Bitef

Petr Lebl

Zasigurno éemo da živimo posle smrti. Besmrtnost je činjenica. Sačekajte i ja 6u to da vam dokažem. ■ L A. Bunjin

¿ALDINA BELEŽNICA 1929-30 Reditelju želim maksimalnu slobodu, jer bez slobode umetničko stvaralaštvo je nemoguče. Kao što je pesnik slobodan u svom stvaralaštvu, slobodno bira materija, slobodno bira izraz, slobodno i na svoj način interpretira život i svet, isto tako treba poželeti punu slobodu i reditelju. Pesnik interpretira u svom delu život, reditelj pesnikovo delo. Dramsko delo nije dovršeno kad pesnik baci na hartiju poslednju reč poslednjeg čina; naprotiv: štampana drama je samo knjiga, nije još drama. Dramu konačno oblikuje reditelj s glumcima na pozornici; i, naravno, ne oblikuje je konačno samo jednom, več kolikogod da je puta prikazivana u pozorištu, svaki put se iznova i iznova oblikuje. Kao što je život podsticaj i polazište pesnikovo da stvara i uobličava reči, tako je i pesnikova drama podsticaj i polazište

za stvaralaštvo rediteljevo stvara novi život, otelotvoren na pozornici. Svako pesničko delo, dakle i drama, može da bude različito tumačeno i interpretirano; drama je koncentrat života, a život nije uopšte jednostavan. Pesnikovo shvatanje i pesnikova interpretacija njegove pesme samo su jedno shvatanje i jedna interpretacija, pored njih mogučan je još čitav niz drugih shvatanja i drugačijih interpretacija. Zato nikako nije neophodno da reditelj otelotvori na pozornici pesnikovo shvatanje; to, na sreču, nije ni moguće. Način na koji interpretira svoje dramsko delo pesnik, je, naravno, važno i značajno recimo za istoričara književnosti; pesnik može svojim tumačenjem da dà impuls ili tumačenje za mišljenje rediteljevo, može da ga na štošta navede, ali reditelj mora da stvara na osnovu svog shvatanja, ako uopšte namerava da stvara. A zadatak pozorišne kritike u odnosu na rediteljevo delo? Veoma je prost. Mora da oceni i kaže da li je poimanje rediteljevo sposobno da živi: da lije jedinstvena organska celina. Ni više ni manje. 1 F. X. Salda