Bitef

54

Evrope XVIII veka, i ne treba da gubimo iz vida činjenicu da je Antonio Matiuzzi sačuvao i razvio u svojim komadima zlatne matrice »commedie dell'arte«. Nije se nametnuo kao novator. Kao glumac, koji je najveći deo svog života interpretirao uloge »commedie dell'arte«, bojao se da se udalji od pravila ovog roda. Njegov značaj leži u želji da ga ponovo nametne i osveži. U komadu Tri venecijanska bHzanca, koji je autoru obezbedio važno mesto u ¡tal ijanskoj dramaturgiji XVIII veka, Collalto je uspeo da realizuje ove težnje. Collalto slavi prirodno, čisto i snažno, osećanje Ijubavi, pledirajući za pobedu razuma.

Njegove drame karakteriše spektakularan zaplet, izrazito žlvl ritam kao I zarazni, eksplozivni smeh. Collaltovo delo (tretira u stvarl jednu ljubavnu prlču, koja do konačne pobede prolazl kroz svakojake prepreke) ima intrlgu baziranu na klasičnom modelu scenarija »commedie dell'arte«, negujuci u najvećoj meri qui-pro-quo i stvarajući niz komičnih situacija, koje samo rafinirani poznavalac scene može da izmisli i realizuje. Istovremeno, lako je primetiti da pored karaktera Intrige, komad preuzima iz »commedie dell'arte« i karaktere. Mornar Zaneto, brutaini i arogantni naslednik onog »miles gloriosusa« (hvalisavog vojnika) iz komedija

Plauta, mogao bi se isto take dobro zvati Spavento, Matamore ili Bombardone. Getonte se potpuno identifikuje sa »slnjor Panta loneom«, Arlekino zadržava u potpunosti masku, Skapen, sobar profesor, vodi poreklo od Tartalje, I svaki junak ima odgovarajuću ličnost u galerlji junaka »commedie dell’ arte«. Treba još istaći da iz njegovog komada zrači bogata i snažna moralnost. U zadivljujućlm sekvencama, živo obojenim, punim duba I pokreta. Collato se istlce kao uporni branilac stalne duševne vedrine.

(Liviu Dorneanu)