Bitef

Metzger Zimmermann de Perrot - Cirim, Švajcarska Gopf

"Gopf, kao u izrazu "Gopfertammi", stara je švajcarska reč kojom se izražava iznenađenje, manje vulgárna od njenog engleskog ekvivalente "Damn!" ("Dođavola"), ali svakako opakija. Jer trupa Metzger Zimmermann de Perrot pothranjuje protivrečje: dozvoljva sumnju і preispitivanje - primorava da se bolje razume sopstvena ličnost. U prvom planu su dva lika, zapuštenog izgleda i kao da su na iglama. Oni se udaraju, sudaraju i ne obaziru jedan na drugog pre nego što otkriju da bi stvarno trebaio da se slažu posto im je sudeno da zajedno žive na dnu kartonske kutije. Iznad njih sedi Bog na švom prestolu; glavni di-džej okružen sa svojih šest gramofona - lutkar kóji je u isti mah i odblesak duše. Njihov kosmos je čas zatvor, čas san. On krúži oko tri pokretne drvene pregrade: jedne s vratima, druge s prozorom i trece s kaminom - simbola slobode, svetlosti i toplote. Inspirisene Bauhausom, te se pregrade obrču, zatvaraju ili raspadaju. lako jednostavni scenografski elementi, one I same postaju glumci, staine preprečujuči put izvođačima. Ma koliko prostor bio manipulativan, ovo dvoje junaka u stanju je da iskoristi te prepreke da bi dostigli trenutke kreatívne improvizaeije, Pa Ірак, sloboda je samo iluzija: scenografija ih na kraju proždire. Gopf je poezija unutrašnjeg "ja" koja kombinuje igru, pozorišni izraz, muziku i arhitekturu: njena melanholija

izaziva nemir, ali u isti mah i očarava, jer deluje na nas kao ogledalo. Dok tolika neverovatna iskustva izazivaju u nama čitav niz osećanja - preko zabave і želje pa sve do smeha - konačno osećamo da smo ¡skusili punu meru sopstvene Ijudskosti. "Gopf', as in "Gopfertammi", is an old Swissgerman saying to express surprise, less vulgar than its English equivalent "Damn!", but certainly more mischievous. Because the company Metzger Zimmermann de Perrot nurtures contradiction: allowing for doubt and questioning - compelling a better understanding of self. In the forefront are 2 characters, "down at heel" and ill at ease. They bang, bump and ignore each other before discovering that they really ought to get on since they have been fated to live together at the bottom of a cardboard box. Above sits God on his troné; the Master DJ at his 6 turntables - the puppet commander and at the same time, the reflection of soul. Their universe is sometimes a prison, sometimes a dream. It rotates around three, moveable, wooden partitions, one with a door, the other a window, and the third with a fireplace - symbols of liberty, light and