Bitef

¡Viaja Pelevic, dramska spisateljica Rodena 13. februara 1981. u Beogradu. Diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2005. Student doktorskih studija „Teorija umetnosti i medija"na ¡nterdisciplinarnim studijama pri Univerzitetu umetnosti u Beogradu. U julu i avgustu 2005. ucestvovala u Royal Court International Residency u Royal Court Theatre u Londonu s dramom Pomorandzina kora, koja je javno Gitana u Roya! Court Theatre, a zatim objavljena u „Antoiogiji savremene srpske drame do 2005. - Predsmrtna mladost". Clan projekta NADA (Nova drama) za razvoj savremenog dratnskog teksta i jedan od osnivaca sajta za promovisanje savremene srpske drame www.nova-drama.org. Od oktobra 2005. clan redakcije pozorisnog casopisa „Seena". Dobitnik Nagrade za dramsko stvaraiastvo „Borislav Mihajlovic Mihiz" i Nagrade „Slobodan Selenio" za najbolju diplomsku dramu. Njene drame su prevedene na engleski, francuski i nemacki jezik. IZVEDENE DRAME ESCape- Bitef Art Cafe, u reziji Jelene Bogavac, 2004. LER - Narodno pozoriste, kazaliste Népszínház Subotica, u reziji Sladane Kilibarde, 2005; Narodno pozoriste Mostar, Studio 64, kao diplomska predstava Univerziteta „Dzemal Bijedic", odsek dramska umjetnost - gluma, u reziji Milosa Lazina, 2006. FakePorno (zajedno s M. Bogavac, J. Bogavac i F. Vujosevic), u reziji Jelene Bogavac, 39. Bitef, Bitef Art Cafe 2005. Budite Lejdi na jedan dan - drama inspirisana zivotom Billie Holiday, u reziji Ksenije Krnajski, 39. Bitef, BitefTeatar 2005. Beograd-Berlin - Zvezdara Teatar, u reziji Ksenije Krnajski 2005. Belgrad-Berlin -V olksbuehneTheatre, Berlin, rezija Predrag Kalaba 2005. Operationemotionalverbalization - West Yorkshire Playhouse (Engleska, Lids), maja 2004, u okviru Festivala „Northern Exposure" (SUMMER SHORTS), u reziji Svetiane Dimcovic Operadja emocionalna verbalizacija - radio drama premijerno izvedena na Radio Beogradu, marta 2004. u reziji Ive Milosevic Pomorandzina kora - Atelje 212, u reziji Corana Markovica, aprii 2006. CETVRTI ZID SAMOCE Da li postoji ijedna sfera u savremenom medijatizovanom drustvu u kojoj je covek slobodan? I da i¡ je ta tako cesto koriscena ree „sloboda", presavsi iz XX u XXI vek, promenila ili izgubila smisao?To je bilo moje metafizicko polaziste za pisanje drame Ja ili neko drugi. Subjekt koji se seta izslike u sllku, iz predstave u predstavu, u potrazi za identitetom. U toj mrezi medijskih konstrukcija on se uvek nalazi izmedu dve realnosti - svoje i tude, intimne i javne, gradeci sebe ili nekog drugog. A intimno polaziste za pisanje drame pronasla sam u delu sebe koji jos ne potpada pod pomenuti uticaj - u svojim strahovima. Plasim se nepoznatog. Plasim se gubitka kontrole, Plasim se zatvorenog prostora i bliskosti. Plasim se sebe bez maski koje mi namece savremeno drustvo a sa kojima se tako cesto osecam moeno. Plasim se gubitka te moci koja nestaje u izolaciji. Prica o austrijskoj devojcici koju je kidnaper drzao osam godina u zatocenistvu pokrenula je sva ta pitanja, ali na subjektivan nacin. U strahu da se ne vezem previse za tudu biografiju okrenula sam se svojoj. 1 u njoj sam pronasla formu kroz koju mogu da ispricam svoju pricu u tudem dogadaju - pesmu. Prva ruka drame je moja balada o savremenom svetu. Svetu u kome vise ne mozemo jasno da tvrdimo sta je dobro a sta zio, koje krivac а ко nije, koje kidnaper a ko zrtva. U njemu se cesto pitamo gde su granice slobode i da ii ona zaista nestaje izmedu cetiri zida. Ili je zatocenistvo vece u otvorenom prostoru rekiama i bilborda gde se broj moguenosti povecava iz koraka u korak? Izolacija je jedini nacin da shvatimo ко I i ко smo prestali da poznajemo sebe. Prilikom pisanja odlucila sam da se dva daña izolujem od svela. Stivatila sam da vise od dva daña necu moci da izdrzim.To me je prillino uplasilo. Zatvorila sam se u kucu. Iskljucila telefone i sve ostale tehnicke uredaje. Osim prekida komunikacije, bilo mi je zabranjeno i da citam bilo sta osim svojih starih dnevnika. Mogia sam jedino da pisem. Kad sam se „vratila"u „realnost", ¡mala sam sta da procitam. Prvo sto mi je palo na pametjeste:„Da lije moguce da sam ovo ja... i ovo i 0v0... kao da je u pitanju neko drugi". Stivatila sam da cu u buduenosti morati malo cesce da pricam sa sobom. I strasno je kad Branko Miljkovic kaze:„Buducnost nije ono sto ce doci, mnogo sta ce se, jednostavno, ponoviti". Kad ti drustvo namece odredenu vrstu ponasanja, pogleda na svet, sve postaje konstrukcija. A konstrukcija dovodi do toga da zivoti lice na simulaciju. Ova prica je nastala spontano i zbog toga je dobila oblik koji ima. Reditelj Kokan Mladenovic, posle mog dvadesetominutnog kasnjenja zbog guzve u saobracaju, u poslasticarnid, saopstio mi je da ima ideju. Ideja je bila prica o kidnapovanoj austrijskoj devojcici. i kad smo vec kod slobode, dao mi je potpunu slobodu da stom pricom radim sta god hocu. Bitnoje biloto da su nam se recepii o percepciji savremenog svela poklopili i nastala je drama 111 nesto drugo.

Maja PELEVIC