratu više ne mogu nadoknaditi. Neizmjerna množina učinjenoga plijena tumači se time, što je okolica Udine bila jedno veliko stovarište talijanske sočanske vojske. U selima su stanovnici bili pametnlji od stanovništva Utiina i ostali su kod svojth kuća. Na svako pa ma kakvo pitanje oni najpripravnije odgovaraju. Z«nnltne omave. OBJAVA. Ovili dana izvršiće se izmjena svih mesinganih i bakarnih predmeta kao i dijelova na prozorima i vratima, sa gvozdenim. Ovim se stavlja do znanja gradjaustvu, da u tom slučaju nesmije ni*ko stavljati nikakve preprijeke, niti pak smije utajiti kakav metal. U protivnom slučaju dotično lice bilo bi kažnjeno sa 6 mjesecl zaivnra ili 2000 kruna novčane kazne. Beogrsđ, 1. novembra 1917. Car. 1 kralj. okružni zapovjednik'.