Beogradske novine

PeBak "

BEOORADSKE NUVIINT

' Btrtna. y. a

Broj 111.

M. aprila 1918.

Istorijski kaiendar , N,a današnji dan 26. aprila 1699. godine umro je jedan od najvećih francuskih dramskiH pisaca, Jean dte Racine. Racine rodjen je 21. decemIjra 1639. godine u jednom mjestu u 'dcpartementu Aisne i jož u ranoj mladosti baivio se studijom klasrčne, naročito grčke literature. Završivši svoje studije na „College Harcourtu" u Pari'su odao se potpuno lijepoj književnosti. Prvo mu je pozuatije djelo ođa napisana u slavu žeinidbe Louisa XIV., pod naslovom „Les nymphes de Ia Seine 4 * (1660. god), za ikoju je dobio nagradu od 100 louksd'ora; a za diruge dvije ode dosudjeua mu je stalna pen^ija. Uskoro se upoznao sa jVloliereom i Boihau-om, koji su vrlo povoljjio utlcali na njegcv dalii razvitak kao književnlita. Na Maliere-ov savjet nije ni predavao javnostl svoju <prvu tragediju „Tlieagene ct Chariclće“, a 1664. godi'ne prvi put je daivaua s velikim uspjehoin aijegova tragcdija ,,L a T h e b a 1 d e, o u I e s f r e r e s ennemis". U ovom djelu, kao i u ,.A 1 e x a n đ r e“-u Racine so još jeđnako javlja kao podražavalac Corneilie-ov. dok je u „Andro’ maque“-i (1667. godine) potpuno originalan. 1668. godiue izišla je prvi put na pozornicu njcgova komedija ,,L e s p 1 a i d e u r s“, koja je primljena sa ivrlo osrednjitn uspjehom. Isto ie tako pnblika hladiio primila ,,B r i t a n n Ic u s“-a>, ma da su karakteri u toin djeiu jedinstveno izradjeni. Ali je zato »dilička tragcdija ,,B e r e n 1 c e“ uaišla na opŠte odobravanje, zahvalhiju'ći naročito lijepom jezlku, u kome sc pogleđu sa Racine-om ne može mjeriti ni jedan drugi francuski pisac. „Baj a z e t“ radjen jc manie marljivo, ali je ipak postigao lijepog uspjdia. U pogiedu jasno i preciznih i lijepo ra,zradjciiih karaktera može se sa „Britanni,cusom“ mjeriti djelo „M i t h r i d a t e‘\ Djeio ,,I p h i g e n i e“ smatraju Francuzi kao remek-djeio francuske dramske knjižcvnosti. Veliko priznanje zaslužuje dšelo ,,Phedre“, kao istinita i strašna slika strasti, Nedovoljni uspjeh, na ko.'e je naišio ovo djeio, zahvaijujući intrigama Racine-oviii iičnili protivnika, pobudiio je pjesnika, da napusti rad na dramskoj književnosti. 1673. godine bio je izabran za čiana francuSke akađemije, a 1677. go'dine oženio se Katairinom Romanet. Docnije, je još na izričnu hiolbu gdje. de M a i n t e n o u napisao dva vierska komada: „Esther" (1689. godine) i ,,Athalie“ (1691. godine). Prvi je komaid bio nešto slabijr, a đrugi pak spad’a u bisere francuske dramske umjetnosti. Louis XIV., koji je Ranice,-a bio postavio za svoga istorfčara neko jo vrijemc mnotgo simpatisao pjesnika, ali ie Raicine docnije pao u nemilost zbog nekog napisa, u kojemu opisuje bijedu francuskog nairoda, pretrpanog porezama i izloženog ugnjetavanja povlašćenih staleža. Racine )e, kao što rekosmo, jedan od naivećih francuskih dramatičara. Strogim jedinstvom lnjesta i dostojanstvom jelilca približavao se staro-grčkim klasicima, a i svoje je suiete najradije uzimao iz stare girčke i rirnske istori.ie. Niko od njegovih sunarodnika nije umio tako lijepo ocrtati Ijubav i žensko srcet Manje mu idu od ruke snažni i pdlučni karakteri. Utisak svoiih tragedija još ie povećavao elegancijom jezika i stlha. Od njegovih lirskiJi djela .valja naročito istaći njegove vjerske ode. Medju govorima, koje je održao u aikademiji upravo je klasičan govor, u kojemu je dlostoino i praveđno ocijenio književne zaslugie svoga takinaca Comeille-a. Od mnogobrojnili izdattja njegovih cjelokupnih dšela najbolje je uredjeno izdanjc, koje fc priredio M e sn a r d (1865.—73. godine).

Cuvaj se iuberkoSoze! (Pouka i savjetl). (Svršetak). Rad je vrlo koristan za zdravlje, samo ako je odmjeren, tačan i isprelkiđan malhn odmorom. naročito za vrijenie jela. Poslije dnevnog rada pomištjaj na noćni pdimor i svoju postelju. Pri radu ne diži prašinu, ali ako jc rad takav, da sa inora raditi u prašini, onda drži na licu niaramu, a i poslodavci tire4>a da se staraju da se prašina u radionicama smanji. Radnici koji sjedeći rade treba poslije rada a prije. spavanja uvijek da sc iprošeitaju ili da se tjelesno vježbaju (bacanje kamena, trčanje, skakanje, jahanje i t. d.). Tuberkulozi naklonjena iica%treba da znaju, da tubcrtkulozu nije na51 j e d n a bolest. Tuberkuiozni rodltelji mogu dia rode sa svim zdravu djecu; ona su izložena zarazi I mogu biti tuberkulozna čcšče ! lakše samo za to, što žive u blizini ili na kriiu svojih roditelja. Odvoje li se djeca ođ svoJih roditelja, oua mogu cijelog vijeka ostati zdrava. Tuberkulozi su naikloiijeua u opštc djeca bolesnih roditelja. a to su obično slabunjava, vrsoka, blijeda, tijesnih grudi djeca i tnladići; zatim djeca koja su pireiežala kakvu tešku bolest, a nisu se dovoijno liječila i njegovala; zatim djeca koja su škrofulozna; dalje lica, koja se bave oko tuberkuknznih bolesnika iii s njima zajedno žive. Hl ont. koii Tade teške poslovc u

nezdravun zgradama 1 prašmi. ili oni, kojl žive u vlažnim i niračnim ikućama, najzad svi oni koji neuredno žive i koji se odaju piću ili razvratu. Organizami ovih lica' slab je i trošan i nije u stanju dia daje otpora napadima tubetrkuloznih klica, i za to ova lica lakše i češćei dobijaju tuberkulozii. > Tubtrkulozi naklonjena lica treba Još strožije da se pridržavaju gornjih upustava a osirn toga treba da čine još i ovo: djecu tuberkuloznih roditelja treba odmah po rodjenju odvojiti odj njilioviii roditeb'a i predatl ih na njegovanje kojoj zdravoj porodici, po mon gućstvu koja živi ili u selu Ili u polju. iii u kakvom naročitom zavodu. Dje- 1 ca treba da su odivojena od svojih ro-> ditelja bar od svojo treće godine. Jen poslije !postaju jača i mogu bolje da sa brane od bolestk • Taikva djeca treba da su više na polju nego li u kući; treba ili još odi rane mladosti navikavati na pranja girudi hladnom vodom i tjelesno vjeiž-i banje radi očvršćavanja tijela; u školi treba manje učiti a više tjelesno raditi. Za ovakvu djecu najpodesaiije su škole u šuini ili polju. Tuberkulozi nalelonjena lica ne treba da posjećuju ni kafane, ni mchane, ni u opšte zborove i društva, nitii uzimati učešća u veseljima i uživanjima, naročito noću. Upustva za 1 ijočenje tun berkuloze. — Svaku bolest pluća tre,ba ozbiljno liječiti, da ne bi prešla u tuberkulozu, to fireba činiti naroČita kod djece. Tuberkuloza pluća može; vrlo diobro d'a se izliječi saino ako se počne na vrijeme I kako treh ba liječiti. Svaki kaŠalj, bio suv ili vlažan, jalc lii slab, koji traje izvjesno wijeme, s prekiđom ili bez prekiđa, siunnjiv je; ako se njemu priclruže još i boiovi u grudima, malaksalost i veliki uman preko dana, znojenje noću. ili ako se bez svakog povoda pojavi pri kašIja-> nju ili bez njega po malo krvi na ustima, odmah treba pitati ljekara za sa^ vjet, jer se već sprema, jer je Iveć tu ozbiljna bokst pluča. Afco ljekar ne na-dije mišta sumnji-i vo, opet smatraj da je stanje tvoga zdravlja nesigurno i oipasno, te se pridržavaj gornjih upitstava-. Ako ii pak nadje da su ti pluća siačeta (bolestta), oncfe nemoj gubtti prisustvo duha, jer buđi uvjeren, da se možeš izliječ i t i. Slušaj sanio Ijekara i znaj dobro, da tiiberkulozu ne liječe samo lijekovi, nego ćeS tuberkulozu lakše tzIiječR ti ako se budeš pridržavao ovih upustava, k-oje će doptmiti još tvoj ljekar za svaki slučaj najpose. Drugim rijeeima: svaki treba svo]u tuberkulozu sam đa liječi. Na taj način bolesnik čini dvojak'u dnžnost: prvo, svojim praviinim liječenjem on sigtinio gredi ozdr.avijenju, tako da se brzo anože povratiti svojima radi ispunjavanja porodičnih i gradjanskiii dužnosti, a drugo, svojhn razumniin ponašatijem za vtrijeme boksti, on štiti ođ zaraze svoju porodicu, prijatelje i cijelo društvo. Utvrdjeno je đanas, da se tnber-. kuloza najlakše i najbrže liječi u naročitim zavodima (boliiicama, sa-natorijama, poljskim koianijama i t. d.), kojih danas ima sk-oro u svima državama na svijetu u velikom broju. U svima zemljama postoje još i razna dlruštva za suzbijanje tuberktiloze u narodu, čiji su elancvi o-bično svi gradjani, i zdravi i bolesni. • Radi roditelja, a i svakog onog koji vodi računa o svome zdraviju, prikupio sani gornje upute I savjete iz rada „Društva za suzbijanje tuberkuloze 11 , da se njima koriste, a sa-. opštvatn ih još i lnjesto neJcnoIoga mojoj počerki Jovanki Petrovićevoj, koja je prije dva tnjeseca. daleko od svoiili ro-ditelja, umrla u Solunu — od tuberkuloze. S. P. R.

Narodna privreda Osiguranje imanja. Ne treba ni govoriti o koristima, koje imamo kad držimo imanje pc-d ogradom. Svaki zna, da će mu ogradjena njiva iii gradiua donijeti više prinosa kaci je ogradjena, a mnogi su zbog svoje iiepažij-ivosti iskusiii u tome gorke posljedice. Jer, neogradjena iinanja izložena su šteti usjeva od stoke, prolaza ljudi i drugih okolnosti. Dok je u Srbiji bila šuma u takoj obiinosti, da se o njenoj cksploataciji nije vodiio računa, drvima iz njih cgradjivana su inianja. Danas su, medjutim, pitomine već oskudnije šumom te se zato pribjegava đrugiin načinima pripravijanja ograda za osiguranja imanja. Njive i livade ogradjtiju se tnijem, šančevinia, a gdre-gdie i živom ogradont. Mcđjulim, živa ograda jo najboija l najtrajnija. Za nju upotrebljuju bagrcn i vrbti, a rijetko i bijeli dud. Ali je od oviii živa ograda od bijd'og duda najkorisnija, jer je ona dvojako korisna: prvo, njome se osiguravaju imauja, i, drugo. dobijanjem u izobilju iišća možemo iiraniti svilene bube i na taj način ići na korist boljeg razvijanja sviIarstva, Laka je stvar podići ogradu od bijelih dudova. Treba nabrati sasvim zrele hijele dudinjke, pa ih u nekom sudu dobro izgnjcčiti i preliti ustajalom ili m>!akom vodom. Pošto se sieme

dobro ispeire od onog mesa i sluzi, izruči se u jedno sito i ostavl se. da se ocijeđi voda. Tako treba postupati više puta, sve donde. dok sjeme ne bude rpotpuno čisto. Zatim ga treba čuvati na suvom mjestu, koje je izloženo raznim vazdušnim strujama. U jesen pripremljena brazda za sijanje treba da bude nadjubrena. Preko zime se izmrzne, a u proljeće, prcd samo sijanjc, treba zemlju ponovo prekopati. Sijanje se može vršiti i odmali kad dud sazri, ali je najbolje u vremenu od aprila pa do mjeseca juna. Da bi brže nicaio, treba ga na dva do tri, pa i više dama pred setvu ostaviti u vodi, da se raskiseli. Dobro je, da se pred sijanje ipomiješa sa zemJjoin ili pijeskom, jer, time pomiješano, biće posijano u rijetko, a neće otići ni đuboko pod zemlju. U prvoj godini treba ga i zalivati vodoin, kao i staino i docnijei uvijek, pljeviti. Druge godine po sijanju dudići se vade sa zasijanog prostora, razrijede se, a stabadca iin se skrato. Treba ili rasadjivati u razdalji'ni za jednu stopu daleko jedno od drugog. Još je bolje rasajivati ili u dva reda, gdje dolaze u trougao, a ne jedan nasprain drugog. Posadjene inladice ne> treba prve godine ništa diratf, a drugih valja skratiti na 10 cm. od zemlje, da bi osnova biila temeljnija. Već poslije jedme godine izbijaće* grane, a poslije dvije godine izbiće i nove mladice. Isto tako imaće u dovoijnoj koMčini i lišća za ishramu svilenih buba. Žive ograde od dudova Izgledaju vrlo lijepe', naročito kad se veliki teren zasijc i kad se na svakih 20 metara ostavl po jeđno drvo, da nespriječeno raste u visinu i daje ploda. =

P a b i r c \ DRŽI MU ,,CES“. Jednog dana dodje kod Jednog seoskog berberina neki putujući agent, da se obrije. Berberin ustade lenjfvK) sa stolice, promumiia nešto kroz zube, priveza mušteriji oko vrata jedan ,,ubrus“, koji je nekađa izgieda bio beo, a Čija se boja daiias nikako nije mogla odrediti, uze brijač, udari ga pet-šest puta po nekom masnoin prlja\ r om kajišu, koji mu visaše na ragastov od vrata prikovan, uze sapun, koji se ne raspoznavaše od prljavštiine, pljune na njega i prinese ga putnikovom obrazu, đa ga njitne nasapumi. Pacijent, koji je svu radmju bricinu pratio unezvereno pogledom, kad viide da brica pljunu na sapun snishodljivo ga upita: — Ama što to radiš čovječe božji?! — Kalvo šta radiin reče brica razrogačivši oči. — Pa šta pljuješ na sapun?! — Eto ti sad! Ja tebt još kao gospodinu držim ,,čes“, te pljujem ma sapun, drugima pijunem na ilice pa ili sapunim, a ti ko vidirn stranac sf, pa da ti učinim ,,čes“, a ti se još čudiš. Putnik brzo baci ubrus i izgubi se na vrata, osvrćući se, da ga brica ne jurl, đa ga nasapuni.

Razne vijesti Brkovl u Engleskoj. Nije bilo taiko davmo lcađa su direktori engleske bamice, (ugledajući se na pariske gostionićare, zabramili svome persomalu, da u kancelarjjslco vrijeme mose brkove. Van kancelarijskog vremena mogli su ih i nositi, ali teško da se koji koristio tom Iljubaznom dozvolom. Prirodmo je, da je lo origanaln-o naredjenje izazvalo toliki smijeh i masu masnih viceva, da je uskoro opet trgnuto. i Oko 1850. godine jedna od najvećiii londonskih trgovačkili radnja zabramiia je svom pomoćnoan osoblju da nose Ibrkove i đa pravi razdeijke u kosi. I engieski pravnici iiiiali su dugo da se bore, prije nego što su stekli pravo na nošenje brkova. Izbrijano lice, koje je biio pravilo u XVIII. vijeku, održalo se u Engleskoj u vlasti svo do 1855. godine. En&leskim vojnicima bilo Je tek posiije krimske vojne dozvoljeno da im rastu malje na licu, da bi ih to čuvalo od hladnoće i rcumatizma. Danas je Engleska postepeno vraća toj ćosavosti, ali ne službeno već blagodiareći modernoj bolestl cijelog evropskog 'svijeta za izbrijavamjem ciJeloga iica. = t' Pauci 1 vrijeme. / JoŠ u staro doba, bili su pauci poznati kao predskazivači vremena. Tako, kod njih je utvrdjeno ovo: Kad pauci ne rade mišta, ondla) obično nastane vjetar i kiša. Ali, čriu oni poonu da pletu mreže. i da u njili uvlačć mušice i druge insekte, kiša l vjetar se utišaju naidalje za nekoliko sati. Ako oni iskidaju mrežu, da bi ostatak tim jače utvrditi, to znači. da će vjetar biti jak, ali za kfratko vrijeine. Mreza paulcova jc pravo unijetničko djelo. Ipak, kad je lijepo vrljemie, pauk je svako veće razori, pojede i sutira ujutru za neobično krafilco vrijeme, jedva pola sata isplete sebl novu. Kad je iijepo vrijeme pauci izmile lz svojili mreža i prilično se uđalje od njih. Naprotiv, ako će kroz 24 sata nastupiti ktšovito vrijcme, omi se uvukti u svoie nireže, M.

A. Grln: DAN ODMAZDE (Nastavak.) 1. g lava. 7 Jack Hollistcr nastrpljivo je ć;kao da ae vrati Stamliope, htio mu jjo još ne6to reći. „O Bvemu 8 am pobuiko razmišljao, dok si ti bio dolje‘‘, otpoče on da govori, čim mu jo drug opct stupio u sobu. _,,Da so izmtdju nas ne bi pojavio kakav god bio nesporazum, 'želim, da do kraja saslušaš moju lspovjeist. Treba da znaŠ, da se nikad nisam otvoreno pojavljivao kao Florin prosilac... kao prosilac gdje. Whitei, htio sam da kažem; me mogu reći ni to, da se ona nešto više interesovala za mene, ali tek, ja sam je volio, od kada sam je prije dvije godine prvi put vidio «a dabrotvoraoj zabavi. Ali, koliko bih rado napustio svoj vcseli momačkl život, svoj klub, svoje trkačlce konje, svoju jedrilicu, samo da satn mogao stvoriti sebi sreću sa njome. Ali to kanđa nije bilo po njenom ukusu. Pored tvoga oca ja ntsam imao nilcakvih izgleda da zadobijem njenu ruku. Neznam, je li se u njoj ikada bila pojavila misag. da sve te spoljne koristi fpak ne mogu nadoknaditi razliku u godinama. ali u K>sijednje mi je vrfjeme ncki put izgkdalo, da je tako. Već njena vjeridiba bila me je strašno uzbudila, a poslije današnjeg tragičnog dogadjaja potpuno sam izvan S'eibe. Kađ drugi neko, i to još prijatelj, prvo uznie djevojku, koju voliš, pa poslije umre neposmedno posiije svadbe, izgledaš sam sebi kao ubica. Sađ mi je naravno žao, sad se stiđim svoje ludosti i ijubomore, ali lpak. priznajem. kađa smo ono tu skoro svi sjedili za stoiom. žeiio sa<m, da grom udarl u kuću i da nas s\c zatrpa pod njeniin ruševinaina“. „JackuJ" „Moram bki iskren pirema tebi, Stanhope, inače te nikad više ne smijem pogledati u lice. Ne mogu ti reći, koliko bih snđa želio da pohitam njoj, da Je tješim, da Joj budem sve na sviJetu, a ipaic opet ne bih oklijevao ni ča-sa, da mogu učiniti, da se ona nesireća nije dogodila, pa đa ga opet vidiino u životu u svojoj sređini, onako snažnog i punog nade, onalco ispunjenog nježnošću prerna njoj, kao što je još juče bio. — Vjeruješ li mi to?“ „Vjerujem, vjerujem“, rasijano je mmiljao StanJiope, razmišljavajući o tome koliko je čuđno bio zapleten nji( hov položaj. j „Neznaš ti još šta Je to ljubav“, nastavi Jack živo, „neznaš ti šta je to } ljubomora, kakve su to muike. A lcad budeš jednoga dana zavolio kakvu djevojku, onda ćeš vvdieti, koliko to čovieku može zavrnuti mozatlc, pa čak i u slučaju, kada ona ne daje ni najmanje povoda; tada ćeš me valjda razumjeti i izviniti“. „Ja te ne korlm“, mirno odgovori Stanhape, ,,i pored svih pojava strasti i gorčine ipak se jasno ispoljuje tvoja plemcnita priroda’*. „Znači da izmedju nas ostaje sve f po starom“, reče JaOk, koroa je očigledno nešto bilo laknulo, pa se zatim njih dvojica rastadoše i prijateUski se fcorakovaše. Odja. Hasings bila se vratila kod svoje ćerke, da joj pravi društvo; ona je bila ođ one vrste žena. kojo vole da se prave važne i koie se po neki put i u tudioj fcući pouašaju kao da potpuno raspolažu njorne. Odje bi se gođ ona pojavila nestajalo bi mira l spalcojstva. Cak i sa bolom se ona produciraia. Stanhopeu je toliko nesnosno bilo njeno prisuslvo, dia clielo veče nije nikako izlazio iz sobe. Tek sutra dan ujutru, kada ie gdja. Hastings otišla u grad, da za ćerku nabavi crne haljine i ostale potirebe. Stanhope se sišao u očevu sobu za rad. Iz njegove duše još nlikafco nije bllo nestalo sumonie sumnie. Sada je htio prije svega pdcušati da utvrdi, šta ll se to mogio dogodlti za ono pola sata prije vjenčanja i šta li je za tlli čas od snažnog čovjeka punog snage rooglo načinili očajnika. S toga je pozvao , nadzornika kuće Felixa i slugu Petra, koji su oiboiica već đuže vretnena btli u službi njegove porodice i koji su se bili pakazali vjemi 1 odani. (Svršiće se.) Brzojavne vijesti Beogradskih Novina. Izvještaj bagarskog glavnog stožera Bba. Sofija, 25 apiila ’ Maćedonsko bojište: Zapadno od ohridakog jezera živahna artiljerijska vatra. Ih r a neprijateljska jurišna odjeknja, koja bu nastupaJa protiv našili položaja, odbačena su našom artiljerijskom vaitrom i minama. Na 'ćrvcKoj Stcni diiža aftiljerijska vatra; s ncprijateljsko strane; naše su baterije odgovarak. Sjcverno od Bitolja raspršcnc su artiljcrijskom; vatrom dvije Hcprijateljsko izvidnico. U pođručju Moglene napalo stt noprijateljste škupine dva puta naše naprijeđ pomalcnuU straže, ali su suzbijone vatrom. U dolint S t r ume artiljerijska djelatnost. Dobručkl front; - * 1 (Priniii-jo.

~* J . AIVVIJA AUSIKUUGARSKE RATNE MORNARICE D OTRANTSKOM MOREUZU. Kb. Beč, 25. aprila. Iz glavnog stana za ratnu štampu jćivljaju: Naše lake pomorske snage opetovano su u posljednjem VTemenu preduzimale akciju protiv otrantskog moreuza, ne nailazeći pri tom na nikakav parobrođarski saobraćaj ili stražarelce brodove. Kod jednog izvidjanja, koga su preduzeli dijefovi jedne torpednjačke flotile u noći od 22. na 23. aprila, zapaženo je i napadnuta pred Valonom nelcoliko torpednih razarača. Poslije kratke artiljerijske borbe, za koje su zapažeaii dobri pogodci/ ušle su dolazeći iz uzbunjenih pristaništa u bjtku nadmoćnije neprijateljske jedinice. Pošto je svrha preduzeća, da se uznemireni saobraćaj u otrantskom moreuzu kao i da se aiarmiraju neprijateljska pristaništa, u blizini kojih je došlo do sukoba, time bila postignuta, dalia je borba prekinuta. Jedan je neprijateljski razarač s tešlcim povrijedama ostao Tiepomično iežati. Jeđan drugi okrenuo se pravcem prema Valoni. Vlastite jedinice nisu imale nr gubitaka ni povrijeda.

OSUJECENI engleski napad na’ ZEEBRUGGE. Berlin, 25. aprila. { ,. D napadu Engleza protiv Zeebriigge brzojavija Rosner „Lokalanzeiger“-u poduži izvještai, koji zaivršuja ovaJco: Er.gleski se plan izjalovio. Prolaz je do duše sužen, aii još uvijek dovoljno širok i za velike njema'ike brođove. Preduzeti su radovi oko uklanianja uništenih brodova. Već je odvaljieini dio na molu zamijenjen mostom. Englezi su imali Jake krvave gubitke. Žrtvovanje triju malili krstarica biio je potpuno bezuspješno. Uz to dolazi. da je teško oštećena Jedna velika krstarica, ai dvije-druge manje da rii pri sličnom potpuno bezuspješnom pokušaju na ostenđskom kanalu p o t o i> 1 j e n e. S Berlin_, 25. aprila. 4 Kevelitloiv piše u „Deittsche Tageszeitung“-u: Napad na Zee*brugge iOstende dokazuje, kako pođ'mor. nički rat sv r e više ispoljava, svoje Idjelovanje i kako je eugleskom javnom mnijcnju polreban prašak za smirivanjc. Pokraj sve hrabros’ti i vještine, kojom je izveđen na. pa'd, on'ip'ak rnosi na sebi jpcčat očajničkog karaklera, koji iznosi na svjetlost đjelovanje podmorničkog rata. NOVA POTAPLJANJA. Kb. Berlin, 25. aprila. Wolffov u r e ji javlja: U zabranjenom području oko Engieske potopili smo i opet 22.000 brutto registrovanih tona neprijateijske brođske zapremine. Međju potopljenim brodovima nalazio se i jedan dragocjeni veliki parnl brod sa 7000 tona zapremme, 1 koji je -pogođjen usrijed jake zaštitne pratnje. Isto sn tako potopljena i dva đupkom krcata pama broda, svaki sa 5000 tona zapremine. Kačeinik admiralskog stožera . TB'ornaifce.

PiTANJE AMERIČKE OBJAVE RATA TURSKOJ I BUGARSKOJ. Rotterdam, 25. apriJa. • Jedna Reuterova vijest iz Washingtona javija, da je u senatu bila živahna debata o prijedlogu, da se Turskoj 1 Bugarskoj objavi rat. Senator Brandeges predložio je u scuatskoj komisiji za spoljnu politiku, da se savjeitovanje o tonie po mogućstvu uskori. Senatar K n o y predložio je. da se Wilson izjasnl, da li bi išta imao da primljeti protiv objave rata. O pri* Jedlogu Je trebafo juče diskutovati. B r a nd eg e s, koji jc član senatske komisije za spoijnu politiku, tzjavio je, da bi za Ameriku bilo i smiješno i tragično, da jednoi zemlji objavi rat a da u isto vrijeme ostame u prijateljskim odnosima š omima. koje su s ovom u savezu.

BOMBARDOVANJE PARISA. Kb. Paris, 25. aprira. Zvanlčno: Parisko je gradsko po> dručje d danas bombardovano iz dale* kosežnog tapa.

DOGADJAJI NA TALIJANSKOM FRONTU. L Berlin. 25. afprila „T a g 1 i c h e R u n d s c h a u“ jav lja s talijanskog fronta: Nad cijeJLm prostorom istočno od gardskog jezera, nad frontom na visoravnju i u predjelu Piave krstare mnogobrojne izvidničloe letilioe. Skoro isključivo lete engleski i francuski Ietači u pratnji mnogabirojnih letaČkih eskađriia.

ERSM2HIM PESISRSKE-U5S8SKE KOMERCIALNE BANKE o Eeosradu - Knez HHmJlova br. 50. Spccijalno od|elenje za šiljanje novaca ratnim zarobljenžcima i interniranima. Osnovna glavnica I pričuve 232.000.000 kruna.