Bitef

rodendan, ne smemo joj oduzeti dab aktuelnosti, a pogotovo ne inspiratfvnost koju može imati i za stvaraoca u XXI stoleću. Ova drama, koja je jedno od najzagonetnijih Cankarevih dela, ved na samom početku je doživela oštre, kontroverzne reakcije: od izrazito negativnih, koje su joj pored provokativnog i nemoralnog sadržaja prebacivale i jezidku nedovršenost i stilsku nezrelost, do oduševljenja koje u delu prepoznaje jedan od vrhunaca slovenačke dramatike i izuzetnu savremenu otvorenost. U istoriji siovenačkog pozorišta može se naći podosta rediteljskih interpretacija koje su se sve, na ovaj ili onaj način, poslužile njenom inspirativnom snagom za pomeranje granica, provokaciju posmatranja i interpretaciju, i u kojima je pokušano da se na novi nadin postave Cankarevi zagonetni likovi. Reč je, dakle, o živom, savremenom delu, koje, uprkos arhaičnom jeziku i strukturi, postavija neka elementama pitanja koja su označila celo modemo XX stolede: od ničeanskih motiva pre-vrednovanja vrednosti, stremljenja za vlašću i dionizijske čežnje, a koje su ovaplodene u umetniku Petru i njegovoj ljubavnici Jacinti, preko modemističkih motiva dosade, esteticizma i erotike, do politicks dimenzije, ironičnog i odtrog napada na licemerje tradicionalnih vrednosti. Osnovna pitanja Cankareve drame su, doduše, unekoliko drugačija, all su uprkos tome zastupljena u svetu na početku XXI veka. Savremeni Petar i Jacinta, svojom otvorenom prirodom i privrženošću žudnjama (po cenu patnje i gubitka), još mogu da izazovu sablazan u svetu u kome je mnogo teže razlikovati dobro od zia, lepo od ružnog. Đavo, koji još u Cankarevoj Sablazni gubi izvomu mod i postaje obmanuta kreatura, ni danas nije prisutan samo kao arhaična figura. U giobalnom svetu može biti novinar, govomik, medijska ličnost, podrugljivac i cinik, i, kao i kod Cankara, nastupa samo još estetike radi. “U poslednje vreme sam zbunjen te su moje misli estetske." Sada, po gubljenju izvome demonske modi, on može biti onaj koji zarad estetike menja redi i dela ukazujudi na njihovu bitnost, on, dakle, ume da se uplete, uprkos teskobi prostora koji izmiče, što je i za bide koje je manje metaftzidko, naravno, nesnosno. Umesto lokalne, zatvorene sredine, danas se sredemo sa drugadijim oblicima modi i okruženja. Sve vise prebivamo u savremenom društvu razliditih vrlina - giobalnom selu, gde vrline vise ne vezujemo doslovce, kao Šentflorijanci užetom, ved pomodu beskrajne stereotipne slike mas-medija i nosilaca komunikacija. lako nam se zbog beskonadne kolidine informacija dini da je naša dolina provetrenija, malo dublji pogled u savremeni žfvot otkriva da još nismo sposobni da prihvatimo ono što je drugadije, razlidito: na kraju krajeva o tome govori i pojava raznovrsnih poiitidkih krajnosti i predrasuda, koje (uprkos prihvadenim demokratskim vrednostima) gaje ekskluzivnost i nasilje prema razliditom. Još uvek, dakle, živimo u svetu koji je, kao u vreme Cankara, polarizovan nevidljiv'om granicom izmedu zajednice i pojedinaca. Naše savremeno globalno selo još žigoše ambivalentni odnos prema svemu što je drugadije: to nas iritira i u isto vreme na dudan nadin privladi. Pogiedajmo samo karakteristidne (kukavidke) predrasude, kojima se obeležavaju oni koji su drugadiji: koji ne znaju za red, ne rade, nisu efikasni i organizovani, ukratko, oni koji se ne uklapaju u sistem savremene racionalizacije koja zahteva transparentnost, predvidljivost i individualizam koji se može kontrolisati. I na podetku XXI veka, dakle, možemo da govorimo o Šentflorijancima kao Primož Kozak u svojoj sjajnoj interpretaciji Cankareve Sablaznr. oni koji svoju lidnost i bitisanje potdinjavaju krutim pravilima, oni kojima nedostaje pameti da bi odista bili ljudi. Kod Cankarevih Šentflorijanaca irttiranost i privladnost za ono razlidito doživele su

often misleadingly concluded. Perhaps Cankar truly had the occurrences of this area in mind, although the valley and the Sentfiorians are visible and present in Austria, Switzerland, Bavaria, Czech Republic, and, generally, everywhere that society and

government functioned in the same way as in the Austro-Hungarian monarchy. CORPORAL GUARDS OF THE SENTFLORIAN VALLEY Regardless of the fact that Cankaris drama Temptation in the Sentflorian Valley appeared in 1907, and so is to celebrate its 100th anniversary soon, we may not strip it of its state of currency, and especially not of the inspiration that it offers even to the XXI century creator. This drama, one of Cankaris most enigmatic works, experienced sharp, controversial reactions from its very beginning: from explicitly negative ones that attacked not only its provocative and immoral content but also its linguistic incompleteness and stylistic immaturity, to blatant enthusiasm that sees the pinnacle of Slovenian drama and exceptional, contemporary frankness in the piece. In the history of Slovenian theater, there are numerous examples of directors’ interpretations that all, in one way or another, drew on the work’s inspirational power to move boundaries, provoke observance and interpretation, and in which attempts have been made to set-up Cankaris enigmatic characters in a new way. Therefore, it is a living, contemporary work of art which, despite its archaic language and structure, asks elementary questions that have marked the entire modem XX century: from Nitche-like motives of pre-vaiuing values, aspiring to power and Zionistic lust, which have been incarnated into the artist Petra and his mistress Jacinti, to modernistic motives of boredom, estheticism and eroticism, to political dimensions, ironical and sharp attacks on the hypocrisy of traditional values. The basic questions of Cankaris drama, however, are somewhat different, but are nevertheless engaged in the world at the beginning of the XXI century. Modem Petra and Jacinta, with their open natures and their loyalty to desire (at the cost of suffering and loss), can still challenge Temptation in a world in which good and evil are difficult to distinguish, as well as beauty from ugliness. The devil, who loses his original power and becomes a deluded creature in Cankaris Temptation, is still present today as more than an archaic