Bitef

(petar); dus ko valentié (ivan); slobodan milovanovié (toma); ante rumora (andrej); drago mitrović (ksaver) ; marija aleksić (žena ksaverova) ; marija dragović (lena kristijanova) ; larko savič, jovan stefanović, bolo trakić, vlado oblesčuk, gordan pičuIjan, sead begović, ranko igrić, franjo jurčec, vlado ko vacié i nikola oirían (radnici) ; mladen serment (nadglednik) ; špiro gäbe riña (doktor); oktet »josip« (kor), učestvuju : radnici tvornice generatora poduzeéa rade konéar i vojnici kasarne 27. jul iz zagreba pauza poste treéeg ciña.

predstava je pod pokroviteljstvom ante markovića, dipt. inž. generalnog direktora poduzeéa rade končar i vijeéa saveza sindikata hrvatske. u organizaciji savjeta za kulturne aktivnosti radnika predsjednistva sindikata poduzeéa rade končar i mjesne konferencije ssrn rade ko near. pomogli u realizaciji: avram alajbeg, damir haéié, stojan higa, stjepan bukal, evijetin cicvara, potpukovnik marko dobrojevié, albin gamberl, magdalena goéev, stjepan horvat, kosta keeman, rudolf kleščić, josip narsete, stjepan novo sel, josip pirner, franjo prah, rudi radionov, kreso repine potpukovnik rade resanovié, ste-

van ritza, mirko ružička nikola starišinić, franjo stipkovič, Ijerka smrček, ivan vuković i mnogi drugi.

konfrontacije Drama Gaiioija zbiva se stotine kilometara od panonskih granica, no taj je logor na fronti hrvatski, domobranski logor, u kome se zlopate našl ljudi, kumeki i ¡ntelektualci. Vuójak se zbiva u našoj provinoljl, lica su naši malograđanski provincijalci. Oruga je stvar s Golgotom. Ona se ne razlikuje samo tematskl, nego i formaino od prvih dviju drama. Tu je obradena tema evropskih neuspjelih štrajkova, revolucija, sastanaka, nesposobnost: rukovodstva, konsplracije, dinamita i konfidentstva poslije Prvog svjetskog rata, kada su iz krvi i razoóarenja spontano nicale radnióke revolucije i barikade, da brzo propadnu pod organlziranim odarcima kapitala, junkera i bljelog terora. Sredina nije nasa, radnja se drame zbiva u centralnoj Evropi pred Uskrs godine devetstotlna I devetnaeste, a Mea su vise simbolióna negó realiistióna. Vise nego u dramama U logoru i Vučjaku, Krleža se u toj draml služi simbolistiókim rekvizitim iz Legenda: glasovi ¡za pozornice, vizije, dijabollóne maskirane figure, nagle smrti, kavalkade pojavljuju se ovdje kao nužnosti, što zahtijeva osnovna konstrukeija drame, Dok se u drami Vuójak ireaini intermezzo, u kome se u obliku vizije veó potpuno konfuznom Horvatu javljaju lica njegova prošloga gradskog života, može vrlo lako preskoólti, u Golgoti su takva mjesta toliko urasla u dramu, da odreduju i njen karakter. Ra ipak, premda u drami Golgota, osim konf,¡denata Kristijansa, donekle njegove žene i Ksavera, ne postoje izradeni karakteri ni tipovi, dramatiónost atmosfere slióno kao u Legendama ■— postizava Krleža cas zvuónim, cas vizuelnim simbolióno-lirskim poentiranjem i brzim prijelazima. Režijski, u smislu spektakla, Golgota je najinteresantnija Krležina drama. Sugestivnost naglih i nenadanih konfrontacija suprotnih snaga, jeza smrti, moraine kazne, niskost izdaje druga, veličanstvenost žrtve za pravednu stvar sve to izraženo je svim sredstvima kazališne žrtve za pravednu stvar sve to izraženo je svim sredstvima kazališne umjetnosti. Nije čudo, što je ta drama, prikazana u Gavelinoj režiji, oduševiia g. 1922.

Hudožestvenike, da ju je hvalio Stanislavski. Vise u vanjskoj akciji nego u unutarnjoj radnji, ona na pozornici može da djeluje vrlo efektno, a to dokazuje i mnogo veći kazališni uspjeh, što ga je imala ona negó, na primjer, Vuójak, ali na razvojnom putu Krležina dramskog stvaranja drama »Golgota« premda je vremenski posljednja, svakako više prlpada najranijem njegovom stvaranju: samo se u dramama U logoru i¡ Vučjaku može veó prilióno lako otkriti kasnijeg pisca dramskog ciklusa Glembajevih ... (Marijan Matkovió, Marginallje uz Krlezlno dramsko stvaralaštvo, 1949)

stanislavski na izvedbi golgote

U nedelju 5, XI naveče davala se u kazallštu prva repriza Krležine Golgote. Benešić je pozvao Stanislavskoga, i on je zajedno sa svim ólanovima prlsustvovao predstavi, unatoó tome, što su ujutro tek bill stigli u Zagreb nakon napornog .1 dugog putovanja. Kazalište bilo je posve rasprodano, a naši gostl zauzeli su nekoliko loža u mezaninu. Ta izvedba Golgote, koja je ¡mala biti u neku ruku »ispitna produkcija« i svjedoóanstvo o razinl zagrebaóke drame pred Stanislavskim, bila je medutim došla u pitanje. Desio se jedan oblčan, zapravo ža los tan sluóaj, koji je mogao imati za posljedicu ometanje predstave lili óak nemoguónost njezlna pravilnog toka. Inspicijent predstave (pok. H. Š.) došao je u kaaalianu zgradu s priliónim zakašnjenjem i u posve pijanom stanju. Alkoholizam bila je njegova stara bolest, ali on je cesto 1 u tom stanju znao predstavu izvući do kraja. Vidjelo se medutim, da to ove večeri neće biti moguóe. Golgota je na ¡nspioijenta stavljala izuzetno težak zadatak: radilo se o tome, da se dirigirá s izlaženjem na scenu brojnih glumaca, da se upravlja mas am a statisterije, pa efektima vizuelnim (rasvjeta, projekoije) 1 akustičnim (pucnjava, grmljavina, muzlka, krikovi, zvona, signal! truba) ltd. Sve je to bilo na pokusima pomno utvrđeno i ¡malo se vrslti po ¡nsplcijentskoj knjizi, precia tekstu, ilz Sekunde u sekundu, za óitavog trajanja predstave, u kojoj za inspicijenta nije bilo tako reól nijednog mirnog i »mrtvog« momenta. Reditelj Gavella, došavši na pozornicu isa-