Bitef

1973. go dine. Mnogo improrizoranih predstara, cesto komiČnog kar aktem, bilo je o drżano u Francusko] i Iranu; u Africi eksperiment se sastojao u spontanom izvođenju nekog delà, bez ikakvih predhodnih priprema, oslanjajući se iskljućiro na elemente trenutnog zbivanja. Način izrazavanja kod takvog izrođenja treba da liči na govor svakodnevnog žirota i mora da bude prilagoden nekoj odredenoj Henos ti, ili ličnostima kojima je upučen. U Parizu, iskustro sa improvizacijama po selima bilo je primenjeno, sa gradskim kontekstom, prilikom izrodenja и srratiStima afričkih rodnika, u prigradskim udžericama Alžiraca i Portugalaca, u školama za zoastalu i delikventnu decu Ser erne Afrike i, kao i pre, u Zarodu za glare. NaSe sledeće putar anje odrelo nas je u A men ku. Tokom osam nedelja grupa ziri sa pozorišnom družinom Campensino, koja je sastarljena od Chicana i rodnika na farmama Kalifornije. Тот prilikom, grupa razmenjuje sroja iskustra sa pozorišnom družinom američkih Indijanaca. U Bruklinu grupa daje predstare pred publikom koju sačinjaraju studenti i pozorišni profesionalci, a na otrorenom prostoru prikazuje improrizacije, koristeći tehniku koja se bazira na afričkom iskustru. Pozoriste nije neSto što bi se moglo razumeti kroz teoriju, ono se jedino može shratiti ako ucestrujete и njegorom radu. Iskustro koję je Centar stekao и srojim istražiranjima bilo je prihračeno i korišćeno od srih grupa, koje su sa njim sarađirale. Usrojili su ga takođe i sri glumci i režiseri koji su, pośle rada и Centra, osnorali norę grupę na sličnim principima. Tokom rremena, postarilo se bitno pitanje mesta na kojem će pozori Ste biti smeŠteno. Kao prro, taj prostor je morao da bude sarršeno akustičan, zatim da omoguči slobodu kretanja i da se nalazi и humano j sredini. Ora dra poslednja uslora nisu mogle da ispune moderne pozoriSne zgrade. Idealan prostor Centar je našao и severnom delu Pariza, »Les Bouffes du Nord«, jedno staro pozoriste, koje je izgledalo kao da je rekorima bilo preplarljeno slanim okeanom. U njemu su prikazirali »Timon of Athens «, » The Ik « i sroje slobodne sastare. О » Timonu «, u francusko j rerziji, uz učešće japanskih, afričkih, engleskih i francuskih glumaca, Michael Billngton je и The Guardianu pisao da to: »Ekonomičnost i jednostarnost. .. sadrzi neke ritalne poruke našim rlastitim pozorištima, koje su zapale u krizu... Kao rezultat srega, moglo bi se postariti pitanje, и сети se sastoji suština jednog po zarista uopSte ... U osno ri, zadatak bi mu bio и prenoSenju пеке određene fabule grupi Ijudi, okupljenih око izrodaca.« U » The Ik« Centar ostraruje neSto, и сети se odražara iskustro njegorih članora stečeno radom u Africi, nešto Sto će remo reprodukorati žirot tog neobičnog i jedinstrenog narada Afrike. Eksperiment je izazyao reliko interesoranje. U roku od samo sedam dana grupa je nastupala u Vergy-Pontoise, gde je u raznim sektorima grada prikazirala sroje improrizacije, a rrhunac njenog gostoranja bila su izrodenja » Timona « i » łka « pod otrorenim nebom. Improrizacije su odurek prirlacile gledaoce, jer su se

odnosile na zbivanja koję jedno pozorište nikada ne Ы prikazalo. Pozorište, u najdubljem smislu te reči, nije nikakav anahronizam dvadesetog veka, naprotiv ono je jedna nasušna potreba. Posle sadašnje turneje, Centar će raditi na svom glavnom zadatku za nastupajuću godinu na Mahabharati, velikoj indijskoj epskoj poemi, od koje potiče većina svetskih mitova i legendi. (A.C.H. Smith) »ln the theatre there is no stopping place, no Ял sudden final solution in which the atom is ÊИ § exploded. The moment anything stands still it dies, and every answer begs a new question«. • . .9 Ш (P. Brook) international zss* theatre Sb jT» -Ш/% -4 ~шл researc h an d creation. Ł i Яш я ш Г Theatre research is not simply discussion : it is made out of living raw material of drama and it becomes f sterile if it is not based on communication between people. At the latest count, actors, writers, directors, designers and musicians of 29 nationalities had worked with the International Centre of Theatre Research, some committed to working together as a community for a period of years, others on visits. The Centre, from its base in Paris, has taken its works to audiences in France, Persia, five ethnic areas south of the Sahara, and in California, Colorado, Minnesota, and New York. The first step is forming a group of actors of many nationalities and verc different backgrounds, with all skills and no prejudices, actors belonging to no scholols who learn to master the arts of all schools, actors who can move like dancers and acrobats, but who are capable of just the same dexterity with words. An actor must be young in attitude, but not inexperienced, for each one must come with something acquired to exchange with the others,.. Only a disciplined actor is free. Peter Brook’s work on ’Theatre of Cruelty’ (LAMDA, 1964), ’Marat ¡Sade’ (Aldwych, 1964), ’US’ (Aldwych, 1966), and ’Oedipus’ (Old Vic, 1968) had generated the wish, and some of the personnel, for a permanent centre. Later in 1968, Brook worked with a prototype international group, first in Paris, then in London, where they presented exercises on the theme of ’The Tempest’, at the Round House.